Duhovna obnova

Čovjek je u planovima Boga Stvoritelja stvoren kao biće koje nije dostatno sebi i koje je upućeno na drugoga. Čovjek je na određen način ovisan o drugima, potreban drugih. Zbog toga se ljudi rado obraćaju jedni drugima, mole pomoći i ostvaruju svoje susrete. U toj komunikaciji s ljudima kojima i sami pružamo određene usluge, pružamo pomoć i od kojih to isto i mi tražimo kad to nama treba ostvaruje se na određen način i naše ljudsko poslanje.

Pritom se jedni prema drugima obraćamo jednostavnom ali vrlo uljudnom riječju: “Molim te!” Molba je u među ljudskim odnosima daleko ispravniji stav nego stanovito zahtijevanje i naredba. Premda ima situacija u kojima čovjek ima pravo, ili misli da ima pravo, zapovijediti ili narediti da se nešto načini, ipak kad moli drugoga određenu stvar ili uslugu dobiva i kompletniji i čovjeka dostojniji odaziv. U vjeri u Boga koji je na nebesima, tj. koji je iznad nas i veći od nas, koji sve daleko bolje i više vidi nego mi, u Boga koji je Otac, dobar i pravedan, i kome je stalo do čovjeka, imamo pravo i Bogu upraviti svoju molbu, moliti Boga, Gospodara života i svega stvorenoga.

Takva nas molitva stavlja u osobni odnos prema Bogu. Jer molitva je prema najstarijim definicijama “razgovor s Bogom”. I premda znamo da Bog nosi u tajni svoje osobe i prošlost i budućnost i sadašnji trenutak, i da njemu sveznajućem ništa nije skriveno i ništa nemoguće, ipak ga smijemo moliti ono što nam je potrebno, zato da bismo mi sami osjetili iskustvo njegove dobrote i da po našem moljenju poraste u srcima našim ona vjera koja je potrebna da nas obogati sigurnošću uslišanja. Svojom molitvom u konkretnim okolnostima otvaramo s punim povjerenjem svoje srce onome što je volja Božja.

Time se produbljuje naša vjera u Boga dobrote i ljubavi, i sve što se događa možemo otkriti u njezinu svjetlu. Molitvom se naše srce izgrađuje u vjeri i ljubavi, u nama se događaju procesi kojji dopuštaju pozitivnim iskustvima i osjećajima da prodru u naše srce. Kad istinski molimo, zaštićeni smo od očaja i besmisla, od ograničenosti i bijesa, od mržnje i osvete. Zaštićeni smo jer nas molitva preobražava u osobe koje imaju iste misli, iste osjećaje s Gospodinom Isusom. Molitva, naime, najprije mijenja iznutra nas same da onda iz čistog srca vidimo ispravnije i događaje izvana. Osim ovih učinaka koji neposredno djeluju na svakog molitelja, mi molimo i zato što otvarajući se tajni Boga koji je ljubav, vjerujemo da Bog može učiniti ono što je nama ljudima nemoguće i to upravo izazvan iskrenom molitvom.

Ne poznajemo svu zakonitost djelovanja vjerničke molitve, ali iz iskustva znamo da nijedna molitva nije uzaludna, da nijedna iskrena molitva ne prolazi mimo Božjega srca. Mi smo samo ljudi, ograničeni i potrebni pomoći onoga koji nas ljubi i koji sve može. Molitve upravljene ljudima često mogu biti odbijene, krivo shvaćene, neispunjene. Jer mi ne znamo u ljubavi biti za druge uvijek i na svakom mjestu. Međutim, molitva upravljena Bogu ukorjenjuje se u Božje srce i donosi siguran plod. Neka taj plod u nama samima bude najprije obraćenje i čistoća srca.

Comments are closed.