Ljetni teleći odresci rimskog boga stoke Vermiusa
Među bogatim jelovnicima rimske kuhinje su odresci, posebno oni od teletine i junetine. Koliko je tradicija pripremanja jela od goveda stara i omiljena među Rimljanima, govori i omiljena bajka o Verminusu, među rimskom sirotinjom i stočarima omraženom bogu jer je svoju moć da liječi krave i telad skupo naplaćivao. Bog goveda i stada tražio je da mu žrtvuju po jedno tele svaki put kada bi ga pozvali izliječiti junicu, kravu ili bika i to tako što bi im kroz usta u utrobu gurnuo svoje crve iscjelitelje, a oni bi napali uzročnika bolesti te kliznuli kroz tijelo izliječene životinje.
Ako je tako težak danak bio preskup sirotinji, rimski patriciji voljeli su Verminusa i rado mu žrtvovali telce znajući da će on stoci osigurati zdrav život te da će imati mesa za prodaju i raskošne gozbe, mlijeka i sira kojeg su Rimljani naprosto obožavali. Stoga su ti bogatuni i izješe svoj omiljeni recept za pripremu telećih odrezaka posvetili Verminusu i nazvali ga Vitrelina vermina fricta ili Verminusova pečena teletina i neki tvrde da im se bog kad god bi pripremili to jelo od teleći odrezaka zamotanih u slaninu i pršut te potopljenih u umak od kapule, vina i meda, ukazivao na ležaljci postavljenoj za njega. Stoka koja je pripadala sirotinji bila je izložena boleštinama, a i telad boležljiva, tako da se nije milila ni samom Verminusu kad bi ga stjeran u škripac, neki jado žrtvovao, u nadi da će tako spasiti svoju kravicu.
Premda nevoljko, jer nije volio mršavu i žilavu teletinu, bog bi poslao svoje crve i oni bi izliječili bolesno grlo. Ali dogodilo se tako jednom da je jedna bolesna kravica ipak umrla nakon što su iz nje izašli Verminusovi crvi. Istina, uginula je od neuhranjenosti. A bila je još k tome skotna i nosila već živo tele. Nemajući kud, svjestan da unatoč svim okolnostima ipak nije obavio svoju zadaću, smilovao se posramljeni Verminus i udahnuo je život već uginuloj kravici za što je on sam morao platiti visoku cijenu. Jupiter, koji nije volio da se itko osim njega upliće u pitanja života i smrti, pa radilo se i o sirotinjskoj kravi, oduzeo je dio njegovih božanskih moći.
Ostavio mu je čarobne crve iscjelitelje i Verminus je i dalje mogao skrbiti o rimskim stadima, bogataškim i sirotinjskim. Poučen vlastitom žrtvom, Verminus je samo od patricija zahtijevao žrtvu teladi, a od sirotinje kao naknadu tražio teleći odrezak. Često bi ga dopao nakon dugo vremena jer je sirotinji dopuštao da mu vrate božansku naknadu samo kad su bili u prilici ili kada su sami zaklali telca kako bi prodali njegovo meso. Pa ipak, imao je Verminus uvijek dovoljno odrezaka na svom stolu jer su rimska stada bila brojna, a i ovi seljaci koji su poslije pokorili cijeli tada poznati svijet, rado su žrtvovali zaštitniku svojih junica, kravica, bikova i telaca, a od kada se pokazao onako velikodušnim voljeli su ga svi – i bogataši i veliki stočari, i rimski puk i rimska sirotinja. Pa tako sve do danas uz neki slavni rimski odrezak.
ShareSALTINBOCCA ROMANA
Oko ¾ kg teleće mekači za odreske narežite na 12 tankih odrezaka, dobro ih istucite batom za meso pa slažite tako da na donji položite po 1 plošku pršuta, a gornjim, kojeg ste također istukli batom, pokrijte donju stranu koju ste prethodno obrašnili. Posolite i popaprite meso pa pecite saltimbocce na maslinovim uljem namašćenoj vreloj tavi, kratko s jedne, pa sa druge strane.Kada su se odresci zazlatili, opet ih okrenite i još malo popržite. Na kraju sve podlijte sa 1 dl telećeg temeljca i ½ dl suhog bijelog vina, ubacite 2 lista kadulje i pustite da se sve prožme, a umak u prijanju malo ugusti. Služite sa kuhanim povrćem.
TELETINA NA RIMSKI
U dubljoj tavi na 1 dl maslinova ulja zazlatite 1 sjeckanu kapulu ili crveni luk te kad uvene ubacite ¾ kg na ploške rezane teleće mekači, pa kad uhvati koricu nastavite pirjati sa 5 dag na trake rezane pancete, podlijevajući sa 1 dl soka od jabuke i 1 dl bijeloga vina. Dodajte 1 ribanu jabuku, 2 grančice ružmarina, 1 žlicu Vegete natur, malo soli i 1 ljuti feferon. Kad se umak prožme i ugusti, služite ga sa skuhanom purom.
JUNEĆI KOTLET TRASTEVERE
Tražite od mesara da vam deblje isječe oko 1 kg junećih kotleta . Prije pripreme ih tri dana i noći položite u 3 dl posoljenog i popaprenog maslinovog ulja u koje ste udrobili pet režnjeva češnjaka, par grančica kadulje i ružmarina. Neka ulje u potpunosti prekrije meso. Ocijedite kotlete od ulja te ih pecite na naglo na jakom žaru na gradelama ili na ploči, tako da s obje strane uhvate jaku koricu. Pri tome će iznutra ostati ružičasti. Premažite meso aromatiziranim uljem iz marinade. Služite odmah vruče meso.




Znao je Verminus uživati, a naravno i rimski bogataši, pa i sirotinja! Ne čudi me da su tako jako voljeli teletinu i junetinu jer to meso osim što je ukusno, daje i vrlo neophodne proteine!
Stoga neka je u slast svima koji kušaju recepte koje ste nam vi složili u ovom blogu.
Lijepi pozdrav!
Prvo što je dobro uvijek imati na umu, kad se radi o jelu i špiću je premisa: Nemoguće je presušiti izvor puneći bukare i bačve. To u prenesenom značenju ukazuje na zdrav razum jedini izvor odgonetki za sve naše umne probleme, pa i za hranu.
Pa budući da smo u području prispodoba, gdje nema diktata, sjetimo se Pavla apostola i njegove polemike (u poslanici Korinćanima) kad, onima što smatraju da od hrane koju uzimamo ovisi svetost našeg tijela, jer oni nisu vjerovali u neumrlost duše, kaže da je dobra svaka hrana, ali u umjerenoj količini. Sveti Pavao je imao vrlo mučna iskustva s budalama, pa i sa onima koji su ga isprebijali pred sinagogom, i za koje reče da su ‘zvijeri u ljudskoj spodobi’.
Kad se je našao pre rimskim sucem Festusom, a tužili su ga oni koji jedu ‘kašer’, sudac mu reče da ga njegovi tužitelji smatraju ludim što vjeruje u Isusa Krista. Bivši Šaul, koji je i sam bio ‘ljuti farizej’ i kojeg je tri puta sotona posjedala, odgovorio je poganinu Festusu: ‘Nisam lud, časni Festuse, ja govorim po zdravu razumu. A to je bitna razlika iznmeđu farizeja i kršćanina: farizej mora negog citirati da bi bio vjerodostojan, a kršćanin je vjerodostojan samo kad govori po savjesti.
Bio bi to dokaz skoro nikakvog poznavanja vjere, kad bismio i pomislili: ako nema poganskih hramova, nema ni pogana. Naime, u svijetu u kojemu živimo sve vrvi od pogana, a oni koji imaju čvrstu vjeru, koji, kako reče Pavao apostol, vjeruju po sacvjesti, vrlo rijetki su i teško ih je preopznati jer se ne nameću svojoj okolikci, oni djeluju po savjesti u općem dobru i, kao jedine propovijedi, odgovaraju na pitanja koja im se postave. Pogani s kojima dijele životne tegobe ne znadu da je vjera kao izvor žive vode – ma koliko pitanja im postavimo, odgovori na njih su međusobno koherentni. Neiscrpnan je izvor žive vode.
Pogani, poganski bogovi, Jupiter, Mars itd i – SUAVETAURILIA? Pa zar ne vidite oko sebe razne i najrazličitije krčme, lokande, bodegone Pub-ove, restaurante itd? Ni dvije osobe koje se hrane bilo u kući bilo vani, nemaju isti ukus. Pogani bi rekli: De gustibus non est disputandum.
Dans la communion des saints tous sont un dans leur conscience.
Kad proslavljate te ovo te ono, ni ne pomišljate da postupate kao pogani: prežderavanje i pijanstvo poganski su rituali da slave svoje pogansko božanstvo – boga mamona…
Saltinbocca = Skače u usta?