Tek ćemo vidjeti kako će vrh Crkve reagirati na promjene u Vladinu protokolu, no kakve god preporuke bile svećenici bi trebali čuvati svoj ugled i vjerodostojnost službujući ljudima, a stvari baciti u treći plan

Kad sam u tv-vijestima vidjela i čula informaciju o otvaranju trajektne luke Stinica u toj mi informaciji uopće ništa nije nedostajalo. Vidjela sam da premijer s pratnjom hoda lukom i ulazi na trajekt, a uz tu snimku voditelji raznih tv-dnevnika naglašavali su prednosti nove luke i korist za žitelje Jablanca, koji će napokon imati mir. Zaista mi ništa nije nedostajalo.

Onda sutradan čitam u novinama da je Ured za protokol Vlade Republike Hrvatske donekle promijenio pravila ponašanja na ceremonijama na kojima su članovi Vlade. Na žalost, ne mogu vam otkriti ništa više od onog što ste čitali ili čuli iz naših medija, jer mi sam protokol nije dostupan, ali to za ovu priliku i nije tako važno, jer me naročito zaintrigirala možda najosjetljivija promjena: izostavljanja crkvenih dužnosnika i blagoslova u prigodama koje nisu vezane isključivo za vjerska pitanja.

Razumijem osjetljivost, ali mi se promjena čini logičnom.

Nikad neću zaboraviti riječi jedne starije gospođe, vjernice, još ranih devedesetih godina, koja mi je rekla da se čudi svećenicima, a još više biskupima, koji pristaju blagoslivljati svaku lopatu, svako drvo, nogometnu loptu… Smatrala je da su pozivanje svećenika i njihovo odazivanja na kojekakva događanja zapravo uvreda za Crkvu, da je svećenicima ugroženo dostojanstvo, a i vjerodostojnost.

Objašnjavajući mi svoje mišljenje našla je i opravdanje za tu crkvenu sveprisutnost. Rekla je da je to posljedica godina i godina izopćavanja crkve iz javnog života i da će to kad tad prestati.

Baš to se i dogodilo, ne voljom Crkve nego očito voljom premijera. Nadam se da će i Crkva razumno prihvatiti ove promjene u Vladinom protokolu i da će zapravo odahnuti, jer će vratiti ugled i dostojanstvo što je najbitnije da bi u očima vjernika, ali i ostalih bila vjerodostojna.

Naravno, neće te promjene ići ni lako niti odmah. Poučeni iskustvom možemo očekivati različite reakcije iz crkvenih krugova. Zasad ih još nema, a i to iz iskustva znamo, čut ćemo ih za koji tjedan. Prvo, reakciju u uvodniku Glasa koncila, a onda i izjavu Komisije HBK Iustitia et pax. U njima ne očekujem odobravanje promjena Vladina protokola, ali niti takav napad koji bi mogao štetiti odnosima države i Crkve. Neslaganje će, predviđam, biti poduprto kalkulacijama koje se već čuju u javnosti, a koje zapravo nemaju veze s protokolom. Tako se spominje vraćanje duga Crkvi, pa vjeronauk u školama, istospolni brakovi i koješta drugo. Bilo bi dobro da ni Crkva ni država ne zaoštravaju svoje odnose na temama koje ovog časa nisu predmet razgovora, nego ih se vadi iz ladica da bi se zamutilo odnose.

Iz Vladina protokola nas obavještavaju da nova pravila – a otvaranje trajektne luke je ogledni primjer – vrijede samo za vladine dužnosnike, a ne i za lokalne. Hoće li naši lokalni svećenici pristajati u buduće blagoslivljati svaki hidrant, vatrogasni barjak ili trafostanicu, ovisit će o njima samima, a možda dijelom i o uputstvu Crkvenog vrha. Kako god, voljela bih da svećenici obavljaju obrede i crkvenu službu koja je vezana uz ljude, a ne uza stvari.

56 komentara na “Blagoslivljanje hidranta nije dostojno svećenika”