Oduvijek su ljudi bili u potrazi za vlastitim unutarnjim ispunjenjem. Netko se ispunjava karijerom, netko brinući o obitelji, netko skačući padobranom… Zapravo svatko od nas želi saznati koliko ga i dokle odabir ispunjava. Ali kad odabir prestane ispunjavati čovjeka, neophodno je potreban odmak na određeno vrijeme ili potpuni prekid. Jer ne učinimo li tako, izgubit ćemo smisao života.

No da bi život uvijek imao smisla, odnosno da bi se čovjek bolje osjećao, mora postavljati pitanja i tražiti odgovore. Prepuštanje struji, izostanak volje za pitanjima ili prestanak želje da čujemo odgovore također su razlozi zbog kojih se danas loše osjećamo. Kada dublje analiziramo samu riječ smisao, uviđamo neku vrstu molitve u njoj. Molitve pomoću koje otkrivamo gdje smo pogriješili i koja nas blago upućuje da iznova bez straha pokušamo nešto novo. Unaprijed kalkulirati hoće li novo završiti uspjehom ili neuspjehom, često sputava želju za pokušajem.

“Pogača prije kruha”

Je li kalkulacija koju očito nosimo u krvi naš najveći kamen spoticanja, a ujedno i nemogućnost da uživamo u postignutom? I umjesto da nas prethodno iskustvo oduči od kalkuliranja, mi ga udvostručujemo. Usporedimo to s onom “pogača prije kruha”. U čemu je razlika? I jedno i drugo nastaje iz brašna i služi istoj svrsi. Tako i prethodna iskustva, mada bila i pogrešno usmjerena, služe svrsi ispravka. Svi mi prolazimo popravne ispite baš zato da ne prekinemo potragu. To nam ukazuje na to kako kompliciranu svakodnevicu imaju oni koji su unutarnje ispunjenje zamijenili kalkulacijom. Život nije nastao na principu kalkulacije nego mogućnosti promjene u svakom trenutku. Što donosi sljedeći trenutak našeg života otkrit će nam osjećaj doživljaja. Skupljajući trenutke prošlosti i sadašnjosti stvaramo trenutke budućnosti. Stvaramo cjelinu života. Zato su pitanja i odgovori neophodno potrebni jer nas uvode ili u blaženstvo ili u nedoumicu.

Bez pitanja i odgovora

S obzirom na to da se stanja izmjenjuju, lako je zaključiti poruku. Isto stanje ne vodi čovjeka smislu nego ga od smisla udaljava. A bez pitanja i odgovora naše bi stanje ostalo nepromijenjeno.

Olakšati vlastiti život možemo potragom za smislom sebe kao bićem koje jesmo, a ne kao bićem koje želimo biti. Kalkulacija kakvi bismo trebali biti nije preduvjet zdravog života. Jer život je smisleno zdrav sam po sebi, jedino ga naš vlastiti kalkulacijski besmisao može otežavati. A oni koji zdrav smisao života otežavaju bez obzira na upornost, nikada ne pronalaze čak ni trenutačno unutarnje ispunjenje.