Što žene žele? Pokušale su odgovoriti na današnjem jutarnjem panelu Weekend media festivala neke od urednica vodećih ženskih časopisa na našem prostoru - Vladimira M. Blažević (ELLE, Hrvatska), Dubravka T. Aralica (Gloria grupa, Hrvatska), Martina Starčević (24 sata, Hrvatska), Beba Dragić (Story, Srbija), Gordana Sredojević (Delo Revije, Slovenija) te Elameri Škrgić- Mikulić (Azdra, BiH).
Složile su se kako je zadaća ženskih časopisa prije svega da zabave svoju publiku nakon napornog radnog dana, a tek na drugom mjestu da educiraju i informiraju. Često ozbiljne teme upakiraju u „šarenilo“ atraktivne naslovnice pokušavajući tako zainteresirati žensku populaciju da se više informira o temama koje su ključne za njihovo zdravlje, poslovni napredak i ekološke teme.
„Na naslovnicama ženskih časopisa većinom se nalaze lijepe žene, jer žene, kao i muškarci, više uživaju u pogledu na atraktivno žensko tijelo, s kojim se vole uspoređivati.“, zaključila je Beba Dragić, urednica Storyja iz Srbije.
Upitane da li mediji objavljivanjem fotografija mršavica uvijek savršeno dotjeranih, daju krivu sliku o ženskoj ljepoti, današnje panelistice odgovaraju kako čak i ankete pokazuju da žene vole više vidjeti savršeno lice na naslovnici, nego ono neretuširano. Novine se, kako one kažu – kupuju očima, odnosno zbog svog atraktivnog izgleda.
Dubravka Tomeković Aralica, glavna urednica Glorije naglasila je kako je ipak točno da i ženske tjednike najviše prodaju nesreće i ekskluziva, a granicu dobrog ukusa određuje, kao i kolegice prema vlastitoj intuiciji. Na pitanje što žene žele odgovara: „Uspješnog supruga, koji je ponekad odličan kuhar u kuhinji i uvijek pastuh u krevetu.“
Beba Dragić, glavna urednica Storyja u Srbiji smatra kako žene ipak teže isprofilirati same sebe kao uspješne u poslu kojim se bave, savršene domaćice u kuhinji i umješne u krevetu…
Martina Starčević, urednica 24 sata zaključila je da žene jednostavno žele – biti voljene.
Iako sve uživaju u dobrom traču, kao čitalačka publika, orijentirane su prema nekim drugim temama, a ženske časopise – samo prelistaju….
(tekst: Eva De Zane)
« Ujedinjene produkcije i Tonči Huljić predstavili televiziju za žene | Šiber: Ne mogu zamisliti Bandića kako predstavlja Hrvatsku u UN-u »
10:48 am on September 21st, 2009 1
Zene zele najprije sebe postaviti na vlastite noge u autenticnosti, izvornosti i unikatnosti svoje osobe, svojega uma, intelekta, talenata. Zatim vecina njih zeli zivjeti zdravo i osvjesteno od svoje place, imati pravo i mogucnost kupiti barem jednu malu garsonjeru od 30 kvadrata tako da egzistencijalno ne ovisi o nicijoj zluradosti, zasto bi zene bile podstanarke kada imaju pravo od utemeljitelja nasega politickoga sistema traziti pravo na rad i otkup maloga doma. Zatim je vazno naglasiti da intelekt ne ovisi o spolu i da bi vecini zena trebalo omoguciti pravo na barem minimalnu placu jer vecina ih radi zabadava i,ili samo za dzeparac i radni staz i socijalno. Hrvatske bi zene zatim u vecinskome dijelu zeljele ostvariti svoje temeljno ljudsko pravo na cisti zrak, zdravu pitku vodu iz vodovoda, zdravu hranu uzgojenu maksimalno na domacemu tlu, uvezena je hrana cesto proizvedena na nama nepoznatim i zagadjenim lokacijama pa vecina zena oboljeva od karcinoma dojke, debeloga crijeva, zeluca i bubrega. Vecina hrvatskih zena takodjer ocekuje da im politicki i zdravstveni sistem omoguci i osigura pravo na obavezan jednogodisnji sistematski i dijagnosticki pregled u mjestu zivljenja. Financijska sredstva za poboljsanje kvalitete zivota i zdravlja hrvatskih zena bi trebalo namaknuti iz fonda u koji bi se prikupio sav novac od politickih placa, tako da i oni dobiju mogucnost svoju drustvenu djelatnost obavljati na minimalnoj placi a isto tako i troskove stanovanja, prijevoza, prehrane, pica i svega ostaloga bi trebali maksimalno snositi sami i svesti na minimum kao i svi ostali posteni radni ljudi a pogotovo hrvatske zene.
Ako prosjecna hrvatska zena, majka, kcer, baka i unuka mogu i moraju za svoj zivot i svoju sudbinu snositi ama bas sve troskove onda se ocekuje da utemeljitelji i graditelji nasega ekonomskoga i politickoga razvoja takodjer iz vlastitoga dzepa placaju vodu, hranu, prijevoz i sve ostalo, bez privilegija. Potrosacka duznosnicka demokratska kartica bi na dan zena, tj. 8. marta trebala biti stavljena na javnu oglasnu plocu tako da se po stavkama vidi koliko je proracunskoga novca potroseno za privilegije a koliko za stvarno potrebne troskove. Zenama je takodjer potrebno dati mogucnost utemeljenja glasacke demokratske kartice zbog toga sto one na svijet donose porezne obveznike i trebaju dobiti pravo i mogucnost jasno i javno reci da i, ili ne raznoraznim politickim zakonima, propisima, politicarima, ukoliko isti nerazumno i neodgovorno stvaraju nepotreban dug i trosak buducim i sadasnjim narastajima.
Prosjecna bi hrvatska zena takodjer trebala dobiti pravo i mogucnost regularnoga obrazovanja o odnosima u obitelji, bolestima, medjugeneracijskim obvezatnim i obligacijskim odnosima, osnovnim pravnim i demokratizacijskim propisima, brakorazvodnim parnicama, odgoju djece u razorenim obiteljima i svemu ostalome u jednoj kvalitetnoj maloj knjizici jer obitelji vise nisu tradicionalne vec satelitske, nuklearne, ratom i radom razdvojene, politickim sistemima unistene pa im je potrebna ekstra ekonomska pomoc i kompleksnija intelektualna izgradnja radi brzeg i zdravijeg usvajanja naprednijih oblika egzistencije.
To je tek jedan dio mojih promisljanja, malo vise ideja, poticaja, obrazaca osamostaljenja i kvalitetnoga modela prezivljavanja u urbanim i ruralnim sredinama na svim razinama i u svim socijalnim i elitnim skupinama unaprijedilo bi ne samo kvalitetu nasega zivota i zdravlja vec bi i citave obitelji spasilo od nezdravih i skupih obrazaca egzistiranja bez cilja i nade za bolje sutra. Takodjer bi bilo uputno potaknuti sve zene u hrvatskoj da jednom godisnje ispisu stranicu teksta o svojim problemima, potrebama, vizijama, mogucnostima i svemu ostalome i zatim poceti graditi politicki sistem koji ce sve te potrebe i probleme rjesavati na zdrav, human, efikasan i svima dostupan nacin.