U strahu su velike oči, netko je jednom rekao i svi prihvatili kao nepobitnu činjenicu. Je li strah doista toliko jaka emocija koja paralizira ljudski razum ili čovjek poštuje strah zbog subjektivnih senzacija koje proživljava? Jer, objektivno, što nam strah može učiniti, a mi ne bismo znali uzvratiti? Naša sklonost uzvraćanju nikad ne prestaje. Ona ostaje živjeti u nama, pa i kada ne uspijemo uzvratiti. Kako?

Nastavljamo smišljati načine i sredstva do samoga kraja. Znači, ne odustajemo ni kada se drugima čini da smo davno zaboravili. Samo odgađamo vrijeme ili čekamo pravo vrijeme da si olakšamo dušu. Ako znamo uzvraćati nepravdu, uvredu… više riječima nego djelima, makar i prepričavajući nekom što smo doživjeli, zašto o strahu šutimo? Doduše, progovaramo o njemu na kapaljku kao da je sramotno imati ga. Pa kada se gospodin strah pojavi, nije ni čudo kako na nas djeluje. On nas poznaje, ali se mi njega bojimo upoznati. Zato mnoge stvari i radimo preko volje sve iz straha da se nekom ne zamjerimo, da nas ne udalje iz svojih života. Zamotavamo ga u foliju na bi li omekšao.

Zapravo, mi ljudi strah krivo doživljavamo. On je vrlo poželjan faktor naših života jer nas potencira na niz vrlo odgovornih pitanja i o nama samima i životu koji živimo. Bez njega odgovornost prema sebi i načinu na koji prakticiramo život svela bi se na nekoliko elemenata kao što su jesti, piti, spavati, raditi… dosadno i ponavljajuće. Čovjeka strah razbudi u trenu i pokrene. Kretanje u dobrom smjeru u prisutnosti straha počinje razumijevanjem. Sve se događa s razlogom. Razlog je straha dobronamjerna opomena što činimo protiv sebe.

Staviti sebe na posljednje mjesto na popisu života znak je straha od samoće. A čovjek očito ne zna biti sam. Nije sam sebi dovoljan. I tada strah dolazi na svoje. Ovisnost čovjeka o čovjeku pružila je strahu priliku da zavodi pa vlada. Nazovimo ga zato zavodnikom, ako ništa drugo barem ljepše zvuči. A mi ljudi ovisimo smo o riječi, ali ne zbog riječi, već zbog osjećaja koji su izazvani dotičnim riječima. I strah je samo riječ. Zašto on izaziva tako negativan osjećaj u nama? Zato što mu vjerujemo. Vjera u njega širi naše oči.