Archive for kolovoz, 2011

Pomicanje granice okrutnosti

O čemu govorimo kada govorimo o prostituciji? Jutarnji o nečemu što je seksi, glamurozno i na kraju vic. Najčešće pišem o onome što me uzrujava. Ovaj tjedan to je bezobzirnost najtiražnijih dnevenih novina. Ovo nije iznimka, I nije Jutarnjji list jedini kojega možemo optužiti za bezobzirnost. Sjetimo se kako je Večernji pisao o nasilju u dječjem domu u Brezovici. Identitet maloljetne žrtve je otkriven, a detalji iz dnevnika počinitelja iskorišteni su da bi se privukla pažnja i tako prodalo još par primjeraka. Kako su se osjećale žrtve i njima bliske osobe možemo pretpostaviti. Prije nekoliko godina na naslovnici subotnjeg Magazina Jutarnji je donio fotografiju dječaka iz doma na Lošinju, žrtve vršnjačkog nasilja. Njegova leđa na kojima su se vidjeli tragovi gašenja cigareta poslužila su taj dan za povećanje tiraže.

Senzacionalističko prikazivanje nasilja nešto je na što smo već navikli, to je najčešći “okvir” prenošenja vijesti uopće. Postoji još nekoliko takvih, recimo “okvir tragedija”, najčešće vezanih za sportske vijesti. Tragedija je ako Dinamo izgubi neku od europskih utakmica. Otkrivanje lanca organizirane prostitucije bliže je zabavnom žanru.

“Okvir senzacija” vezan je za otkrivanje koruptivnih praksi ili političkih skandala, nasilja i slično. Ipak, ništa od ovog nije niti približno tragično, kao bilo što vezano uz Dinamo. Medji ne prenose vijesti, ono ih proizvode, upravo stavljajući ih u različite “okvire”. I Dinamovi europski “uspjesi” bi se mogli prikazati u erotizirajućem i humoresknom “okviru”, mnogi bi navijači to sasvim sigurno doživjeli kao neprimjereno.

Kada su žene akteri najčešće imamo “okvir” koji erotizira situaciju. Bilo da se govori o seksualnom nasilju ili možda zdravstvenim problemima, tekst će najčešće biti opremljen erotiziranim prikazima ženskog tijela.

Tako je bilo i ovaj put. Tekstovi koji su se bavili kaznenim djelom organizirane prostitucije popraćeni su erotiziranim i glamuroznim fotografijama i pornografskim jezikom. Osim erotizirajućeg okvira kada su žene u pitanju, prisutan je obično i još jedan, onaj ridikulizirajući. Seksistički vicevi i slične “duhovitosti” toliko su česte da nije potrebno posebno objašnjavati o čemu govorim. Tako je i ovaj slučaj na kraju završio u “duhovitoj” kolumni Ante Tomića, popraćen svim najbanalnijim stereotipima kojih se možemo sjetiti. Prije par tjedana Ante se okomio na nasilje na Split Pridu, pa “newsflash!” Ante, i prostitucija je nasilje.

Prostitucija je nasilje protiv žena. Prostitucija nije izbor, ona je posljedica rodne neravnopravnosti zbog koje žene imaju manje društvene, političke i ekonomske moći. Isto tako ona je posljedica seksizma. Sve to čini žene siromašnijima i bespomoćnijima i time idealnim žrtvama ovog oblika organiziranog kriminala. Ovakim pisanjem svi navedeni oblici neravnopravnosti se dodatno učvršćuju, nasilje ostaje neprepoznato, a žrtve se ponovo viktimizira. Jutarnji još jednom izvrgava žrtve poniženju, dakle, još jednom proživljavaju nasilje i ostaju zauvijek stigmatizirane i ismijane. I sve se to zove novinarstvo.

U Hrvatskoj postoji zakonodavstvo koje se bavi medijima, postoje i etički standardi, postoji i Novinarsko društvo. Međutim, kada govorimo o pisanim medijima, oni su uglavnom privatni i cilj je profit. S druge strane mediji čine javnu sferu, oni nisu proizvod kao bilo koji drugi, oni informiraju, obrazuju, “proizvode” značenja, stavove i mišljenja. I od njih smo navikli na svašta. Na bezobirnost i neljudskoskost sasvim sigurno da. Na rasizam, homofobiju, na dehumanizaciju u bilo kojem obliku, da. Pitanje je samo pomicanja granice dehumanizacije i okrutnosti još koji milimetar. Za mene praćenje medija uopće ne znači više informiranje, znači prije svega praćenje pomicanja ove granice. I Jutarnji je još jednom uspio. Svaka čast!

Paula Zore

 

Share

Post to Twitter

Autor fotografija iz zaglavlja:
Boris Krstinić

zenska.soba@zenskasoba.hr

Web “Sigurno mjesto”
Arhive
Donatori