navigacija

Pivo i kriminal – najveća pivska otmica na svijetu

Freddy Heineken i njegov vozač Ab Doderer

Jednog od najvećih svjetskih pivara, nizozemski Heineken, osnovao je Gerard Adriaan Heineken kupivši 1864. pivovaru Den Hoyberg koja je postojala još od 1592. Stari je Gerard bio je nezavisni pivar, radio je craft. Isplatilo mu se jer je njegovo pivo dobivalo i značajne međunarodne nagrade, a da bi održao kvalitetu osnovao je i vlastiti laboratorij za ispitivanje kakvoće. Upornost je dovela do toga da je 1893. godine kada je Gerard Heineken preminio, njegova pivovara bila jedna od najvećih i najvažnijih u Nizozemskoj. Međutim, proteći će još jedna generacija prije negoli Heineken dostigne svjetsku slavu iako je i stari Gerard svoje pivo prodavao u Francuskoj, u nizozemskim kolonijama na Karibima a nakon završetka prohibicije Heineken je bio i prvo strano pivo koje se moglo prodavati na američkom kontinentu. Za to je zaslužan njegov unuk Alfred Henry „Freddy“ Heineken. U vrijeme kada je, nakon povratka sa studija u Americi, u djedovoj pivovari počeo raditi, 1941. godine, ona više nije bila u vlasništvu njegove obitelji. Henry Pierre, Freddyjev otac, bio je alkoholičar, prodao je tvrtku nakon što ju je vodio od 1914.do 1940. Imao je 18 godina, počeo tek noseći vreće hmelja sa željom da vrati tvrtku pravim vlasnicima. Napredovao je i do šefa predstavništva u New Yorku gdje se zainteresirao za marketing. Potajice je Freddy kupovao dionice na burzi da bi 1954. godine vratio velikog pivara u njegovo prirodno okrilje. Heineken je bio majstor marketinga. Pametno zeleno pakiranje i kreativno oglašavanje sa sloganima poput „Heineken osvježava dijelove tijela do kojih druga piva ne mogu doći“ donijelo je Heinekenu proboj u svijetu ali i sakrilo činjenicu da se doista ne radi o nekom vrhunskom pivu. Kada je Freddy Heineken napustio vodeće mjesto svoje kompanije, 1989. godine, veliki je pivar bio treći na svijetu, a bilo da se radilo o tadašnjim guldenima ili dolarima, kreativni je Nizozemac bio milijarder. Bio je pravi bon vivant, volio je skupe aute, imao privatne mlažnjake, ali se ipak držao dalje od očiju javnosti svjestan svojeg bogatstva.

Ipak, Heineken će 1983. godine doživjeti najnižu točku svojeg života. Početkom studenog otet će ga banda petorice sitnih kriminalaca, ne iz ljubavi prema craftovima već iz čistog koristoljublja. U zarobljeništvu će, zajedno sa svojim vozačem Abom Dodererom, provesti 21 dan prije negoli obitelj pristane platiti traženi iznos u iznosu današnjih 16 milijuna eura. Petorica će bandita brzo biti pohvatani, neki u Nizozemskoj, neki u Francuskoj a Frans Meijer čak u Paragvaju kamo je zbrisao nakon što je uspio umaći iz zatvorske bolnice u Amsterdamu. U toj južnoameričkoj državi pronaći će ga tek deset godina kasnije nizozemski novinar Peter R. de Vries pa će ga vratiti na odsluženje u domovinu. Zanimljivo je kako je vraćeno samo šest posto novca, no otmičari na čelu s Corom van Houtom i Willem Holleederom nisu računali na Heinekenovu osvetoljubivost. Iako je otmica bila dobro planirana, kriminalci nisu mislili na niz stvari, poput kamo poslije ili što će se dogoditi ako novac ne stigne. Razotkrila ih je ipak anonimna informacija za koju niti dan danas nizozemska policija ne želi reći tko je bio informant. Iako je novac isplaćen, Heinekena i njegova vozača ipak se moralo osloboditi, a onda je on potrošio dvije godine na kampanju lova na otmičare osnovavši pritom i jednu od najjačih zaštitarskih kompanija u Nizozemskoj. Neki izvori u Nizozemskoj kažu kako ga otmičari, koji u međuvremenu postaju najvećim gangsterima u toj državi, nisu ostavljali na miru. Možda je Freddy, poznat kako osoba obuzeta moći, pronašao sebi ravne kada se o tome radi. Govori se kako nakon otmice nikada više nije bio istim čovjekom, ne mareći niti za osobne rođendanske pozive kraljice Beatrix. Umro je početkom 2002. sa 78 godina, iznenadno od upale pluća. O cijeloj je otmici snimljen prošle godine i film koji sam upravo pogledao i odlučio napisati ovaj tekst. Heinekena tumači nitko drugi doli Anthony Hopkins, Willema Holleedera Sam Worthington, a iako se ne radi o najuzbudljivijem filmskom krimiću ikad, vrijedi ga pogledati.

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (10 ocjena)