TKO PROLAZI BOLJE? Korijeni nisu od jučer, već su usađeni ljudima od malih nogu

Je li slađe podvaliti ili pohvaliti? Očito podvaliti jer podvale se množe, a pohvale oduzimaju. To je nova matematika na tržištu života. Podvali pa se zatim hvali. U ovo prijelazno vrijeme ljudske povijesti, umjesto da podižemo kvalitetu humanosti, mi svjedočimo kvantiteti ljudske pokvarenosti. I upravo zbog takvog iskustva pošteni se dvoume u pitanju: “Tko prolazi bolje?”

Sebičnost i apetiti

Gledajući kratkoročno, rekli bismo da se pokvarenost isplati više, ali i plaća više. Razlozi se uvijek kriju negdje u pozadini svake priče pa tako i ove. Jer ako prihvatimo činjenicu da se neki ljudi rađaju pokvareni, samo je potrebno vrijeme i prilike da to postane vidljivo i primjenjivo, onda dolazimo do onog vječnog filozofskog pitanja: Zašto? Zašto neki ne, neki da. Ili je prije moguće da se svi rađamo s tom osobinom, ali je nismo u stanju provesti u djelo. Svi smo mi i otrov i lijek. Kada otrov, kada lijek, ovisi o veličini izazova. Što je izazov veći, lakše prosipamo otrov i pokvareno uzimamo bez pitanja kakve će to ruševine ostaviti. Zaneseni skupljanjem blaga, zaboravljamo posljedice. Ali posljedice ne zaboravljanju nas.

One pamte što činimo i vraćaju nam u trenucima kada ih najmanje očekujemo. Zapravo, pokvareni ljudi žive na neki način u fiksu, bez fiksanja. Gore ne može, jer onima koji se doista fiksaju nekim opojnim sredstvima i oprostiti je nesmotrena djela. Njih se može izliječiti uz čvrstu volju čak i kada postanu ruševine. Ali kako liječiti pokvarenost i može li se ona predvidjeti? Jer kada bi se predvidjela mogućnost pojave pokvarenosti na djelu, sprečavanja bi bila i te kako provediva.

Uvod u sprečavanje je praćenje apetita dotičnih ljudi. Znajući kako sebičnost diktira mnoge nedolične radnje, logika sama otkriva uzrok. Pojačana sebičnost osnažuje i apetite. Čim je pojačana, kriteriji ponašanja se mijenjaju. Ali što je pojačava? Pretjerana želja za bitnošću prije u vlastitim nego tuđim očima. To izopačeno samodokazivanje s primisli kako će podvala proći nekažnjeno dokaz je nedovoljnog samopouzdanja i samopoštovanja. Korijeni nisu od jučer, već duboko usađeni od malih nogu.

Podvaljivanje sebi

Nedostatak primjećivanja u djetinjstvu kasnije rezultira ili samozatajnošću ili naglašavanjem sebe većinom u negativnom smislu. Jer nemoguće je povjerovati da itko uživa u vlastitoj pokvarenosti. Sigurna sam da ga ta osobina proganja, ali si ne zna pomoći. A još mu je teže potražiti pomoć, jer svi žele svoje odrastanje prikazati bajkovitim. Glumiti drugima možemo, ali glumiti samima sebi ne samo da nam uništava one lijepe osobine nego nas uvodi u svojevrsnu bizarnost. Tako zapravo podvaljujemo sebi.