Arhiva za kategoriju ‘Etika’

Je li apel medijima iz Ministarstva branitelja znak da je potrebno suočiti se s realnošću, nazvati stvari pravim imenom i odvojiti žito od kukolja

S velikim je zakašnjenjem na adrese svih medija stigao apel Ministarstva branitelja s naslovom “Je li hrvatski branitelj građanin opasnih namjera?” Bit je zahtjev da mediji ne dovode nečiji braniteljski status a priori u vezu s nasilnim kaznenim djelima.

Upozoravaju se, dakle, novinari i urednici da nije dobro unaprijed i bez ikakvih dokaza dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu podatak da je netko bio hrvatski branitelj s talačkom krizom, s ubojstvom ili samoubojstvom, jer takav novinarski pristup “stigmatizira sve hrvatske branitelje kao građane opasnih namjera ili kao nepredvidive građane za koje ne znamo ‘kad će puknuti’”.

Uz brigu o braniteljima Ministarstvo se zabrinulo i nad ostalim građanima kod kojih bi se zbog “neodgovornih medijskih napisa” mogao “stvoriti strah i zazor od susreta s braniteljima”, što bi značilo “daljnje podjele u društvu”.

Točan je zaključak ljudi iz Kabineta ministra da svako tragično djelo, koje je počinio branitelj, ne mora nužno biti posljedica njegova sudjelovanja u ratu, ali je stigao barem petnaest godina prekasno. Petnaest zato što se mnogi tragični događaji u vezi s braniteljima u prvim poslijeratnim godinama mogu razumjeti i opravdati PTSP-om, ali godine koje su nailazile trebale su i među političarima i među stručnjacima, ponajprije liječnicima, a onda i među samim braniteljima organiziranim u udruge, donijeti racionalizaciju problema i tragična djela protumačiti pravim uzrocima.

Očito je dosad svima odgovaralo da se svašta podvede pod zajednički nazivnik – famozni PTSP – i da i ono što ne bi trebalo dobije opravdanje. Nikome dosad nije palo na pamet zapitati se kako je moguće da je svaki šesti branitelj invalid, nitko nema namjeru provjeriti liječničke dijagnoze koje su dijeljene šakom i kapom, a tek prije stanovitog vremena, ali nikad na velika zvona, počelo se demantirati one koji su PTSP proglasili neizlječivim.

Mediji su dosad izvještavali o tim tragičnim događajima u kojima su sudjelovali branitelji onako kako su o njima čuli od sudionika ili svjedoka. S te strane gledano, to je točno, a nikako tendenciozno ili zlonamjerno izvještavanje. Nikad nisu stavljali pod upitnik ni braniteljski status pojedinca ni njegove zdravstvene tegobe. A da jesu, budite uvjereni, naišli bi na opću osudu svih, i branitelja i političara i ostalih građana. Branitelji su u nekim situacijama jednostavno – nedodirljivi.

Znajući sve to, apel koji je Ministarstvo branitelja poslalo medijima ne treba tumačiti kao smjernu molbu da realno i točno izvještavamo s tragičnih događaja u kojima su sudjelovali branitelji, nego kao pucanj startnog pištolja na maratonu na kojem nas čeka suočavanja s realnošću, nazivanja stvari i pojava njihovim pravim imenom i, na koncu, odvajanja žita od kukolja.

Ako je ovdje riječ i o taktičkom potezu ministra Predraga Matića Freda da, uz reviziju popisa branitelja, krene i u reviziju liječničkih rješenja o braniteljskoj invalidnosti, ne treba mu zamjeriti. I novinarima je već puna kapa svaki braniteljski eksces tumačiti braniteljskim statusom.

Ipak, pravu dijagnozu za ekscese ne treba očekivati samo od novinara, zato neka Ministarstvo sličan apel pošalje Ministarstvu unutarnjih poslova (policija), Ministarstvu socijalne politike (socijalna skrb), Ministarstvu obrane, Ministarstvu zdravlja i drugima koji novinarima daju podatke.