Arhiva za kategoriju ‘Video’

Trebaju li mediji prikazivati filmove i fotografije događaja s drastičnim scenama?

Trebamo li mi, čitatelji i gledatelji, baš od a do ž vidjeti kako muče zatvorenike u Guantanamu ili kako mrtvo tijelo pluta Dravom u Osijeku? Moje je mišljenje da ne bismo trebali gledati niti kratke filmske snimke, niti fotografije tih drastičnih scena, a da bismo istodobno bili točno i dobro obaviješteni.

Međutim, stvarnost nam je drukčija. Ponajprije zahvaljujući internetu, tom, kako neki vole reći, najdemokratskijem mediju na svijetu. Kako je svakome dostupan za pregledavanje i čitanje, tako je svakome dostupan i za objavljivanje. No, ovom prilikom nećemo o kojekakvim internetskim stranicama, već o etabliranim portalima s milijunima posjetitelja, koji su mnogima prozor u svijet, informator i kreator mišljenja.

Konkurencija, koja s jedne strane rađa kvalitetu, s druge strane tjera novinare i urednike da padaju sve niže i niže i podilaze ukusu, ipak, znatno manjeg broja, kako se to moderno kaže, konzumenata medija. Zato na portalima možemo vidjeti zlostavljanja, mučenja, umiranja i, što je još gore, nečije uživanje u tim nehumanim djelima.

Naravno, može mi netko reći tko me tjera da to gledam. Mogu otići dalje, potražiti neki drugi sadržaj. Točno. Mogu, ali slika je u glavi ostala, dojam je ostao. Ne treba mi taj gorak okus. To mi čak jamče svi svjetski medijski i drugi zakoni, etički kodeksi svih novinskih redakcija u svijetu, ali, treba ih se držati i treba prema njima postupati. Novinari i urednici ih moraju poštovati, no, svoj posao moraju raditi policijski i slični odjeli koji će sankcioniranjem prekršitelja sigurno prorijediti objavljivanje drastičnih i uznemiravajućih slika. Nemam iluzija da ih je moguće posve ukinuti.

Kako svaka medalja ima dvije strane, moglo bi se postaviti pitanje, primjerice, bi li svijet saznao kako su američki zlostavljali uhićene Saddamove vojnike da na internetu nisu objavljene te snimke. Pošteno rećeno: bi – ali za deset godina.

Ipak, priklanjam se onima koji u takvim drastičnim scenama razmišljaju o žrtvi, o njezinoj zaštiti, a manje razmišljam o krvinku i kazni za njega. I više se ne bojim da bi neki veliki događaj mogao biti zataškan, baš zahvaljujući internetu i njegovoj dostupnosti.

A znam i da se sve, pa i teške scene mogu primjereno opisati i svi će shvatiti o kakvoj je nesreći, tuzi, zlu riječ, a neće biti ni šoka, ni uznemirenosti.

Zanima me što vi mislite o tome.