Još nije službeno potvrđen dolazak hrvatskog premijera Zorana Milanovića u Vatikan. Pregovara se oko datuma, ali je najvjerojatniji 29. listopada. Milanovića bi, dakle, 29. listopada ujutro trebao primiti papa Benedikt XVI. Nakon polsatnog susreta s Benediktom XVI. u papinskoj privatnoj biblioteci, Milanović bi trebao razgovarati s državnim tajnikom kardinalom Tarcisijom Bertoneom. O čemu će Milanović razgovarati s Papom i državnim tajnikom Bertoneom još nije dogovoreno.

Hoće li Milanović najaviti želju njegove vlade da se eventualno promijene ugovori sa Crkvom, odnosno da se smanje državna izdvajanja za djelovanje hrvatske Crkve? Tu temu bi prvotno trebali raspraviti hrvatske vlasti i hrvatski biskupi. Tek kada se dođe do dogovora između hrvatske vlade i Hrvatske biskupske konferencije, eventualni novi ugovor potpisat će i Vatikan. Zapravo Sveta je Stolica nekom vrstom jamca, zaštitnika, odvjetnika u odnosu države i crkve. Dakle prethodno hrvatska vlada mora pokrenuti pregovore s hrvatskom crkvom o ugovorima, a tek onda dolazi na red Vatikan koji je nekom vrstom nadzornika u provedbi tih ugovora. No, Milanović bi eventualno mogao samo najaviti Vatikanu, odnosno državnom tajniku Bertoneu, a ne u razgovoru s Papom, namjeru pokretanja pregovora s hrvatskim biskupima o financijskim promijenama. Ali i prije negoli tu namjeru najavi Vatikanu, već bi trebao o toj temi imati kontakte s hrvatskim biskupima kako bi znao i njihovo mišljenje. Ne treba ponavljati da se za promijenu ugovora trebaju usuglasiti dvije strane i da vlada sama ne može donijeti nikakve odluke. U svakom slučaju ako se i sada pokrene takav proces, on bi mogao trajati par godina. To znači da najmanje godinu-dvije neće doći ni do kakvih smanjenja izdvajanja iz državnog budžeta za potrebe Crkve.

Spomenimo kako je talijanska vlada nestranačkog premijera Marija Montija, koji je vjernik i svake nedjelje odlazi u crkvu, predložila uvođenje plaćanja poreza na nekretnine u vlasništvu Crkve u kojima se ne obaljaju vjerski obredi, odnosno na zgrade u crkvenom vlasništvu u kojima su stanovi ili hoteli. No, i taj porez talijanska država ne može samostalno nametnuti, već ga mora dogovoriti s talijanskom Crkvom.

“I Isus je plaćao porez”, izjavio je predsjednik Papinskog vijeća za kulturu kardinal Giancarlo Ravasi na ovogodišnjem, inače tradicionalnom jesenskom, savjetovanju ekonomista u Cernobbiju (workshop Ambrosetti). Ravasi je, dakle, komentirao moguće uvođenje poreza na crkvene nekretnine, te je citirao i evanđelje: “Dajte Cezaru ono što je Cezarovo i Bogu što je Božije”. Time je Isus pokazao kako je plaćanje poreza pitanje koje se dotiće svih i koje je etičko, drži Ravasi, te je citirao i sv. Pavla koji je u pismu Rimljanima pozvao na plaćanje poreza (tada je rimskim carom još bio Neron).

Glede pitanja Dajle, odnosno spora sa Svetom Stolicom i hrvatskom Crkvom vezanog za nekretnine na tom prostoru Istre, naravno da je poželjno da Milanović o tome razgovara u Vatikanu. O tom imovinskom sporu bi trebao razgovarati ponovno s državnim tajnikom Bertoneom, a ne s Papom. Slučaj Dajla trebala je riješiti bivša premjerka Jadranka Kosor, odnosno čim je izbio spor. Umjesto što je pisala pismo Papi, trebala je doći u Vatikan i razgovarati kako bi se izbjeglo tužakanje po sudovima. Sudski sporovi nisu poželjni u odnosima između Hrvatske i Vatikana. Milanović bi sada u Vatikan trebao doći s određenim prijedlogom riješenja imovinskog spora oko Dajle.
S Benediktom XVI. će, kako je to uobičajeno u susretima papa s premijerima, Milanović razgovarati o odnosima između dvije države, stanju Katoličke crkve, političkoj situaciji na Balkanu, kao i o rezultatima Papina posjeta Zagrebu. Razgovori Milanović – Bertone bi trebali biti o konkretnim pitanjima kao što je eventualna revizija ugovora ili slučaj Dajla.

Budući da ove godine nije na posebni način (a bila je namjera) obilježena 20. obljetnica vatikanskog priznavanja neovisnosti Hrvatske, postoji ideja da se 29. listopada poslije podne održi okrugli stol o hrvatsko-vatikanskim odnosima. U tim razgovorima bi sudjelovali kardinali, vatikanski predstavnici iz tih godina, kao i hrvatski predstavnici Crkve i politike. Bila bi to ne samo potvrda dobrih vatikansko-hrvatskih odnoisa, već i određena smjernica za budućnost.