O autorici i blogu


Ja sam Tanja, žena, majka, blogerica ;)
Živim u Zagrebu a odrasla sam u Županji, mjestu u Slavoniji gdje i danas uspijeva najbolji kulin na svijetu. Guštam u malim stvarima, finoj klopi, dobroj glazbi, knjizi, filmu…. čim se ukaže prilika punim baterije dugim šetnjama po šumama i gorama.
Da volim kuhati otkrila sam negdje u svojim ranim dvadesetim, iako sam se i ranije rado muvala po kuhinji ali više u funkciji maminog lijevog smetala. Moja kuhinja danas razlikuje se od one na kojoj sam odrasla ali i dalje obožavam sve što mama skuha.
Veseli me druženje uz hranu i pripremanje hrane za obitelj i prijatelje, a najvjerniji kušači i kritičari su mi sin i suprug.
Kada netko voli kuhati, a bogmeć i jesti, pričati i čitati o hrani, isprobavati nove namirnice i začine, kombinirati, uspoređivati, komentirati, pa još i fotkati hranu, nekako je prirodno da iz tog nastane i ovakvo jedno mjesto. Eto, iz tih sam se razloga odlučila pisati blog.
Na ovom blogu naći ćete recepte koji su meni dragi, nešto slano i nešto slatko, a nadam se i nešto baš za vas.
Volim jednostavno pripremljenu hranu, ali izazov su mi i kompliciranija jela, trudim se kuhati u skladu sa sezonom i koristiti svježe, kvalitetne i zdrave namirnicama. Povremeno ćete uz recept dobiti i bonus u obliku finih glazbenih poslastica :)

klaictanja@gmail.com

Knedle s marelicama i/ili šljivama


 

 

Pripremu krumpirovog tijesta sam dugo prepuštala mami, ona ga pravi najbolje i njezine su knedle najfinije. Ma ne samo knedle, bez obzira što radila od tog tijesta; taške, šufnudle (krumpir flute, luleke), njoke, roladice….jednostavno je prefino, mekano al ne gnjecavo, ma baš kako to samo mamama i bakama, a bogmeć i svekrvama uspijeva ;)

Eh, ma koliko dobre učiteljice imala, moje knedle bi uglavnom bile srednja žalost. Okej, bolje od kupovnih i sasvim dobre nekome tko ne zna za bolje, ha ha ha.
Mamine odokativne mjere nisu mi baš pomagale, pače, izluđivale su me, ono, vidjet ćeš već po krumpiru koliko mu brašna treba, aha, haujesno!, uglavnom su moji primjerci bili ili mrvu prežilavi (previše brašna) ili pak mekani i gnjecavi (premalo).

A onda sam krenula koristiti vagu. He he, kakvo genijalno otkriće, ta vaga :)

 

 

 

 

 za 16 knedli potrebno je:

  • 800 g krumpira, skuhanog u ljusci
  •  200 g oštrog brašna
  •  1 jaje
  •  1/2 žličice soli
  •  1 žličica maslaca
  •  16 marelica/šljiva (bez koštica)
  •  krušne mrvice (prezle)
  •  maslac
  •  šećer
  •  cimet

Krumpir operite i skuhajte u ljusci.
Skuhani krumpir ocijedite i pustite da se tek malo ohladi, toliko da ga možete oguliti. Oguljene krumpire odmah zgnječite, dodajte im jaje i maslac, dobro promiješajte pa posolite i dodajte brašno. Umijesite kompaktno tijesto.
Ovako pripremljeno tijesto prebacite na lagano pobrašnjenu površinu, razvaljajte i izrežite na jednake kvadratiće. Na svaki stavite otkošteno voće i oblikujte knedle.
Knedle spuštajte u lonac s posoljenom kipućom vodom, lagano promiješajte i pustite da se kuhaju. Nakon nekih 10ak min. knedle će iskočiti na površinu a tada ih kuhajte još 5-6 minuta.

 

 

Za to vrijeme na tavici, na malo masnoće popržite krušne mrvice. Poseban je gušt napraviti krupnije prezle, one se divno zahrskaju.

U manjoj posudici pomiješajte šećer s cimetom.
Kuhane knedle procijedite, prelijte s malo otopljenog maslaca, uvaljajte ih u pržene prezle ili ih samo po vrhu pospite prezlama, kako vam je draže.

Poslužite vruće knedle uz mješavinu šećera i cimeta.

 

 

 

 

 

Meni su najfinije uz malo kiselog vrhnja :) )

Dobar tek!

 

 

 

 

 

 

Share

9 Responses to Knedle s marelicama i/ili šljivama

  • Mihaela Ivsic says:

    Draga gospodjo Tanja,
    Vasi postovi sa starim srednjoeuropskim receptima prihvacenih od hrvatske kuhinje i njoj prilagodjenih vrlo su zanimljivi jer podsjecaju na tradicionalna i vec gotovo zaboravljena jela.
    Ipak, uzitak citanja pomucuje Vas kolokvijalni jezik, kojim nam pokusavate komunicirati bastinjene recepte.
    Svaki kulturni krug ima i svoja jezicnokomunikacijska pravila u raznim govornim situacijama. Standardni hrvatski jezik je (jos uvijek) temeljni medij hrvatske kulture i hrvatskog kulturnog identiteta.
    Poznato nam je da imamo kuhinju stvorenu na utjecajima iz nekoliko kultura, sto se i odrazava u nazivima jela ili tehnologiji priprema jela.
    Ali, meni se vrti od tog Vaseg silnog “muvanja” sa kolokvijalnim hrvatskim jezikom po Vasoj kuhinji.
    Svi oni “domaci” izrazi kao paradajz, dinstati, puder-secer, ribizl, prezle, kendle, praca, modl, pek-papir itd. imaju svoje jednakovrijedne izraze u hrvatskom.
    Vjerujem da je hrvatski jezik zasluzio lojalnost govornika koji hrvatski smatraju svojim materinskim jezikom.
    Pisite standardnim jezikom!
    Vasi ce tekstovi i tada biti trivijalni ali ce barem ukazivati na neku kulturnojezicno razinu koja ce nam pruzati uzitak a ne gust.
    Lp

    • Jasna says:

      Hvala ti na ovom receptu
      Uvijek me mucilo tijesto za knedle

      Nastavi kuhati,pisati i fotkati
      Puno je nas koji s cejfom pratimo tvoje fantasticno kuhanje

    • Težak-je-Babić gramatika says:

      Za nekoga tko ispravlja tuđe greške, bome puna vreća pravopisnog i gramatičkog smeća!
      Sreća da nema dijakritičkih znakova. Tko zna što bi tu bilo… ;)

  • Fočo says:

    ja se ovih knedli ne sjećam …?

  • Petra says:

    Odlično izgledaju. Otprilike je tako i kod mene i moje mame, budeš vidla kolko će ti trebati brašna. Za poluditi.

  • olja says:

    Uhhhh, slatke drage gomboce! Obozavam!

  • Upravo isprobali i pojeli! Odlične su :)

  • zaharija says:

    meni se svidja jezik kojim su recepti pisani. upravo to im daje čar jednog određenog vremena. možda bi za one koji to ne razumiju i uporno mi prodaju “rošćiće” kad tražim u pekarni kifle trebalo u zagradi napisati: šećer u prahu, rajčica, okruglica ili medvjeđe šape. zanima me znaju li ljudi šta je to kuglof i kako bi se to reklo standardnim hrvatskim jezikom. panna cotta izgleda da nikome ne smeta. a šta je to puding?