Prije no što su prvi demiurzi počeli stvarati naš svijet, cijeli je svemir bio golema gljiva urešena sjajećim sporama, pramajkama prvih zvijezda i prvih planeta. I ništa u tom prasvemiru nije postojalo osim velike gljive, čija se stapka zabodena u prazninu hranila još neispunjenim prostorom. Ipak, svaka je ta zvjezdana spora posjedovala svoju nebesku ćud i svoj mali svemir u kojemu je baš kao i na našim zvijezdama i planetima bilo nama nezamislivih razlika i bogatstva tog života prije života. On je pak uronjen u vječnost i beskonačnost iskazivao prve znakove smrti i besmrtnosti, obrise bića čiji su se zameci, jedva vidljivi u eteričnom sjaju, već kretali po samo njima znanim zakonima u potpuno različitim svjetovima koji su jedva znali jedan za drugi, budući da se u prasvijesti velike gljive još nije rodilo znanje o postanku i nestanku, o sveopćem rađanju i umiranju.

Pa ipak ništa nije moglo poremetiti sklad prozračnim zviježđem osutog klobuka goleme pragljive, koja je neprestance rasla i širila se, isijavajući sjaj svojih spora po tminama praznog prostora, koji je jednostavno usisavala kroz svoju podjednako golemu stapku, tako da je svjetlost bivala svakim trenom sve sjajnija, a tmine sve svjetlije, dok ih na koncu ne nestane i cijeli se taj prasvemir prve gljive pretvori u njezin klobuk koji je sada bio potpuno pokriven svjetlećim galaksijama spora pokrenutih oko svojih plamtećih sunaca i sjajećih zvijezda.

Svjetlost koja je već osvojila nekad prazni i mračni prostor stane isijavati iz svake spore, iz svake prazvijezde, iz svakog prasunca, sve dok milijuni malih galaksija ne dotaknu jedni druge i parajući žarećim sjajem površinu pragljivinog klobuka prodru u njegovu unutrašnjost. Na tren se činilo da će veliki klobuk uspjeti progutati svu tu silu i moć ujedinjene plamteće svjetlosti, no ona se iznenada u samom središtu velike gljive pretvori u isijavajuću kuglu u kojoj se skupila sva snaga plamena i sjaja i ona potom prasne uz nezamislivo snažan odjek. U istom trenu rasprsne se i tijelo velike gljive i njezine spore, oslobođene magmatične unutrašnjosti u obliku bezbrojnih gljiva svih vrsta, polete svemirom koji se tek budio i onako okupljene oko svojih blistavih središta stanu se samostalno kretati u poretku koji ih je sve ujedinjavao u njihovoj novoj nebeskoj kući.

I nitko nikada nije uspio proniknuti u tajnu nastanka novog nebeskog poretka. Njegove postajanosti, vječnosti i beskonačnosti. Čak ni mudri Wnag Chong, ni strašni Quetzacoatl, ni sunčani Ra, ni okrutna Aruru, ni Uran ni Kronos, ni svi drugi Titani, mudraci i mitski stvoritelji našeg svijeta. Pa ipak, u jednom se svi slažu. Svemir je nastao od velike gljive sasvim nalik na svemirski vrganj. Ona je počelo svih stvari i nije rečeno da se i ovaj novi svemir ne krije u unutrašnjosti iste velike gljive u koju je sam prodro nakon velikog praska, a ona ga i dalje štiti svojim golemim klobukom i oplođuje sporama u kojima se kriju zameci novih zviježđa.

I novih gljiva. Podjednako tartufa skrivenih pod kozmičkom puti, podjednako drugih miljenica na našim stolovima poput lisički, trubača, pečurki, bukovača, šampinjona, hrčka ili smrčka. Stoga se bogovi i posvećeni ljudi, ma s kojeg neba ili zemlje dolazili, oduvijek hrane gljivama. One su zalog njihove besmrtnosti i mudrosti i kušaju ih na svojim nebeskim i zemaljskim blagovaonicima zajedno sa zlatnim prahom sa zvijezda. Tek da i oni kušaju živo tkivo pramajke čitavog svemira i njezine djece, koja u vrijeme skupljanja gljiva osvajaju i naše stolove, naša tijela i duše, oduvijek tako vezane sa svemirom. Nismo li uostalom i svi mi djeca zvijezda!?

Vrganji s fužima
Na 7 dag rastopljenog maslaca zazlatite 1 sitno sjeckanu kapulu, pa na tu posteljicu položite 1/2 kg krupnije sjeckanih vrganja. Pirjajte sve zajedno dok gljive ne puste vodu. Tada jelo oprezno posolite i popaprite, začinite 1 žličicom Vegete natur, podlijte sa 1/2 dl slatkog vrhnja i pustite da se sve prožme. Pomiješajte umak sa 30 dag već skuhanih i ocijeđenih fuža u koje ste umiješali 12 dag maslaca, pa na vrh svakog tanjura stavite po komad vrganja pečenog na žaru.

Po uzoru na recept iz zagrebačkog restorana Gallo.

Rižot od lisički
Na 1 dl maslinova ulja u kojem ste rastopili 5 dag maslaca dodajte 1 sjeckani luk i pirjajte da upola omekša, pa ubacite 2 režnja sjeckanog češnjaka. Dodajte 1/3 kg riže za rižote i zastaklite je uz miješanje i podlijevanje vrućim povrtnim temeljcem. Kad je riža napola gotova, ubacite 20 dag na kocke narezanih svježih lisički, uz podlijevanje nastavite pirjati dok riža ne bude gotova. Prije kraja dodajte 1/2 dl bijelog vina i 3 dag maslaca uz stalno miješanje da ispari vino i sve se prožme. Služite na ugrijanim tanjurima, posuto s nekoliko tankih listića bijelog tartufa te krupno ribanim tvrdim sirom.

Po receptu Mladena Hutineca iz zagrebačkog restorana Baltazar.

 Njoki s tartufima
Prokuhajte u 1/2 l mlijeka 3 dag maslaca i žlicu soli, dodajte 15 dag griza, 10 dag palente i kuhajte dok se ne zgusne. Umiješajte 5 dag ribanog parmezana i kuhajte još minutu. Kad se malo ohladi ubacite jaje i 1 žumanjak. Promiješajte i izlijte u namašćen i krušnim mrvicama posut lim za pečenje. U hladnjaku ostavite preko noći. Sutra narežite na kocke 8 x 10 cm. Na svaki njok stavite 2 dag parmezana i listić maslaca te pecite u pećnici 10 min. U tavi na 1/2 dl maslinova ulja zazlatite 35 dag očišćenih repova od škampa, posolite te zazlatite i 1 sitno narezani češnjak. Podlijte s 1/2 dl bijelog vina, ubacite 4 zgnječene male rajčice i kratko pirjajte podlijevajući temeljcem. Kad umak ugusti, prelijete ga s repovima škampa po njokima i začinite listićima crnih tartufa.

Po receptu iz zagrebačkog restorana Vinodol.