Papa u nedjelju 17. siječnja, na Dan hebrejsko-kršćanskoga dijaloga, posjećuje sinagogu, koju je 1986. pohodio Ivan Pavao II. ušavši u povijest kao prvi papa u rimskoj sinagogi. Dolazak Benedikta XVI. u sinagogu izazvao je polemiku unutar talijanske židovske zajednice i podjelu na one koji bi posjet otkazali zbog toga što je Ratzinger potpisao dekret o priznavanju herojskih kreposti pape Pija XII., koga Židovi optužuju da je premalo učinio za njihov spas pred nacističkim progonima, i one koji su za dijalog.
O tim polemikama pišem u broju Večernjeg lista od subote 16. siječnja. Na susretu s Papom neće biti predsjednik skupštine talijanskih rabina Giuseppe Laras, koji drži kako je taj posjet “negativni čin”. A, glavni rimski rabin Ricardo Di Segni posjet Benedikta XVI. smatra gestom kontinuiteta Ivana Pavla II., “koji je srušio zid nepovjerenja između katolika i Židova”.
U današnjem (15. siječnja) Večernjaku osvrćem se, pod naslovom “Papa hvali dogovor koji Kaptol kritizira”, na razliku između papine ocijene hrvatsko-slovenskog sporazuma o arbitražnom sudu za pogranični spor i izjave Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax (od 31. listopada 2009.) o tom dogovoru. Benedikt XVI. je kazao (govor veleposlnicima 178 zemalja akreditiranih pri Svetoj Stolici od 11. siječnja 2010.) kako je zadovoljan zbog postignutog sporazuma između Hrvatske i Slovenije, dok je Komisija Iustitia et Pax hrvatskih biskupa ocijenila sporazum štetnim za hrvatsku stranu.
Članovi komisije HBK unaprijed osuđuju još neimenovani arbitražni sud kao neprikladan i postavljaju pitanje “za koje dobro, koju pravdu i koji mir?” se došlo do sporazuma o arbitraži. Stvarati zaključke o nekom ishodu prije negoli je spor uopće uzet u razmatranje nalikuje na presudu namjeri. Proglasiti kako će arbitražni sud donijeti odluku na štetu Hrvatske je presuda eventualnoj namjeri. U pisanju priopćenja prevagnuo je rječnik političara, dok je crkveni rječnik zasigurno umjereniji.
Unutar židovske zajednice, pak, prečesto se sudi na osnovu pustih želja, namjera ili kako Englezi kažu: “Wishful thinking”. Je li Pio XII. učinio sve što je mogao za zaštitu Židova od nacističkih progona ili je mogao i više, kako to drže židovske zajednice?
Gdje je granica između učinjenog i onoga što netko misli da se moglo učiniti u određenoj situaciji. U jednom slučaju (hrvatsko-slovenski dogovor o arbitraži) se sudilo namjeri. U drugom slučaju (ponašanje Pija XII.) se također, na određeni način, sudilo namjeri, odnosno neučinjenome.
Share
You can skip to the end and leave a response. Pinging is currently not allowed.
16. siječanj 2010. u 8:38
-
Mladen
Proces neucinjenome_ je izbacivanje iz sedla onih koji su na bilo koji nacin nesto (lose) ucinili.
Rasterecenje Bogom dato pri”nevidjenoj sredini” jer,starinska poslovica kaze; -tko ceka taj doceka.(Kao da je- RADITI-, nesto najgore sto covjeka moze zadesiti?)
Isto tako, diplomatska je bila da se dva puta razmislja a ne kaze se nista!!
Ocito, ovaj put obadvije strane su rekle svoje, a to sto se kontriraju i trse, nista je drugo do li
“raskrsnica” dobrih namjera na ne bas( tako) dobrom putu…trpljenja, dobrih mjerenja i SRAZA.
Ali, nema toga sto Zidovi i Katolici ne mogu uciniti. Za nas Hrvate i Slovence isto vazi; I mi smo
Zidovi i Katolici.
Ober Zidova Zidovi!!
18. siječanj 2010. u 9:30
-
Djurdja
Zidovsko je stradanje tokom II svj. rata zaista bilo neizmjerno, medjutim, u Americi su imali veliku i vrlo mocnu iseljenu zajednicu koja im je trebala htjeti pomoci na vrijeme a izgleda da se isto tako niti tamo nije ucinilo dovoljno na sprjecavanju njihovoga unistenja.
U svim ostalim ratovima svijeta kojima se ne nazire kraj, vodi se vrlo slicna strategija unistenja tudjih zivota, sudbina i imovine a UN i ostale mirovne snage vrlo pasivno promatraju sva ta stradanja pa se postavlja pitanje zar zaista nije moguce na svim postojecim razinama povuci nekakav razuman i efikasan potez temeljem kojega bi svi ratovi na kugli zemaljskoj jednom zauvijek bili onemoguceni. Tko je u tekucim ratovima kriv za necinjenje. Tko je bio kriv za necinjenje u ratovima koji su se vodili na prostorima bivse Jugoslavije tokom devedesetih, takodjer u srcu civilizirane Europe. Zivjeti i postojati bi svatko trebao imati pravo a isto tako bi svatko trebao dobiti mogucnost taj svoj zivot prozivjeti u miru, slobodi te ekonomskom i klimatskom blagostanju i zdravlju. Da li se na tome podrucju ljudske sudbine pravovremeno poduzimaju mjere koje ce onemoguciti izumiranje ljudskih vrsta i zivota na zemlji. Tko je u danasnje vrijeme kriv za necinjenje u ocivanju mira, sloboda, prava, okolisa, prirodnih resursa, zdravih navika i civiliziranoga oblika ponasanja. Cije tvornice proizvode neizmjerne kolicine stetnih ratnih agenasa, bojnih otrova svih postojecih vrsta, oruzja za masovno unistenje, cije kapitalisticke tvrtke su u Africi eksploatirale tamosnje rudnike dragoga kamenja i diskriminirale tamosnje domorodjacko stanovnistvo, tko u danasnjem svijetu te i takove aktivnosti prakticira sirom zemaljske kugle. ……Tko je pravni i pravi vlasnik novoga svjetskoga poretka, svjetskoga stanovnistva i njihovih sudbina, svjetskih ratova i mira, svjetskih prirodnih resursa i svega ostaloga. Pitanja, pitanja, pitanja, a pravih je i istinitih odgovora vrlo malo.
18. siječanj 2010. u 14:06
-
MK
Dogovor je sam po sebi nesto dobroga, no da bi se moglo ocjeniti ali je jedan dogovor pravedan i dobar, moralo bi se uzeti u obzir okolnosti pod kojima je doveden a i njegov sadrzaj.
Nisam strucnjak, da bi mogao reci, ali je sporazum izmedu Hrvatske i Slovenije sadrzajno dobar ili los, no jedno za sto ne treba biti puno pametan je to, da je dogovor donesen pod blokadom pregovora Hrvatske sa EU.
Nije pravedno to, da je Slovenija mogla uci u EU bez da je rijesila to pitanje sa Hrvatskom, a Hrvatskoj to Slovenija sama namece kao uvjet.
Pitanje je ali je Papa zadovoljan sa time da je dogovor donesen, ili hvlai sam dogovor, ili hvali i okolnosti pod kojima je doveden… Papa ne hvali dogovor, vec to da je dogovr donesen, i to su dvje razlicite stvari koje bi zelio naglasiti.
Tocnosti radi trebalo bi se spomenuti da HBK najvise kritizira uvjete pod kojima je dogovor donesen i s’pravom upucuje na nedostatke koji su mozda nepravednih uvjeta radi tako prihvaceni. Na kraju se uvjek moze reci da je dogovor donesen, i da su se obadvije strane slozile - i pitati se gdje je onda problem? Normalan svijet to naziva UCJENA, i ne vjerujem da je Papa UCJENU pohvalio - vec to da je dogovor doneen. A Papa bi sigurno bio i zadovoljan sa time, kad bi dogovor bio donesen, nakon sto Hrvatska ude u EU.
Pa eto, ako ce u Irskoj najvjerojatnije izmedu 4 i 10 Biskupa morati podnjeti ostavku, mozda i u slucaju oko Slovensko-Hrvatskog sporazuma netko Papu krivo izvjestava - a mozda je Papa ipak samo zadovoljan sa time da je dogovor donesen no ne i sretan.
Pa moram reci, onda Papi isto ide ko i meni, jer sam i ja zadovoljan da je dogovor donesen, no nemoze se reci da sam sretan sa donesenim dogovorom. Ali sam i zadovoljan sa time da je HBK na papir stavila sto je na stvari, da se zna…
Sto zelim reci, samo zato, jer je Papa zadovoljan sa time sto je dogovor donesen, to ne znaci da hvali dogovor, isto tako to nebi trebalo znaciti da HBK automatski nije u pravu, jer to nije pitanje automatizma.
Mozda ste u pravu u usporedbi situacije (divim Vam se, kako ste to prepoznali! - zato me malo cudi zakljucak). No ako odbacimo pogled kroz prizmu mogucega, najvjerojatnije su ipak oni u pravu koji kazu da se onda moralo puno vise ciniti, kao sto je po mome misljenju i HBK u pravu, ne polazeci iz pozicije sto je bilo realno moguce, vec kako je trebalo biti.
Ko moze reci, da se Zidovima nije trebalo vise pomoci? - No dobar je i dialog…
Ko moze reci, da dogovor HR-SLO nije doveden pod ucjenom? - No dobar je i dialog…
Onda je ucjenivao NS-Rezim da se nije moglo vise, a danas ucjenjuju nasi dragi susjedi!
1. veljača 2010. u 10:44
-
Djurdja
Papa je u svojemu govoru posvecenome sjecanju na zrtve holokausta u II svj. ratu propustio spomenuti zrtve stradale u regionalnom genocidnom ratu koji se vodio na europskome tlu od 1990-1995. godine. Takodjer se postavlja pitanje, zasto europska i svjetska sluzbena politika i njezini narodi nisu, u nedavnome ratu na prostorima bivse SFRJ koristili inteligentnije tehnologije i strategije pregovaranja i tim potezom onemogucili unistenje naroda i teritorija na tim podrucjima europskoga kontinenta. Kako to da je civilizirana, obrazovana i tehnoloski nadmocnija europa dozvolila i mirno promatrala razaranja takovih razmjera podno svojih bedema. Kako to da niti ostale svjetske velesile nisu bile u mogucnosti poduzeti mudrije politicke poteze IZ HUMANITARNIH RAZLOGA. Teritorijalno i kartografsko prekrajanje PROSTORA u tome regionalnome ratu nije bilo potrebno provoditi zato sto ce u EU vjerojatno kad-tad uci svi teritoriji i narodi s ovoga podrucja. Strateski i ekonomski interesi visokorazvijenih zemalja svijeta nisu trebali biti ostvarivani nasilno i s tako velikim brojem zrtava.
Moje pitanje na gornji tekst glasi - Kako to da je u vremenskom periodu od 1990-1999. NA OVIM PROSTORIMA DOSLO DO grijeha propusta od strane visokopoboznih svjetskih i regionalnih velesila i njihovih interesnih politika. Kako se na svjetskoj i europskoj razini obiljezava DAN SJECANJA na taj proizvod ljudskoga uma, nauma i sluzbene regionalne, europske i svjetske politike.
Ostavite komentar