“Medijski linč” se rabi kao ispričnica
Sindikalci imaju pravo boriti se za svoje ciljeve, a novinari imaju pravo propitivati njihove metode i ukazivati na njihovu odgovornost
Tešku riječ “linč” odnosno sintagmu “medijski linč” svakodnevno čujemo i o tome čitamo, pa ih vjerojatno više nitko i ne doživljava u njihovu pravom značenju. Kao da je neka nerazumljiva riječ koja dobro zvuči i svi je koriste i kad treba i kad ne treba. Barem prema dojmu, posljednjih je dana najčešće izvikuje Vilim Ribić, čelnik Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i glavni pregovarač s Vladinim timom, no rado ju je koristio i prošlih mjeseci i godina, kako se pružila prilika. Jedanput bi rekao da je riječ o: „… dirigiranoj kampanji i javnom linču zaposlenih u javnim službama…“, drugi put o: „… kampanji pojedinih medija i linču uperenom protiv zaposlenika u javnim službama, iza kojeg stoje interesi krupnog kapitala…“
Što točno znači riječ linč? U rječniku stranih riječi piše da je nastala u 17. stoljeću po imenu američkog farmera Johna Lyncha kojem su sugrađani dali pravo da najstrože kažnjava prijestupnike, osobito robove, crnce. Linč je, dakle, samovoljni sud, mlaćenje, umorstvo, sud gomile, zvjerska likvidacija bez istrage i presude.
U skladu s tim, medijski linč bi bio sustavna medijska osuda pojedinaca bez argumenata do njegova isključenja iz javnog života. Moguće su i teže posljedice.
Takvo novinarsko postupanje sigurno nije legitimno. Međutim, ne treba ga brkati s novinarskim istjerivanjem pravde, ali pod uvjetom da su u svom poslu točni i pošteni. Novinari ne smiju definitivno osuditi ili, još gore, kažnjavati osobe o kojima govore ili pišu.
Zašto se onda toliko rabi medijski linč? Sudeći po tipovima ljudi koji tu sintagmu često izgovaraju – poput pojedinaca iz političke vlasti, Željka Keruma na primjer, pa Zdravka Mamića, nekih estradnih zvijezda i sličnih – riječ je o pokušaju zamagljivanja prave istine. A pravi cilj onih koji medije prozivaju za medijski linč u pravilu je želja da pod svaku cijenu spriječe novinare u njihovu poslu, koji, primjerice, podrazumijeva otkrivanje negativnosti, propitivanje gdje je zapravo istina i tko je odgovoran.
Vilim Ribić bi imao pravo optuživati medije za linč kad bi itko mogao dokazati da mediji o njemu bruje bez razloga, da ih je netko na to nagovorio ili čak ucijenio. No, on je osoba u žiži interesa zbog procesa u kojem sudjeluje i koji se zasad ne odvija onako kako bi on i još neki njegovi kolege željeli. Na plećima mu je velika odgovornost jer je i vrlo eksponiran, što mu inače baš i ne smeta, ali sada se teško nositi s time. Njegove izjave o medijskom linču isključivo su subjektivna percepcija medija jer iole objektivan promatrač mora vidjeti da mediji objavljuju mnoštvo priloga baš u korist učitelja, nastavnika ili medicinskih sestara.
Stoga Ribićevo naglašavanje medijskog linča možemo promatrati i u kontekstu nastojanja da se ublaži odgovornost za posljedice koje su na vidiku. Kad već spominjemo odgovornost, onda je logično spomenuti i pravo. Da bude jasno: sindikalci imaju pravo boriti se za svoje ciljeve, a novinari imaju pravo propitivati njihove postupke i ukazivati na njihovu odgovornost.
Share 
Gospođo Ružice
“ali pod uvjetom da su u svom poslu točni i pošteni.”
“Zašto se onda toliko rabi medijski linč?”
.
.
Je ……
Pak valda zato jer ne ispunjavaju uvete.
Gospođo Ružice
“sindikalci imaju pravo boriti se za svoje ciljeve, a novinari imaju pravo propitivati njihove postupke i ukazivati na njihovu odgovornost.”
Tak je.
A tikve se imaju pravo obijati o glavu onome ko ih je s vragom sadil.
Da je to barem “medijski linč”, vilim ribić bi bio tamo gdje treba- kopao po kontejnerima i tražio hranu za preživljavanje, kao što to danas rade oni koje on “zastupa”…
To novinari moraju istražiti – koliko učitelja, nastanika, profesora, kopa po kontejnerima, jer nisu bili podobni pa su ostali bez posla, ili otišli u “prijevremenu mirovinu” u posljednjih 22 godine…
Koliko inžinjera, svih struka, radi nešto za što nisu školovani samo zato što nisu odgovarali slici objavljenoj u javnom natječaju, kao što i danas milan bandić opisuje vozila ratnog profitera kojasu mu nužno potrebna…
Nije mi jasno kako se novinari uopće usude ove niškoristi nazivati sindikalnim čelnicima, a ne sindikalnim četnicima, jer nisu ništa korisniji za hrvatsku privredu, ali su zato učinkovitiji u uništavanju hrvatskog gospodarsta od četnika protiv kojih smo se branili…
Ne smijete zaboraviti da su takozvani sindikalni voždovi bili začuđeni kad su mediji objavili dapostoje radni ljudi koji rade, čak i danas, a ne dobivaju plaću, niti im “poslodavac” ne isplaćuje obvezatna davanja za mirovinsku i zdravstvenu budućnost…
I onda takve mediji proglašavaju predstavncima sindikata…
Kad pročitam značenje sidikata ne mogu shvatiti zbog koga ili čega to lažno predstavljanje novinari nazivaju predstavnicima?
Sidikat (ispravno sindik):
zvanje i služba sidikata
stručna organizacija radnika, radnički strukovni savez
jedan od oblika monopolističkog udruženja poduzetnika, viši oblik kartela;
stvarase radi dobivanja viškavrijednosti postavljanjem monopolskog gospodarstva na tržištima prodaje.
Sindikatuzimanasebe prodaju robe sidikalnih poduzeća, oduzimajući im trgovačku samostalnost
sindilakizam:
sitnoburžoaskastruja u radnikom pokretu (u Francuskoj, Italiji, Španjolskoj i dr.)
odnosi se negativno prema svakoj državi pai prema proleterskoj državi i diktaturi proletarijata
poriče neophodnost postojanja parije radničke klase
Sindika je protiv sudjelovanja strukovnih saveza u političkoj borbi i smatra daje samo strukovni pokret i ekonomska borba pravi proleterski oblik klasne borbe ( pogledaj – anarhosindikalizam)
sindik (grčki – odvjetnik, zastupnik):
branitelj nasudu
u nekim zemljama Zapadne Europe – predstavnik neke ustanove, općine ili korporacije, opunomoćen zavođernje njezinog poslovanja
pravni zastupnik
pravni savjetnik
opunomoćenik
Niti jedan od ovih voždova uopće ne može predstavljati bilo kojeg radnog čovjeka dok ima plaću od najmanje 13.000 kuna, a onaj kojeg “predstavlja” nema niti polovicu, čak ne dobiva ništa…
Nije to nikaakv linč, čak suprotno, mediji reklamiraju one koji su u stvarnosti protiv radnika i gospodarstva, a oni pak uopće ne shvaćaju što rade…
Ili tako rade namjerno, a ljudi neuki i neobrazovani im vjeruju da rade dobro za njih?
I to nakon 22 godine što su sve više radili, asve manje bili dobro i pošteno plaćeni…
Sindikalci imaju pravo boriti se za svoje ciljeve, a novinari imaju pravo propitivati njihove metode i ukazivati na njihovu odgovornost
Sad, kad sam napisao, ne znam je li prihvaćeno i hoće li biti objavljeno, što je sindikat, podnaslov, ova rečenica podebljanih slova ispod naslova teme, je stavljena u pravi konteskt.
Sidkalci su se davno izborili za svoja prava…
Kad odete advokatu odere vas, a da ga niste još ništa niti pitali…
No, za razliku od snidikalista, novinari se još nisu izborili za svoja prava…
Zašto?
Zato što se novinarstvom bave onik kojima je rad mrzak, no zato im je šetnja po svježem zraku i pripovjedanje što se gdje dogodilo bilo privlačnije od kopanja po njivi, hranjenja blaga…
Kako želje zadovoljiti nego otići u takozvanu školu i dobiti diplomu novinar te po cijeli život pisati i ništa stvarno korisno ne raditi…
Da, ima i onih koji svoj posao shvaćaju ozbiljno, no oni su “na dnu ljestvice”, jer pišu o nečem što neuk narod ne shvaća, ili im je dosadno, jer im je “poznato”…
A takav pristup je i doveo do stanja Hrvatske kakvu danas imamo…
Da nisu uništeni novinari i novine koje su u početku ukazivale na nepravilnosti i pljačke “pred našim nosevima”, danas bi novinari pisali kako se učitelji voze u luksuznim autima kakve sad koriste vladini dužnosnici…
A za to smo se borili, ne za to da nam “krave muzare” govore kako ih novinari “linčuju” i to nakon 22 godine lagonog laprdanja o pravima radničke klase i nerazumno visoke plaće kojase dobiva od vlasti za ta lapradnja…
Tu plaću i imaju zahvaljujući vlasti koja je zadovoljna radom četnika načelu predstavnika slobodnih robova koji nešto rade, a nekad i dobiju plaćui sretni što dobiju novce ne bune se što je sve manje rada zanovce, asve više oduzimanja imovine, jer strane banke imaju vlasništvo nad sve većim dijelovima Hrvatske…
Željka Keruma na primjer,
Ovo vam nije korektno, poštovana gospođo zastupnice, pisati o ŽeljkuKerumu i istoj rečenici s iskonskim niškoristima…
One spodobe koje spominjete nakon čovjeka koji je svojim rukama izgradio to što ima nikad nisu radile ništa svojim rukama, već su vikale, galamile, glumile i novce dobivale od naivaca, kao što ih dobivaju vjerničke ustanove i nekad dvorske lude…
Što su bili glasniji to su dobivali više, jer su zabavljale mase i kralj, car, je bio zadovoljan…
Tako i danas vladajući davaju zabavljačima novce, stanove, opraštaju im plaćanje poreza, vrijeđanje zdravog razuma, samo zato što su u stvarnosti oni zaslužni za skteranje pozornosti od stvarnosti po principu – kruha i igara te podijeli pa vladaj…
Ma koliko se Željko Kerum nekom činio “sirovina”, još ga niti jedna vlast nije uspjela uhvatiti u nepoštenju, a nisu mu uspjeli niti podmetnuti kao Pevecu…
Za razliku od maminja i esradnjaka koji se sad povlaće po sudovima zbog “dobrih odnosa s vladom” i odličnih odnosa s “narodom”…
Ono što pišete o sidikalnim čelnicima trebali ste pisati još prije 20 godina, jer se sad teško može ispraviti “kriva Drina” bez dugotrajnog medjskog objašnajvanja što je bolje radnicima, učiteljima, medicinskim sestrama, umirovljenicima, zaposlenicima, svima koje ovaj niškorisni objekt vara puno duže od 22 godine…
Sad, kad vidi da mu dolazi kraj, da ga sve bolje “otkrivaju”, “čitaju”, “grize” sve oko sebe kako bi skrenuo pozornost s položaja kojeg si je bez muke i znoja tako lako osigurao…
Ne znam jeste li sinoć gledali “otvoreno” javne kuće zvane HRT…
Onaj milicajac koji sebe naziva sidikalni predstavnikom plolicije radnike kji nisu u sindikatu nazvao je pogrdnim imenom…
A dok je imao prostorije preko puta bolnice u Draškovićevoj, u Zagrebu, nije poštovao zakon te se parkirao na požarnom putu…
Sad poštene radike proziva pogrdnim imenom…
Opis što je u on stvarnosti nalazi se u prvom zapisu, ako ste ga objavili…
Željka Keruma – riječ je o pokušaju zamagljivanja prave istine.
S čije strane, poštovana gospođo zatupnice?
Sa željkove sigurno nije, jer je otvoren i brži je na jeziku nego u glavi…
Dok je s novinarske strane istinu o Željku Kerumu teško dobiti objektivno, budući ne odgovarana glupai “pretparačka”, tračerska, pitanja…
Da, uspio je sje… jajajajaajajaj partijsku čelnicu i dokopati se saborskog mandata, što dokazuje njegovu popularnost u srdini u kojoj ga profesionalni političari i “profeionalni” novinari uporno blate od kad se pojavio na političkoj sceni i platio izgradnju dječjih vrtića koju nisu mogli “financirati” ti isti političari duže od 20 godina…
Uzeo im novce iz gradke blagajne, izgradio vrtiće, a oni ga kaznili zbog brzine kojom je to napravio, nisu se snašli, aon im dokazao da su licemjerna lapradla koja primaju plaću i nerade ništa korsnog Splitu i okolici…
Sad ga napadaju zbog obale ispred hotela, a novinari šute o istini daje taj projekt u stvarnosti obustavljen davno prije nego je Željko Kerum kupio taj hotel…
Isto kao što ga “novinari” prozivaju da je gradio cestu premasvojem zemljištu, a onda je izašlo navidjelo da su cestu odobrili splitski političari, davnoprije nego je Željko Kerum uopće bio poznat i upoće došao u gradsku vlast, ali ju nisu htijeli izgraditi iz samo nima poznatih razloga…
Željko Kerum je samo otvorio ladice i počeo raditi ono što su desetljećima zadržavali po ladicama i nisu htijeli raditi oni koji su za to bili plaćeni u davnoj prošlosti…
I sad takvog radnika stavljateu istu rečenicu s niškoristima i pravim “kravama muzarama”…
Ovo vam se neće svidjeti, ali računalo mi je izbacilo svoje mišlejnje kako bi ovaj zapis uopće mogli pročitati – U3PM
Tako dugo i dobro nisam već dugo imao priliku vidjeti…
Hm, a onaj Vaš članak o Ribiću je bio vrhunac profesionalnog novinarstva….
Draga Ružice,
Da sam ovaj komentar pisao prije tog iskustva, posve bi drugačije izgledao. Ovako, osjetio sam na svojoj koži što znači ‘medijski linč’ ili barem jedan njegov dio. Svojevremeno smo radili jedan projekt koji je pobudio znatiželju medija. Sve je bilo kako treba. Trudili smo se. Napravili, pomakli stvari u dobrom smjeru. Mediji pišu rekao bih normalo. Ne da nas hvale, ali su dosta realni. Meni na grbači velika odgovornost; ljudi i novac. Kad je zbog administracije i pozadinskih igara projekt zastao ‘mediji’, Vaša splitka kolegica, našla je za shodno da me ošine. Da se to odnosilo na nekog drugog, nikad ne bih znao što je ona to zapravo rekla, jer, možda ima i takvih kakvim me je opisala. Ali, radilo se o meni, pa sebe najbolje poznajem, a ona vulgarna, bezosjećajna, šiba riječi koje nemaju mjesta…Nema neutralnosti, ne očekujem pohvale, ali to dočekati ni kriv ni dužan, nema smisla. Na sreću, nije to potrajalo, pa se teško može nazvati linčem, jer očekivao bih i da dulje traje i da su ostali mediji prihvatili njezine metode…To se nije dogodilo, ali jednog trenutka osjetio sam što bi značilo da se tako nastavilo…. Zato, razumijem Vilima Ribića, i molim medije da ga barem saslušaju i da korektno prenesu što ima za reći. Mediji su moćni, ako pogriješe tada se puno toga više ne može vratiti u normalu.
-Tko nije barem mjesec dana radio kao učitelj, nastavnik, profesor, neka ne sudi o tom zanimanju.
-Tko nije barem mjesec dana radio kao novinar, neka ne sudi o novinarskom zanimanju.
-Tko nije barem mjesec dan radio kao sindikalac, neka ne sudi o tom poslu.
-Tko nije barem jednom bio ošinut napisom poput onoga iz pera Vaše splitske kolegice, neka ne sudi o medijskom linču.
-U pravu su oni koji govore da onaj koji nije osjetio glad ne može razumjeti gladne…itd.
Koliko je vaše novinarsko poštenje vidljivo je iz konteksta u koji stavljate Keruma. Tko ste to vi da sudite Kerumu i Mamiću, koliko znam nijedan sud ih još nije osudio osim suda potplaćenih piskarala kuji si uzimaju za pravo da se proglese nei manje ni više zastupnicom čitatelja.
Nikola,
nemate nikakvo pravo ni dokaz pisati mi da sam potplaćeno piskaralo. To je kleveta i uvreda.
I sam sam osjetio kaj je to medijski linč.
Naime ja sam bivši branitelj a jedno se vrijeme na svim radio i tv stanicama u svim novinarskim tiskovima moglo čuti i čitati vjesti u stilu:
” Razvojačeni branitelj u alkoholiziranom stanju se potukao u kafiću. Ne zna se još jeli ima PTSP.” ili “razvojačeni branitelj izazvao saobračajnu nesreču. Nezna se još je li ima PTSP:” pa ” Razvojačeni branitelj napravio ……. ovo ono i obavezno: nezna se još jeli ima PTSP.”
Vjesti su bila konstrukcijski sve na isti kalup.
Obavezno su se upotrebljavale sintagme: ” razvojačeni branitelj” i ” nezna se još jeli ima PTSP” .
Ni u jednoj vjesti se nije moglo čuti da se dotićni razvojačio npr. prije 10 – 15 godina i da ono što je uradio nema veze sa tim da je bio u uniformi jer iste takve stvari rade i oni koji nikada nisu bili u vojsci npr. bravari i profesori ali se njih nikad u izvješćima ne navodi po profesiji.
“Bravar sa deset godina radnog iskustva napravio saobračajni udes. Ne zna se jel imao kombinirke kod sebe.” niste nikada čuli, je li tako?
Nitko se nikada nije pitao ni kakva je to vjest koja počinje sa ” ne zna se ” jer valjda je vjest ono što se zna pa se naprosto vjest izmišljala sa onim ” dali ima PTSP”.
Naravno nikada nije demantirano da dotični nesretnik nema nikakav PTSP i da PTSP nije uzročnik nesreće.
To hrvatska javnost nije ni primjetila no nama , preko čijih leđa su pucale posljedice takvog “novinarsta” bilo je očito da se hrvatska javnost namjerno “pumpa” kontra braniteljske populacije a naročito RVI jer se programirano i sistematski stavljalo ” bubicu ” u uho javnosti i proskribiralo nas kod nje.
Rezultati su se pokazali odmah tako da sam uskoro imao neugodne susrete sa ljudima koji su me počeli ispitivati u smislu “pa šta vi to radite?” i gledati ko nekakvu hodjuću opasnost koja može svaki čas napraviti neku nepodopštinu a primjetio sam i da me neki izbjegavaju.
Naravno da je sve to bilo koncentrirano iz jednog centra i naravno da su to odmah prihvatili svi novinari.
Napasti nisu odoljeli čak ni oni najpoznatiji poput renomiranih voditelja tv dnevnika, kolumnista po tiskovinama i ostala krema.
Konzultirao sam se sa puno dečki i svi su imali problema.
Ne vjerujem da oni ne znaju što je a što nije vjest, što je prljavština a što nije a ipak su sudjelovali.
Bilo je to prije nekih 5 – 6 godina kad se u javnosti digla galama na branitelje s PTSP da kako oni ako imaju tu dijagnozu mogu imati oružje i vozačke dozvole, biti lovci, jer da ako su mentalno bolesni bi im trebalo oduzeti vozačke dozvole i oružne listove.
Po mome mišljenju, a nisam sam i nije samo mišljenje jer ima vrlo znakovitih indicija, cijela ujdurma je krenula iz Ministarstva branitelja iz jednostavnog razloga:
Gospođi Kosor su trebali povodi da stvori opću psihozu kod naroda kontra PTSP ovaca kako bi onda na velika vrata mogla uletiti u priču kao “majka spasiteljica” i tako priskrbila političke poene i sebi i HDZ.
S obzirom na utjecaj koji je tada HDZ imao na sredstva javnog informiranja i noovinare to nije bilo teško organizirati.
Sad će netko reči da ja blatim HDZ.
No,valjda će se i takvi složiti samnom da je HDZ u to doba, doba punog uspona Ive Sandera i Jadranke Kosor kao ministrice, da je htjeo mogao srediti stvar da se nikada ni jedna tako konstruirana vjest ne pojavi u javnosti.
Ali nije.
U stvari, cijela priča je počivala na animozitetu i zavisti koji ima javnost prema RVI zbog zbog braniteljskih “visokih” mirovina u situaciji kad prosjećan građanin jedva preživljava a građana koji su svaki dan bili sve siromašniji pa se radilo o nekakvoj osveti: “Ako si lud nemoš imat auto ili sačmaricu.”
To je bila odlično organizirana operacija koju su osmislili profesionalci i u njoj nije bilo ni s od spontanosti.
Dokaz: Takav način “informiranja” je prestao odjednom, gotovo u jednom danu, dakle po zapovjedi.
Medijski linč je sredstvo psihološkog ratovanja. U njemu uvijek postoje tri vidljive strane: žrtva koju treba linčovati, razjarena javnost i da, časni novinari i časna novinarska profesija bez kojega on ne bi bio nemoguć jer ne bi imao tko donijeti konopac..
Organizatori se obično ne vide ali ih se može otkriti ako se sljedi trag: tko od toga ima korist.