Jesmo li oko naših srca podigli visoke zidove? Očito jesmo. Osjećamo li se zbog toga zaštićeno ili smo zidine sagradili kako bi sakrili vlastitu muku? Ako su od muke popucali čak i junaci jalova je naša nada da će nam mentalni šavovi ostati cijeli. I uz nadnaravnu volju bez povjeravanja čovjek vene poput biljke kojoj su uskratili vodu. Sve ukazuje kako povjeravanje izumire čim svoje priče ostavljamo u beskraju misli, umjesto da ih izbacimo iz sebe na svjetlo dana.

Za sve je kriva klima nepovjerenja koja drži ljude na odstojanju. Umjesto da čovjek čovjeka podupire, radije ga kastrira gdje se god za to pojavi prilika. Ljudi žive kao na iglama željni nekome otvoriti dušu. Pronaći odanog slušača nikad nije bilo teže nego što je danas. Svima nedostaje koncentracije, strpljenja, ljubavi prema čovjeku, duševnog mira i razumijevanja tuđe muke. Nekada smo se hvalili tim kvalifikacijama i bili sretni što ih imamo.

Što nas je moglo toliko izobličiti da smo sve te prekrasne ljudske kvalifikacije izbacili iz upotrebe ili ih počnemo upotrebljavati prekasno. U povjeravanju mnoge su prednosti i to za obje strane. Slušača priprema za neočekivane situacije u budućnosti, a onom koji mu se povjerava donijeti će barem djelomično olakšanje. Prakticirati ovu pasivnu radnju mogu svi koji su voljeli ići u školu, ali i oni koji su je u širokom luku zaobilazili.

Jer za to nije potrebna diploma s potpisom. To je diploma koju daje škola zvana život. Ta nas škola uči kako nije dobro biti opterećen usporedbama, uspjesima, novcem ili vlastitom veličinom, jer takvi osjećaji također čovjeku stvaraju muku. Pa kako se sve te muke riješiti koja nas razdire iznutra? Vratiti se povjeravanju od kojeg smo odustali zbog trke za egzistencijom. A to možemo kada shvatimo da je novac sredstvo od kojeg se živi, ali ga nikad ne smijemo doživjeti razlogom zbog kojeg se živi.

Život bez tople, ljubazne i iskrene riječi nije život. Zato su takve riječi čovjekovoj duši blagoslov jer u njima dominira iskra razumijevanja koja će odriješiti unutarnju muku. Međutim, negdje je očito nastao problem, čim ljudi odustaju od povjeravanja. Možda zato što povjerenik nije više osoba od povjerenja već trubač koji jedva čeka da rastrubi priču. Oni kojima su nečije osobne informacije izvor zabave pokazuju zapravo koliko su frustrirani. Jednom kada se takvi odluče otvoriti svoju knjigu frustriranosti biti će puno manje razočaranih i povrijeđenih. A zidine će pasti. I ponovno ćemo jedni drugima postati prijatelji od povjerenja a time i povjeravanja.