navigacija

7 razloga zašto je 1997. bila jedna od najzanimljivijih filmskih godina uopće

Peti element (Gaumont, 1997.)

Svaka filmska godina donosi svoje hitove, fenomene i trendove, ali 1997. bila je posebno zanimljiva, kako po ponudi u kinima, tako i po mnogim događajima koji su izmijenili lice i naličje sedme umjetnosti. Ne vjerujete? Ili se možda ne sjećate? Evo malog podsjetnika na to što se važno događalo u svijetu filma prije točno dva desetljeća...

Horor je žanr o kojem se ponovno priča

Nekoliko dana prije završetka 1996. godine u kinima se pojavio Vrisak Wesa Cravena koji je praktički preko noći revitalizirao pomalo zaboravljeni (i često prezreni) žanr filmova strave. Autorični i duhoviti meta-horor postao je veliki hit i kritičarski favorit, a već krajem 1997. godine osvanuo je i vrlo dobri nastavak. U međuvremenu, solidan komercijalni uspjeh postigao je i film Znam što si radila prošlog ljeta, koji vjerojatno ne bi bio ni snimljen da nije bilo Cravenove uspješnice. Neve Campbell i Jennifer Love Hewitt podijelile su titulu "kraljice vriska" novoga doba, a horor je ponovno postao žanr o kojemu se priča i raspravlja. Posljedice svega toga i danas su vidljive.

CGI postaje najpopularnija igračka

Digitalni efekti na velika su vrata ušli četiri godine ranije kada se pojavio Jurski park Stevena Spielberga, ali upravo 1997. bilo je kristalno jasno kako je CGI postao glavno oruđe za stvaranje filmskih spektakala. Ljudi u crnom, Peti element, Kontakt, Svemirski vojnici, Vulkan i Danteov vrh samo su neki od naslova koji su te godine naveliko demonstrirali mogućnosti novih digitalnih alata, a i računalni dinosauri su se bili ponovno vratili u nastavku Spielbergova hita. CGI je tada bio uzbudljiva i zanimljiva stvar koja je otvarala mnoge kreativne potencijale, ali, nažalost, njegova prečesta primjena poslije je dovela do zamora, pa ne čudi kako se pojedini filmaši u današnje vrijeme vraćaju starijim tehnikama vizualnih efekata.

Akcijski trileri na vrhuncu popularnosti

Bez ikakve sumnje, akcijski trileri bili su jedan od sinonima devedesetih, a neki od najpopularnijih predstavnika žanra svoju su premijeru imali upravo 1997. godine. Čovjek bez lica, Air Force One i Con Air masovno su privlačili publiku u kina, a John Travolta i Nicolas Cage postali su vodeći akcijski junaci godine. Istovremeno, Pierce Brosnan je po drugi puta uskočio u kožu Jamesa Bonda (Sutra nikada ne umire), a u špijunsko-akcijske vode bacio se i Val Kilmer (Svetac), premda s polovičnim uspjehom.

Ratovi zvijezda u modernom ruhu

Ratovi zvijezda danas su glavno pogonsko gorivo pop-kulture, ali tko zna bi li tako bilo da George Lucas nije prije 20 godina ponovno pustio staru trilogiju u kina, i to u obnovljenom izdanju i s dodanim digitalnim efektima. Premda je Lucasovo prčkanje po vlastitoj baštini naišlo na oprečne reakcije, Ratovi zvijezda su u redistribuciji zaradili dodatne milijune, ponovno potakli veliko zanimanje za serijal i pripremili teren za komercijalno vrlo uspješne prequelove.

Novi igrač na sceni

Famoznu godinu obilježio je još jedan značajan događaj: na holivudskoj pozornici pojavio se DreamWorks, novi veliki filmski studio koji su pokrenuli medijski moguli Steven Spielberg, Jeffrey Katzenberg i David Geffen. Doduše, Dreamworks je bio službeno osnovan tri godine ranije, ali prvi naslovi iz njegove radionice - Mirotvorac, Amistad i Mišolovka - svjetlo su dana ugledali upravo 1997. godine. Premda navedeni filmovi nisu ostvarili posebno značajan uspjeh, DreamWorks se u narednim godinama, unatoč finacijskim problemima i čestim promjenama vlasničke strukture, uspio nametnuti kao prepoznatljiv brend i značajan igrač u Hollywoodu, a u njegovoj animacijskoj diviziji poslije su rođeni megapopularni likovi kao što su Shrek i Kung Fu Panda. 

Fenomen Titanika

Voljeli ga ili mrzili, jedno je sigurno: Titanik Jamesa Camerona kulturološki je fenomen i priča o uspjehu kakva se ne viđa često. U američkim kinima pojavio se krajem godine i zadržao čelnu poziciju box-officea narednih 15 tjedana, a u konačnici je postao prvim filmom u povijesti koji je na matičnom tržištu ostvario utržak od 600 milijuna dolara. Na svjetskim kino-blagajnama rezultat je bio još spektakularniji. Zanimljivo, toliki uspjeh filma nitko nije očekivao, a mnogi su mu prognozirali potpuni komercijalni krah, tim više što su troškovi produkcije bili dosegnuli tada rekordnih 200 milijuna dolara. Međutim, Cameron je dokazao da je "kralj svijeta", a tu titulu će ponovno potvrditi Avatarom 12 godina poslije.

"Mali" filmovi, veliki redatelji

Zbog velikog broja spektakala i visokobudžetnih produkcija, 1997. godina označila je početak nove ere blockbustera, ali to nikako ne znači da su "mali" filmovi i nezavisna scena ostali u drugom planu. Naprotiv, filmska publika sklonija festivalskim naslovima i ozbiljnijim pričama mogla je uživati u hvaljenim djelima kao što su L. A. Povjerljivo, Dobri Will Hunting, Gospođa Brown, Ledena oluja, The Sweet Hereafter i Princeza Mononoke. Veliku pozornost privukao je mladi filmski autor Paul Thomas Anderson, koji je oduševio kritičare svojim Kraljem pornića, da bi uskoro bio proglašen jednim od najvažnijih američkih redatelja današnjice. Nova su djela tada izbacili i filmaši kultnog pedigrea poput Davida Lyncha (Izgubljena cesta), Kevina Smitha (Natjeravajući Amy) i Quentina Tarantina (Jackie Brown). Istovremeno, Život je lijep i Skidajte se do kraja, naslovi nastali daleko od holivudske mašinerije, postaju veliki globalni hitovi. Uistinu, 1997. je bila godina na koju se filmofili nisu mogli požaliti.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (9 ocjena)