POSTUPCI Sve što radimo ne utječe samo na nas nego i na našu okolinu

Istina o tome što se dogodilo u našim životima nikad nije postojana, čak ni onda kada sami sebe namjerno tjeramo u zaborav ili uvjeravamo kako se sve dogodilo drugačije. Uvjerenjem u vlastitu pravednost pokušavamo opravdati djelovanje skrivajući se od prave istine koja nas ‘proganja’. Jer znanje onog što smo učinili, što odlučili, kako utjecali na sebe i druge svojim postupcima ne isparava baš tako lako iz našeg sjećanja.

Sjećanja su naše bodlje, pa je stoga i te kako važno odvagati sve posljedice prije obavljenog čina. Nije riječ o tome jesu li nam postupci bili krivi ili dobri, korisni ili beskorisni, slučajni ili ne, riječ je o čistoći naših namjera. Čistoći u smislu da ne želimo i nećemo nauditi ni sebi ni drugom čovjeku na bilo koji način. Ali izgledno je da je na to najmanje usmjerena pažnja, svakome je najbitnije izreći svoj sud o drugome, izbaciti svoju kivnost iz sebe, a poslije zatirati sjećanja. Krug je zatvoren, ogovaranja i blaćenja drugih ipak se nastavljaju.

Olako, sve javnije i izravnije, pa onda i sudovi pune blagajne na ljudskim zadrtostima. Ima li nade za nas dok smo bjegunci od svojih istina? Dakako da nije ugodno suočiti se dan nakon ili cijelo desetljeće kasnije s postupcima kojima smo odredili tijek svojih i tuđih života. A određujemo ih svakim svojim postupkom i svakom izgovorenom riječi. Zašto ih ne određujemo riječima pohvale i milosrđa? To je očito postalo dosadno, pa smo odlučili ogovarati druge, pljuvati ih tajno i javno jer to je ipak ono što se danas više traži na životnom tržištu. Ako kojim slučajem riječi uvrede nisu arhivirane ili su izostale biti barem petominutna senzacija, onda nije dobro.

Onda nismo povijesni. Trudimo se izboriti za mali kutak javnosti udarajući po drugoj osobi te tako liječiti vlastite frustracije. Pokušavamo skriti svoje nedostatke, malo se iživljavati, a sve u svrhu privlačenja pozornosti na sebe. To nas jednostavno upozorava da nam nedostaje pozornosti na mnogo važnijim mjestima, među članovima obitelji, prijateljima, poslovnim partnerima… Pritom sud o nama samima sud je kojem smo odavno zatvorili vrata.

Zar svi ne vole čitati, slušati i gledati kako se drugi ljudi blate i vrijeđaju? No uzalud sav taj podli trud za hvatanjem jeftine pozornosti, uzalud sve nepravde nanesene riječima i djelima, uzalud lažni zaborav. Budući da je razlika između zagušljiva i svježeg zraka neusporediva, ne igrajmo prljave nego čiste igre.