Igor Vori

Profesionalni sportaš - to je stil života

Svaki posao ima svoje prednosti i nedostatke pa tako i posao PROFESIONALNOG SPORTAŠA.
Svi vide samo sjaj, pobjede i medalje, a pri tom nitko ne razmišlja što je s druge strane. Koliko je truda, rada i znoja uloženo da se postane profesionalni sportaš?

To nije posao, to je stil života. Živiš ga 24sata, 365 dana u godini…ne samo ti nego i tvoja obitelj, koji su na neki način “žrtve” naših treninga, utakmica, putovanja. Proživljavaju s nama svaku pobjedu, poraz i ozljedu. Zato svaki slobodan trenutak provodim sa sinom i suprugom na što kvalitetniji način, da barem dijelom nadoknadim vrijeme koje nismo zajedno.

Mi ne znamo za rođendane, Božić, skijanje i ljetovanje ako su na rasporedu pripreme i utakmice,
ali jednog dana kada se popneš na postolje, a pogotovo na “Olimp”, sve se zaboravi i shvatiš da se svaka “žrtva” isplati.

Rukomet sam počeo igrati sa 15-16 godina. Nije bilo planova o profesionalnoj karijeri. Dečki iz kvarta su se s nogometa prebacili na rukomet pa sam i ja krenuo sa njima. Ali zaraza za sportom i želja za treningom kod mene je s vremenom bila sve jača pa sam tako dogurao do 2.ekipe RK Zagreb.

Naravno da je bilo i kriznih trenutaka, pogotovo kada nisam imao dovoljnu minutažu.Tada sam razmišljao o prestanku igranja, a kod kuce me čekao uhodan obiteljski posao – turistička agencija i autoprijevoz. A onda se pojavio trener koji mi je pružio šansu i prepoznao moj potencijal, uspio sam prebroditi sve krize i sada sam tu gdje jesam…

Kada sam bio mlađi, bio sam više praznovjeran i imao sam posebne rituale prije svake utakmice, to su stvari koje ima svaki sportaš i obično su toliko smiješne i banalne da većini ljudi nisu jasne. U mom slučaju su i osobne pa vam ih ipak neću otkrit, neka zasad ostanu tajna… S vremenom me većina rituala pocela opterećivati i oduzimati previše vremena i koncentracije pa sam ih sveo na minimum. Shvatio sam da se i bez njih može spreman izaći na teren