Veljko Barbieri

Arhive

Ljetni teleći odresci rimskog boga stoke Vermiusa

Među bogatim jelovnicima rimske kuhinje su odresci, posebno oni od teletine i junetine. Koliko je tradicija pripremanja jela od goveda stara i omiljena među Rimljanima, govori i omiljena bajka o Verminusu, među rimskom sirotinjom i stočarima omraženom bogu jer je svoju moć da liječi krave i telad skupo naplaćivao. Bog goveda i stada tražio je da mu žrtvuju po jedno tele svaki put kada bi ga pozvali izliječiti junicu, kravu ili bika i to tako što bi im kroz usta u utrobu gurnuo svoje crve iscjelitelje, a oni bi napali uzročnika bolesti te kliznuli kroz tijelo izliječene životinje.

Ako je tako težak danak bio preskup sirotinji, rimski patriciji voljeli su Verminusa i rado mu žrtvovali telce znajući da će on stoci osigurati zdrav život te da će imati mesa za prodaju i raskošne gozbe, mlijeka i sira kojeg su Rimljani naprosto obožavali. Stoga su ti bogatuni i izješe svoj omiljeni recept za pripremu telećih odrezaka posvetili Verminusu i nazvali ga Vitrelina vermina fricta ili Verminusova pečena teletina i neki tvrde da im se bog kad god bi pripremili to jelo od teleći odrezaka zamotanih u slaninu i pršut te potopljenih u umak od kapule, vina i meda, ukazivao na ležaljci postavljenoj za njega. Stoka koja je pripadala sirotinji bila je izložena boleštinama, a i telad boležljiva, tako da se nije milila ni samom Verminusu kad bi ga stjeran u škripac, neki jado žrtvovao, u nadi da će tako spasiti svoju kravicu.

Premda nevoljko, jer nije volio mršavu i žilavu teletinu, bog bi poslao svoje crve i oni bi izliječili bolesno grlo. Ali dogodilo se tako jednom da je jedna bolesna kravica ipak umrla nakon što su iz nje izašli Verminusovi crvi. Istina, uginula je od neuhranjenosti. A bila je još k tome skotna i nosila već živo tele. Nemajući kud, svjestan da unatoč svim okolnostima ipak nije obavio svoju zadaću, smilovao se posramljeni Verminus i udahnuo je život već uginuloj kravici za što je on sam morao platiti visoku cijenu. Jupiter, koji nije volio da se itko osim njega upliće u pitanja života i smrti, pa radilo se i o sirotinjskoj kravi, oduzeo je dio njegovih božanskih moći.

Ostavio mu je čarobne crve iscjelitelje i Verminus je i dalje mogao skrbiti o rimskim stadima, bogataškim i sirotinjskim. Poučen vlastitom žrtvom, Verminus je samo od patricija zahtijevao žrtvu teladi, a od sirotinje kao naknadu tražio teleći odrezak. Često bi ga dopao nakon dugo vremena jer je sirotinji dopuštao da mu vrate božansku naknadu samo kad su bili u prilici ili kada su sami zaklali telca kako bi prodali njegovo meso. Pa ipak, imao je Verminus uvijek dovoljno odrezaka na svom stolu jer su rimska stada bila brojna, a i ovi seljaci koji su poslije pokorili cijeli tada poznati svijet, rado su žrtvovali zaštitniku svojih junica, kravica, bikova i telaca, a od kada se pokazao onako velikodušnim voljeli su ga svi – i bogataši i veliki stočari, i rimski puk i rimska sirotinja. Pa tako sve do danas uz neki slavni rimski odrezak.

SALTINBOCCA ROMANA
Oko ¾ kg teleće mekači za odreske narežite na 12 tankih odrezaka, dobro ih istucite batom za meso pa slažite tako da na donji položite po 1 plošku pršuta, a gornjim, kojeg ste također istukli batom, pokrijte donju stranu koju ste prethodno obrašnili. Posolite i popaprite meso pa pecite saltimbocce na maslinovim uljem namašćenoj vreloj tavi, kratko s jedne, pa sa druge strane.Kada su se odresci zazlatili, opet ih okrenite i još malo popržite. Na kraju sve podlijte sa 1 dl telećeg temeljca i ½ dl suhog bijelog vina, ubacite 2 lista kadulje i pustite da se sve prožme, a umak u prijanju malo ugusti. Služite sa kuhanim povrćem.

Slavni rimski recept

 

TELETINA NA RIMSKI
U dubljoj tavi na 1 dl maslinova ulja zazlatite 1 sjeckanu kapulu ili crveni luk te kad uvene ubacite ¾ kg na ploške rezane teleće mekači, pa kad uhvati koricu nastavite pirjati sa 5 dag na trake rezane pancete, podlijevajući sa 1 dl soka od jabuke i 1 dl bijeloga vina. Dodajte 1 ribanu jabuku, 2 grančice ružmarina, 1 žlicu Vegete natur, malo soli i 1 ljuti feferon. Kad se umak prožme i ugusti, služite ga sa skuhanom purom.

Rimski recept prema antičkom uzoru.

 

JUNEĆI KOTLET TRASTEVERE
Tražite od mesara da vam deblje isječe oko 1 kg junećih kotleta . Prije pripreme ih tri dana i noći položite u 3 dl posoljenog i popaprenog maslinovog ulja u koje ste udrobili pet režnjeva češnjaka, par grančica kadulje i ružmarina. Neka ulje u potpunosti prekrije meso. Ocijedite kotlete od ulja te ih pecite na naglo na jakom žaru na gradelama ili na ploči, tako da s obje strane uhvate jaku koricu. Pri tome će iznutra ostati ružičasti. Premažite meso aromatiziranim uljem iz marinade. Služite odmah vruče meso.

Tradicionalni rimski recept iz glasovite rimske četvrti Trastevere.

Share

Post to Twitter

3 Responses to Ljetni teleći odresci rimskog boga stoke Vermiusa

  • Vjenčanje says:

    Znao je Verminus uživati, a naravno i rimski bogataši, pa i sirotinja! Ne čudi me da su tako jako voljeli teletinu i junetinu jer to meso osim što je ukusno, daje i vrlo neophodne proteine!
    Stoga neka je u slast svima koji kušaju recepte koje ste nam vi složili u ovom blogu.
    Lijepi pozdrav!

  • Zarko says:

    Prvo što je dobro uvijek imati na umu, kad se radi o jelu i špiću je premisa: Nemoguće je presušiti izvor puneći bukare i bačve. To u prenesenom značenju ukazuje na zdrav razum jedini izvor odgonetki za sve naše umne probleme, pa i za hranu.

    Pa budući da smo u području prispodoba, gdje nema diktata, sjetimo se Pavla apostola i njegove polemike (u poslanici Korinćanima) kad, onima što smatraju da od hrane koju uzimamo ovisi svetost našeg tijela, jer oni nisu vjerovali u neumrlost duše, kaže da je dobra svaka hrana, ali u umjerenoj količini. Sveti Pavao je imao vrlo mučna iskustva s budalama, pa i sa onima koji su ga isprebijali pred sinagogom, i za koje reče da su ‘zvijeri u ljudskoj spodobi’.

    Kad se je našao pre rimskim sucem Festusom, a tužili su ga oni koji jedu ‘kašer’, sudac mu reče da ga njegovi tužitelji smatraju ludim što vjeruje u Isusa Krista. Bivši Šaul, koji je i sam bio ‘ljuti farizej’ i kojeg je tri puta sotona posjedala, odgovorio je poganinu Festusu: ‘Nisam lud, časni Festuse, ja govorim po zdravu razumu. A to je bitna razlika iznmeđu farizeja i kršćanina: farizej mora negog citirati da bi bio vjerodostojan, a kršćanin je vjerodostojan samo kad govori po savjesti.

    Bio bi to dokaz skoro nikakvog poznavanja vjere, kad bismio i pomislili: ako nema poganskih hramova, nema ni pogana. Naime, u svijetu u kojemu živimo sve vrvi od pogana, a oni koji imaju čvrstu vjeru, koji, kako reče Pavao apostol, vjeruju po sacvjesti, vrlo rijetki su i teško ih je preopznati jer se ne nameću svojoj okolikci, oni djeluju po savjesti u općem dobru i, kao jedine propovijedi, odgovaraju na pitanja koja im se postave. Pogani s kojima dijele životne tegobe ne znadu da je vjera kao izvor žive vode – ma koliko pitanja im postavimo, odgovori na njih su međusobno koherentni. Neiscrpnan je izvor žive vode.

    Pogani, poganski bogovi, Jupiter, Mars itd i – SUAVETAURILIA? Pa zar ne vidite oko sebe razne i najrazličitije krčme, lokande, bodegone Pub-ove, restaurante itd? Ni dvije osobe koje se hrane bilo u kući bilo vani, nemaju isti ukus. Pogani bi rekli: De gustibus non est disputandum.

    Dans la communion des saints tous sont un dans leur conscience.

    Kad proslavljate te ovo te ono, ni ne pomišljate da postupate kao pogani: prežderavanje i pijanstvo poganski su rituali da slave svoje pogansko božanstvo – boga mamona…

  • Saltinbocca = Skače u usta?