Prijava tuđe utaje za novac može prisjesti – i ide na vašu dušu
POŠTENJE I NEPOŠTENJE Sposobnima čast ne dopušta da zarađuju cinkanjem
Hrvatskim građanima napokon se osmjehnula sreća. Ali samo onima dobrima koji će tuđu nesavjesnost preuzeti na sebe. Jer kako je u našoj maloj zemlji nesavjesnih na stupu srama povelik broj, netko se dosjetio kako tome doskočiti. Prijavite i primit ćete nagradu. Zarada bez imalo muke i nauke; osim što morate imati jako dobar želudac koji će uspjeti probaviti vašu izdajničku prirodu. Jer može se dogoditi da čovjeku prijava tuđe nesavjesnosti i prisjedne. Ipak je to mač s dvije oštrice.
Iako se na prvi pogled čini da je usluga obostrano korisna, drugi pogled možda sadržava posljedicu. Nitko unaprijed ne može znati hoće li ga isplata dobivenog novca nakon prijave usrećiti ili unesrećiti. Svakom na njegovu dušu. Uvijek je bilo onih koji će takav zadatak objeručke prihvatiti i sladostrasno uživati u razotkrivanju pokušaja nečije utaje. Vjerojatno zato da zataškaju ili opravdaju sve svoje životne propuste nastale zbog nesposobnosti.
Težak izbor i posljedice
Sposobnim ljudima čast ne dopušta da zarađuju cinkanjem, već vlastitim idejama. Sumnjam da su građani namjerno zaobišli zakon, misleći da su iznad njega. Nešto ih je na to natjeralo. Rijetke nemar, većinu nemoć da plate, netko je poslušao loš savjet… mogu samo nagađati. Pravi razlog utaje ipak najbolje znaju utajivači. Ali treba imati na umu kako razmišlja građanin gledajući bogate koji se od obijesti polijevaju šampanjcem, dok on strahuje za preživljavanje.
Sigurna sam kako je bijeg od prosjačkog štapa mnoge na to prisilio, pa su pronalazili sva moguća sredstva da spase svoje obitelji od gladi. Sigurna sam da su i te kako u podsvijesti bili svjesni da bi ih ta rizična rabota jednom mogla skupo stajati. I što su mogli osim birati između poštenja i nepoštenja. Gledajući nepoštenje sa svih strana, odluka je bila još jednostavnija. Koplja se lome na svima, ali ako pošteno sagledamo situaciju, mnogima se progleda kroz prste, opet iz neke koristi.
I tko na kraju najviše strada? Običan građanin koji se bori za goli opstanak. Njega se guli poput kore naranče. A fine kriške naranče u svojim ustima može samo sanjati.
Sebi osiguravaju imunitet
Nakon što plati sva dugovanja, ostane mu eventualno za čašicu pelinkovca da ispere gorak okus siromaštva.
Međutim, muči me još jedno jako važno pitanje, koje nije dobro ostaviti skriveno: Da su djelatnici institucija radili časno svoj posao, zar bi toliko dužnika tek sad izvukli iz ladica? I kako to da se i njih nije stavilo na stup srama? Znači li to da postoji zaštićena vrsta ljudi koja će prijavama građana sebi omogućiti imunitet za počinjena djela.
Share
