Nekolicini odabranih ide sve; nafta, hrana i novac, a ostali su otpisani
ŽIVOTNA BESPUĆA
Je li naša intelektualna karizma uzrok sve bližeg raspada svega što je stoljećima stvarano
Na svakom kraju svijeta drukčija slika. Trese se tlo, voda ulazi u domove, ljudi prodani u roblje, promjena vlasti… Ništa novo kada većina ljudi ne bi bila odsutna i duhom i sluhom. Djelomična prisutnost maskira cjelinu sliku svijeta. A cjelina slike nije baš obećavajuća, više me drma dojam obeshrabrujuća. Dok je ljudski rod godinama gubio kompas, što su radili kapetani? Valjda ga tražili i još ga traže. Jer da su ga našli, ne bi valjda čovjeku dopustili da izgubljen baulja životnim bespućima čekajući najavljeno vedro nebo.
Je li naša intelektualna kataklizma uzrok sve bližeg raspada svega što je stoljećima stvarano? Nikom nije svejedno, a kapetani poručuju kako sve čine da se stvari poprave. I baš kad se puk ponada boljitku, odosmo opet u gubitak. Navodno se uvijek nešto ispriječi. Ali konkretno što, ne zna nitko. No kako biti siguran je li istina što kapetani govore ili se posluže dobrim izgovorom koji zlata vrijedi. Složit ću se s izgovorom jer oni kojima zlata nikad dosta moraju znati istinu, samo je žele zadržati za sebe. Otvore li karte morali bi zlato s pukom dijeliti. A to se svakako želi izbjeći domišljatim neznanjem. Zapravo odgađaju vrijeme objave tko su bitni a tko nebitni ljudi. Jer kada bi svi bili jednako bitni, vladari bi postali suvišni. Zato se nekolicina nametnula kao bitne osobe koje žele svijet na dlanu.
Njima nafta, hrana, novac… sve za izabrane. A što su ostali ljudi? Otpisani. Po čijem naređenju… Božjem ili čovječjem. Očito su već i Boga izopćili čim se ni Njegove osvete ne boje. Sumnjam da je Onaj gore zamislio život po principu: jedni imaju, drugi nemaju. To bi bilo jako nemilosrdno prema čovjeku s Njegove strane. A po učenju Svete knjige svi znamo koliko je milosti za svakoga, a ne samo za nekoga upisano u Božjem srcu. U što nas žele uvjeriti? Da Mu se srce ohladilo prema pojedincima? U to nikad neću povjerovati jer ako je netko čovjekov najbolji prijatelj, to je upravo On. A prijatelj prijatelja ne otpisuje zbog materijalne koristi. Kako Bogu ne treba materijalna korist, listu otpisanih ispisala je čovjekova ruka. Da je samo jedan potpis na toj listi, lako bi našli ucjenjivača, ali potpisa je previše. Da ne završim kao djevojčica sa šibicama, otvorila sam novu djelatnost. Kladionicu. Tko će na kraju pobijediti: čovjek ili Bog!
Share

