IZJAVA KOMISIJE »IUSTITIA ET PAX« HBK-a

1. Ljudska pravda na trajnom iskušenju

U povijesti zapadnog civilizacijskog kruga, kao napredak kulture i civilizacije, snažno nadahnuto judeokršćanskom tradicijom, uspostavilo se sudstvo kako bi se mogla održati pravednost u društvu nasuprot zakonu sile i jačega. Ljudsko pravo, nažalost, zbog ljudske slabosti i grešnosti ne ide uvijek ruku pod ruku s pravdom i pravednošću. Pa ipak, unatoč čestim povijesnim lutanjima i zloporabama prava, zapadni civilizacijski krug nikada nije u potpunosti racionalno odustao od ideala pravednosti. Iako se tome opasno približio kroz totalitarne sustave prošlog XX. stoljeća, te kroz rasističke i kolonijalne zakone prema kojima je bilo samorazumljivo da postoje vredniji i manje vrijedni ljudi i narodi. Kao kršćanima uvijek nam se moliti za ljudske zakonodavce da se drže božanskoga zakona prema kojemu je svaki čovjek Božje stvorenje i slika Božja a drugom čovjeku brat, a ne ljudskih predaja prema kojima uvijek biva da su neki ljudi i narodi vredniji od drugih. Hrvati su kroz tegobnu povijest često bili izručivani ljudskim sudovima koji su im dosuđivali teški usud nepravde i prijevare, od krvavog križevačkog sabora, sramotne osude Zrinskog i Frankopana, montiranog procesa blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, nebrojenih ubijenih i zlostavljanih koji se mogu uzdati samo još u pravorijek Vrhovnog Suca. U teškom Domovinskom ratu, u kojem su pravim čudom hrvatski branitelji uspjeli obraniti svoju domovinu, Hrvati su vjerovali da je konačno došlo vrijeme u kojemu će se i njih prosuđivati po načelu pravednosti. Vjerovali su Međunarodnom sudu za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Hagu (ICTY). Štoviše, i inicirali su taj sud.

2. Haški sud

Gotovo dvadesetak godina nakon osnutka tog suda imali smo malo nade u njegovu pravednost. Pokušali smo je probuditi, upozoravali smo na njegova nepravedna polazišta, probleme i nedorečenosti, ali i dati mu snage kroz zajedničke i osobne molitve, post, klanjanje. I uspjeli smo. Presudom za »Oluju« 16. studenoga 2012. u predmetu protiv generala Ante Gotovine i Mladena Markača Žalbeno vijeće spasilo je Sudu obraz i osiguralo mjesto u povijesti koje će taj Sud svrstavati u red sudova na kojima su, unatoč brojnim političkim optužnicama, uglavnom napisanim u mandatu gospođe Del Ponte, suci bili sposobni donijeti pravednu i pravno utemeljenu presudu držeći se međunarodnog prava. Sudu je ova presuda, koja jasno naznačuje agresora i žrtvu, i apostrofira počinitelja zločina protiv mira, omogućila da u povijest uđe kao sud koji nije u potpunosti promašio svoj mandat. Ova presuda je iznimno važna za standarde međunarodnog prava jer je spriječila uvođenje pravnih i političkih norma koji bi u cijelom svijetu doveli u pitanje mir, stabilnost, kao i legitimitet UN-ovih i NATO-ovih postojećih i budućih mirovnih i vojnih operacija.

3. Rat i pomirenje

»Rat je poguba ljudske naravi«, pisao je davno Marin Držić. Svaki je rat krajnje zlo i treba ga izbjegavati pod svaku cijenu. On naprosto stvara žrtve na svim stranama. Valja međutim razlikovati nepravedni rat, što je bez sumnje – i po presudi Haškoga suda od 16. XI. 2012. – bila srpska agresija na Republiku Hrvatsku 1991.—1995., i pravedni obrambeni rat koji je vodila Republika Hrvatska. Nažalost, u ratu je najčešće riječ o stradanju običnih, malih ljudi koji su dovedeni u bezizlazne situacije. Kad rat pogodi jedan narod, kad čovjeka pogodi to teško zlo, valja učiniti sve da se rat vodi u okviru međunarodnih konvencija, tih civilizacijskih postignuća o minimumu ljudskosti u situacijama kada je čovjek kao biće sveden na minimum svojih ljudskih mogućnosti. One pak koji se ogriješe o moralne norme u ratu valja otkriti i pravedno kazniti kako bi se ponovno uspostavila pravda u društvu. A ona je posebno potrebna u društvima i među narodima koji su bili u ratu. Upravo je zbog toga važno da se otkriju prave žrtve i pravi počinitelji zločina, primjerice počinitelji zločina nad hrvatskim civilima u Vukovaru, Glinskoj Poljani, Baćinu, Škabrnji, Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, osobito tijekom višegodišnjeg granatiranja mnogih hrvatskih gradova, kao i nad srpskim civilima u Gruborima i Varivodama. No, osuditi bilo koga zato što je netko stradao, nije čin uspostave narušene pravde, već čin odmazde, a to znači daljnje generiranje nepravde i održavanje stanja napetosti.

Ipak, sama pravednost, koliko god bila nužna za ozdravljenje odnosa među ljudima, nije dostatna da ostvari trajni mir. Za mir je potrebno nešto više. Potrebno je otvarati horizonte susreta s Bogom i čovjekom, te nastojati i opraštati. Hrvatska riječ oprost, oproštenje, na izvrstan način označuje što nam je tu ponajprije činiti. U korijenu te riječi prost nalazi se pojam slobodan. Oprostiti, dakle, znači osloboditi se navezanosti na zlo, a onda u slobodi darovati onome drugome mogućnost novoga susreta, novoga početka. Bez toga nema mira, a onda ni sreće, kako za osobe, tako i za narode. O tomu nas je posebice poučavao blaženi Ivan Pavao II. kad je govorio o potrebi »čišćenja pamćenja« kao osobitog »izraza obraćenja i vjernosti Isusu Kristu, jedinom otkupitelju čovjeka«. A što znači »čistiti pamćenje« pokazao je one prve korizmene nedjelje (12. ožujka 2000.) kada je u ime Crkve, zagledan u raspetoga Krista u bazilici sv. Petra, »zamolio oproštenje za svako njezino dijete«. I dodao kako »čišćenje pamćenja jača naše korake prema budućnosti i čini nas budnijima i poniznijima« (Novo millenio ineunte, 6). A pedagogijom »oprostiti i moliti oproštenje« želi se otkloniti iz pamćenja svaki osjećaj mržnje, mraka i duhovne zarobljenosti kako bismo uistinu bili slobodni.

4. Država Hrvatska

Nakon 20 godina hrvatske samostalnosti, a u vidu mira na ovim prostorima, čini nam se uputnim i korisnim učiniti »malu inventuru« onoga što se u Hrvatskoj zbivalo vezano uz događaje u Hagu. Teško se oteti dojmu da ljudi koji se u Hrvatskoj žele baviti javnim poslovima, biti političari, nekako više bivaju političari u Hrvatskoj, nego hrvatski političari. Često se stječe dojam kako se brojni naši javni djelatnici i političari servilno odnose prema zahtjevima koji im stižu iz europskih središnjica, a s vlastitim narodom komuniciraju površno, necjelovito, a nerijetko i oholo. Ljudi s pravom očekuju da njihovi predstavnici u zemlji i u inozemstvu budu otmjeni i oslobođeni kolonijalnog sindroma kojem često podliježu mali narodi i u suvremenom svijetu. Hrvatska je suosnivač Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije. Budući da rad tog Suda ide svome kraju, čini nam se korisnim dovršiti ovu epizodu naše povijesti kako nas ona ne bi opterećivala u budućnosti. Ne kanimo ovim činiti detaljnu analizu. Želimo samo da nam neka od postavljenih pitanja pomognu posvijestiti trenutke i događaje koji su važni za razvoj Hrvatske, a vezani su uz rad Suda. U tom vidu valja promatrati i ova propitivanja:

- Pitamo se, kako to da Hrvatska nikada nije postavila pitanje u Vijeću sigurnosti UN-a zašto sud podiže optužnice protiv pokojnika koji se ne mogu braniti, a to je protivno pravnim i civilizacijskim uzusima, što je mogla i trebala učiniti.

- Hrvatska također nikada nije potaknula raspravu o kompatibilnosti kvalifikacije ujedinjenoga zločinačkog pothvata s međunarodnim kaznenim pravom.

- Nikada Hrvatska nije insistirala na raspravi o tzv. »topničkim dnevnicima«. Kako je moguće da neki ozbiljan sud prihvati i podigne optužnicu ako mu nedostaju ključni dokazi?

- Hrvatska pred Vijećem sigurnosti nije pokrenula ni pitanje tzv. EU-promatračkih dnevnika iz »Oluje« koje sudsko vijeće traži, a u Europskoj Uniji tvrde da ih nemaju u arhivima.

- Kada je 2010. godine, u završnoj riječi tužitelj priznao da je »Oluja« bila međunarodni sukob, Hrvatska nije pred Vijećem Sigurnosti UN-a pokrenula raspravu o međunarodnom sukobu, eksplicitno tražeći da se u tom slučaju (a ne slučaju građanskoga rata) definira agresija i da se naznači tko je na tlu bivše države počinio zločin protiv mira, prekršivši time jednu od najvažnijih univerzalnih pravnih vrijednosti.

- U Hrvatskoj još nitko nije optužen, a ni procesuiran za skandalozno puštanje britanske televizijske ekipe u predsjednički arhiv.

- Kako to da su tzv. brijunski transkripti otišli u Hag protuzakonito, a da nisu bili zaštićeni i označeni pečatom države? Kako to da za to nitko nije odgovarao i nitko ne odgovara? Pravilo 54 bis Pravilnika o postupku i dokazima haškoga tribunala regulira zaštitu dokumenata koji su od važnosti za nacionalnu sigurnost države, kao i ograničeno ispitivanje svjedoka koji su važni ili bili važni u sustavu zaštite nacionalne sigurnosti i ustavnog poretka države. Taj članak na tribunalu kolokvijalno zovu »hrvatski članak«, a koristile su ga sve države (Miloševićevi zacrnjeni transkripti npr.) osim Hrvatske. I tu valja uzeti u obzir načelo da su svi jednaki pred zakonom te da oni koji su neovlašteno i neodgovorno dovodili u pitanje državnu sigurnost za to trebaju i odgovarati.

- Hrvatska država ne smije više biti ovako indiferentna prema svojim državljanima, ali i prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, jer Hrvatska je matična država svih Hrvata. Trenutno se u Hagu vodi proces protiv Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska ima moralnu ali i ustavnu obvezu pomagati Hrvatima iz Bosne i Hercegovine i mora znati da u Hagu ima još Hrvata koji su potrebni pomoći hrvatske države i hrvatskih političara. Ne zato da bi se pred sudom bilo što sakrilo, već zato da istina iziđe na vidjelo, da presude budu stvarne kazne onima koji su zločine počinili.

- Oslobađanjem hrvatskih generala iz haškoga zatvora ne prestaje obveza države Hrvatske u rješavanju problema proizišlih iz dugog procesa nevino zatvorenih i proganjanih ljudi. Valja, usprkos klauzuli prema kojoj sud nije dužan nadoknaditi štetu onima kojima nije dokazana krivnja, nadoknaditi štetu i to iz sredstava Republike Hrvatske, a koja će se nadoknaditi iz ratne štete od koje Hrvatska ne smije odustati, odnosno ne smije odustati od tužbe za genocid za koju se je Međunarodni sud pravde proglasio mjerodavnim i prije presude za »Oluju«, jer je to pitanje pravde, a onda i mira. Hrvatska ima moralnu obvezu generalima i njihovim obiteljima koje su prošle kroz mnoge patnje, nadoknaditi štetu. Također valja moralno i materijalno nadoknaditi štetu i ispričati se onim ljudima, prijateljima i znancima generala koji su bili prisluškivani, čiji su stanovi bili pretraživani, koji su bili proskribirani jer su vjerovali u nevinost nevinih ljudi.

- Republika Hrvatska nije počinila agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu. To je razvidno i iz ove presude hrvatskim generalima 16. studenoga 2012., budući da je Sud jasno presudio da nije bilo državne politike etničkog čišćenja niti politike zločina – osim pojedinačnih, nego samo pravedna obrana. Takav, obrambeni rat vodili su Hrvati i u BiH-u. Bez Hrvata Bosne i Hercegovine, kao države, danas ne bi bilo – jer na referendumu su glasovi Hrvata bili presudni za samostalnost BiH-a, a vojno djelovanje Hrvata u BiH-u zaštitilo, koliko je moglo, Hrvate u BiH-u te spasilo i obranilo BiH kao državu od srpske agresije. Predsjednik Tuđman odigrao je ključnu ulogu pozivajući Hrvate da glasaju za cjelovitost BiH-a jer je to njihova domovina. Hrvatska se politika tada snalazila kako je u postojećoj situaciji znala i mogla. Glavni krivac za tragične događaje u BiH-u bila je srpska agresivna politika, a glavni sukrivac nije bila hrvatska politika, već upravo politika međunarodne zajednice koja je svojim prljavim igrama dovela u pitanje živote ljudi. Sjetimo se samo UN-ovih zaštićenih zona, Srebrenice i Bihaća, koji bi zasigurno bio »druga Srebrenica« da hrvatska vojska pod zapovjedništvom generala Gotovine nije oslobodila okupirana područja Hrvatske i dijelove BiH-a, što joj je omogućavao Vašingtonski sporazum, tako da hrvatska vojska nikako ne može biti agresor u BiH-u. Nakraju, valja reći da to što slijedi iz presude hrvatskim generalima Gotovini i Markaču treba Haški sud uzeti u obzir i pri donošenju konačne presude optuženoj šestorici Hrvata iz BiH-a.

Generali su kazali da je rat od danas dio povijesti i da gledamo u budućnost te da je Hrvatska zemlja otvorena za život svim ljudima koji joj žele dobro. Njihovi govori utemeljeni su na njihovoj vjeri i kršćanskom oprostu. Ovaj tužni rat, poraće, dramatična haška epopeja koja još traje, bili su prožeti žarkom i dubokom molitvom naroda. Često u tegobnoj povijesti Hrvata, Hrvatima drugo nije ni preostajalo nego da se utječu molitvi i zagovoru svoje kraljice, Blažene Djevice Marije. I često su te molitve bile uslišavane i Hrvati su bivali spašeni. Sjetimo se da su u Domovinskom ratu vojnici odlazili s krunicama u rukama i oko vrata. Kad smo mi u Komisiji pozvali na molitvu za pravednu presudu generalima pred prvostupanjskim vijećem, mnogi su se rugali, ali većina našeg naroda se molila. Kada su hrvatski biskupi pozvali na molitvu za pravednu presudu pred Žalbenim vijećem, Hrvati su to spremno prihvatili unatoč prvostupanjskoj presudi. Ljudi su bdjeli, molili, postili i molitva je bila uslišana. Nakon presude hrvatskim generalima u kojima se oni oslobađaju krivnje razlila se Trgom bana Josipa Jelačića u Zagrebu, kao i u svim gradovima i mjestima u Hrvatskoj, spontana molitva Očenaša, zahvala Bogu.

Ako bismo na kraju mogli zaključiti što nam ostaje nakon ove presude, mogli bismo reći: pouzdanje u Boga, pravednog suca, ali i pouzdanje u Boga milosrdnog Oca koji prije svega želi da njegova djeca budu dobra međusobno, da nauče opraštati kako on njima oprašta i da ovaj svijet ostave boljim i ljepšim onima koji dolaze iza njih.

Nadamo se da su stoljetni ratovi na ovim prostorima završeni. Kroz stoljeća Hrvatska se odlikovala mnoštvom vrsnih ratnika i generala. Danas nam trebaju vrsni političari, vrsni intelektualci, radnici, studenti, koji će kao pravi domoljubi znati čuvati mir i omogućiti ljudima da sretno žive u ovoj lijepoj zemlji.

Potičemo sve žitelje Hrvatske da se ne umore moliti se dobrom Bogu te da nadahnuti molitvom neumorno rade na njezinu napretku, spremni i na žrtve i odricanja, ali u istini i pravednosti.

Bog blagoslovio našu domovinu Hrvatsku!

U Zagrebu, 23. studenoga 2012.

Mons. Vlado Košić,

predsjednik Komisije

Share

Post to Twitter

29 Responses to Završetak Domovinskoga rata

  • Daruvar says:

    Popadići na malom ekranu, popadija na blogovima.

    Što je previše, previše je!

    Osobito kada popuju, a miljama su udaljeni od realnosti.

    Republika Hrvatska srušila je monetarni sustav Bosne i Hercegovine jer je početkom devedesetih u susjednoj državi kolala dvostruka količina jugodinara nego prije hrvatske valutne agresije.

    To je najveći zločin kriminalne Tuđmanove politike, nedjelo koje zasjenjuje ubojstvo Blaža Kraljevića, sastanak u Grazu, trgovanje naftom, rat s Bošnjacima, pokolj u Ahmićima.

  • štit says:

    Polako stvari sjedaju na svoje mjesto, generali slobodni, Sanader i Čačić u zatvor, vlada se raspada, narod se nacionalno budi, uskoro će i sindikati…bit će to dobro.

  • ribolina says:

    da može se reči da se nazire svjetlost !
    daruvar, a da gledaš nešto drugo umjesto popadića….možda bi ti se proširio ekran !?

  • Daruvar says:

    Muka mi je i od Popadića, i od popadije.

    Pa nisam se jučer rodio da ne znam tko je kamionima vozio jugodinare i rušio monetarnu stabilnost BiH, onemogućavao obranu od velikosrpske agresije!

  • zark says:

    Ovaj clanak je malo predug za mene, ali neka..

    Daruvar pjeni iz Australije. Ovo su ipak teski dani za njega, jer po svim udzbenicima Srbske Mitomanije, Srbi nemogu biti krivi jer su to nebeski, najgolorukiji i najispaceniji narod na svijetu. Stvarne zrtve sa nozem medju zubima.
    Predlazem: Otvori svoj blog i stampaj ga ovdje, pa da citamo i mi sve sto mitomanija kaze i predvidja za sledece 6pe vekove.

  • Drukker says:

    Nije sramota nesto ne znati, nego li javno iznositi dokaze svog neznanja (kao bitnu znacajku kulture pridvorica i ostalih pripolica danas u Hrvatskoj). No, kako je hrvatska (ne)pisenost izgrljala iz Titova sinjela, a s obzirom na njegov obim znanja, nije ni cudo sto je i danasnji nacin autocenzure – svodjenje stvarnosti na mjeru pasovanskog kondoma. PITANJE: Nek nam netko imenuje ijednog ‘naucnog radnika’ pa i novinara koji je iznio cinjenicu da Tito nije sveznajuci kad se je pravio svemogucim, pa da mu pridignemo sesir!

    Pravedno sudjenje po tocno ustanovljenim zakonima nije nikakva izmisljotina ‘judeo-krscanstva’, daleko od toga. Pravosudje kao nacin odrzavanja reda i rada u drustvu potjece id ‘Ozirisova kodeksa’ (nadjenog u piramidi Pepi I), a razvijena izonomija je proizisla iz mazdajskog svjetonazora – kako nam to prilicno opsirno svjedoci Herodot. Temeljno pravilo pravnog postupka kod Judeja je – ‘zakona taliona’ (oko za oko, zub za zub!), a krscani suse i nakon Inkvizicije ravnali po pragmatici poganskog pravosudja iz vremena rimskih diktata – uz asistenciju augura.

    Bit ce prilicno zanimljivo pratiti prilagodjavanje sadasnje represije u prakticiranju slobode savjesti, zbora i dogovora u Hrvatskoj, kad se bude morala prilagoditi europskim kriterijima. To ce biti moguce s novim ljudima skolovanima na zapadnim ucilistima. Jer – ex nihilo – nihil!

  • Drukker says:

    Dokaz pravne osnovanosti snage nenasilja:

    NEMA ARHIVSKE ISTINE
    BEZ ZIVE MEMORIJE
    KOJA OSVJETLJAVA PODATKE!

    Kad je operacija ‘Maestral’ dosla do na domak Banjaluke: dne 17 09 1995 na liniji Prijedor Sanski Most, te dne 18.09.1995 Prijedor Bosanska Dubica, a dne 19.09.1995 na liniji Sanski Most- Vrhpolje – Cadjavica – Varcar Vakuf (Mrkonjic Grad) – Jajce, pala je zapovijed vojskama Direktora Domovinskog rata da tu stanu! Vojska je tu zapovijed primila s postovanjem i tako Banjaluka nije dozivjela sudbinu ‘puste zemlje’. U toj, zavrsnoj fazi sve komande su dobro funkcionirale.

    To je bio preduvjet za pocetak pregovoa o obustavljanju ratnih operacija u Bosni uopce. Postignut je najprije, dne 12 listopada dogovor o prekidu vatre. Od 01.11.1995 do 21.11.1995 u vojnoj bazi u Daytonu (Ohio, USA) trajali su pregovori o miru. Tu je uglavljen sporazum o obustavi ratnih operacija oko linija tu dogovorenih ‘entiteta’. Taj ‘Daytonski Sporazum’ potpisan je u Parizu dne 14.12.1995.

    NOTA. Clan X ‘Daytonskog ustava’ kljucni je dio cjelokupnog ‘daytonskog dokumenta’ i njegovo realiziranje zahtjevalo je – donosenje novog ‘Bosanskog ustava’.

  • dada says:

    Ma, u redu je oprostiti (jer to radimo radi vlastitog mira) ali se ne smije zaboraviti što se dogodilo. Ugrubo rečeno , mirnodopska obrana je skupa- ratna još skuplja. Kojeg se vraga raspravljamo o tome da li su nam potrebni moderni zrakoplovi, oklop, ratni brodovi kada dobro znamo da će prije ili poslije bratija opet zapucati na nas. Nemojmo si dozvoliti novi rat, odnosno nemojmo dozvoliti da više ikome padne na pamet napasti nas. A, to košta…

  • andro says:

    nadam se da ce i admin vecernjaka prepoznati u komentatoru DARUAR prekaljenog cetnickog glasnogovornika save strbca.
    isti je vec baniran na portalu http://www.dnevno.hr te se sumnja da isti za potrebe cetnika konstantno mijenja nik.

  • štit says:

    Imajmo razumijevanja za Daruvara, za njega su ovo ipak teški dani..

  • damir I. says:

    ovo pismo s pravom otvara neka pitanja (transkripti???) a ima više pogrešaka no inače – u tumačenjima, interpretacijama Iustitia et pax / KC
    KC u Hrvatskoj jasno iznosi svoj stav (u pravilu uvijek naknadno – kad joj je lakše biti pametan, kao i svakome drugom) o dvojici generala s pozicije katoličke dogmatike
    to je tek jedan (neobavezujući) pogled na našu stvarnost (i prošlost)

    mislim da RH ne treba obeštetiti generale (nit je to njima potrebno), jer je država financirala njihovu obranu, država treba (ako nije) isplatiti mirovine tijekom godina njihova izbivanja
    po pitanju obeštećenja KC igra na patepiku – koja je za budućnost / razvoj uvijek štetna

    Štit,
    tvoje navijačke riječi nisu u skladu poruka generala Gotovine u tjednu nakon oslobađanja;
    tvoje su više katoličke, generalove više kršćanske

  • štit says:

    damire ne uspoređujem se ja s generalima, samo primjećujem da neprijateljima hrvatske države i samostalnosti ovih dana stvarno nije lako, iz njih izbija žuč i bol…a svojom se katoličkom mišlju ponosim.

  • damir I. says:

    ok,

    ovo za ‘neprijatelje’ Lijepe naše – slažem se; nakon ratne i pravne, u ožujku 2013. g. nadam se, priželjkujem i nogometnu Oluju

  • Daruvar says:

    Obilaziš oko činjenica kao mačak oko vrele kaše.

    Čak i ti, iznimno neobrazovana osoba, možeš pojmiti da se rušenje monetarnoga sustava susjedne države ne može ničim opravadati.

    BiH nije napala Hrvatsku, ali naši junaci nisu imali hrabrosti da jugodinare mijenjaju u Srbiji i Crnoj Gori.

    Sramota!

    ——-
    zark says:
    24. studeni 2012. at 3:08 prijepodne

    Ovaj clanak je malo predug za mene, ali neka..

    Daruvar pjeni iz Australije. Ovo su ipak teski dani za njega, jer po svim udzbenicima Srbske Mitomanije, Srbi nemogu biti krivi jer su to nebeski, najgolorukiji i najispaceniji narod na svijetu. Stvarne zrtve sa nozem medju zubima.
    Predlazem: Otvori svoj blog i stampaj ga ovdje, pa da citamo i mi sve sto mitomanija kaze i predvidja za sledece 6pe vekove.

  • Daruvar says:

    Dnevno je staljinistički portal koji je od jutra do sutra klanja generalu Franji, kreatoru monetarne agresije na Bosnu i Hercegovinu!

    Na istomu si portalu lagao da je na Križnomu putu stradalo 500 tisuća Hrvata.

    A Zvonimir Despot objavio je u knjižici “Ratni zločini” da je stradalo 56 tisuća Hrvata.

    I nakon svega usudiš se i dalje lajati!?

    -

    andro says:
    24. studeni 2012. at 2:35 poslijepodne

    nadam se da ce i admin vecernjaka prepoznati u komentatoru DARUAR prekaljenog cetnickog glasnogovornika save strbca.
    isti je vec baniran na portalu http://www.dnevno.hr te se sumnja da isti za potrebe cetnika konstantno mijenja nik.

  • Daruvar says:

    Američki podrepašu, glup si k’o točak!

    štit says:
    24. studeni 2012. at 4:51 poslijepodne

    Imajmo razumijevanja za Daruvara, za njega su ovo ipak teški dani..

  • štit says:

    Evo naš Daruvar za svakog po nešto. Jedino što ja ne razumijem srpski pa ne znam što mi je poručio.

  • Gashpar says:

    Pohvaljujem predmetnu IZJAVU KOMISIJE »IUSTITIA ET PAX« HBK-a!

    Za razliku od drugih, meni ne smeta što je HBK reagirala tek naknadno.
    Jer sadržaj Izjave je toliko studiozno vrijedan da zaslužuje svaku pohvalu!

    Sadržaj, kako je javno objavljen, ujedno je oblik prijave za podstrijek pravosudnim službama u nas da djeluju protiv svih počinitelja protuzakonitih nedjela nad Hrvatima u svim oblicima učinjenih nam šteta, a napose za nacionalne izdaje. Tu posebice mislim na sve dilere s povjerljivim državnim dokumentima, koja su čak zlorabljena za pokušaj montiranja Hrvatima i Hrvatskoj stigme “udruženog zločinačkog poduhvata”. Tu se radilo o najgrubljoj veleizdaji (za koju znam da je zabilježena u povijesti država Hrvata), da baš prvi onaj kome je dužnost štititi Hrvate i Hrvatsku od ikojega ugroza čini baš suprotno od ustavne mu dužnosti.

    Izjava je podloga pravosudnim tijelima u RH da se protiv svih klevetnika u zemlji i u Haagu (“dušebrrižnike” u zemlji, “tajni svjedok” Tužiteljstva, itd.), koji je namjerno štetili i generalima i državi RH, gdje se nastojalo i hrvatske generale i HV i samu državu Hrvatsku proglasiti jednakima u ratu kao i zločinačku i imperijalističku ideologiju okupatorske sile iz Srbije, da se sve takve konačno pozove na red i kazni sukladno (stvarnoj i vremenskoj) težini učinaka njihovih nedjela. To nasušno trebamo da bi se uopće moglo opraštati onima naivnima koji su bili samo medijski izmanipulirani.

    Velika je šteta učinjena cijelome narodu u Hrvatskoj i BiH, kojega se čak 17 godina nakon opravdane i briljantne nam osloboditeljske akcije Oluje držalo nasilno pod psihičkom traumom zbog tobožnjeg nečastnog djelovanja u stvaranju i oslobađanju svojih zemalja od okupatorskih velikosrpskih manijaka.

  • Schnaps says:

    Gashpar,
    netko to naziva izdajom a netko obvezom suradnje, prema ustavnom zakonu. Sve će to Drug Mićo pozlatiti kada, i ako, stigne na sud!

  • Daruvar says:

    Lako za srpski, veću nevolju predstavlja činjenica što je tebi hrvatski poput stranoga jezika!

    —–
    štit says:
    24. studeni 2012. at 11:11 poslijepodne

    Evo naš Daruvar za svakog po nešto. Jedino što ja ne razumijem srpski pa ne znam što mi je poručio.

  • Gashpar says:

    @Schnaps says: 25. studeni 2012. at 7:45 poslijepodne
    “netko to naziva izdajom a netko obvezom suradnje, prema ustavnom zakonu. Sve će to Drug Mićo pozlatiti kada, i ako, stigne na sud!”

    Na tv su prekjučer prikazali kakvo smo mi to licemjerje bili izloženi trpjeti 10 godina u doba hijenizma Mesića. Njegov savjetnik za unutarnju politiku, Igor Dekanić, prof. s RGN-a i član HNS-a, prije 10 godina je u tv emisijama branio antidržavna ponašanja Mesića. U smislu ne/odavanja državne tajne, tvrdio je da je u arhivu na omotima, fasciklima, ulošcima i na kovertama bilo oznaka državne tajne, ali da na dokumentima unutar tih “omota”, fascikala i koverti, nije bilo oznake državne tajne.
    Time je podmetao licemjerni zaključak da je tobože to dokaz da sporni dilani dokumenti zato nisu bili tajni i da se s njima moglo javno postupati, a kao što i oni jesu postupali, i prema Tužiteljstvu Haaga i prema medijima. Ured ex-predsjednika RH je sudjelovao u podrivanju ove države.

    S dubokim licemjerjem su se državne tajne medijskim putem proglasile javnim dokumentima, i antidržavna djelatnost se nesmetano tretirala “zakonitom“. Po logici tih antidržavnih umova, koji su se u biti obračunavali sa djelom Franje Tuđmana i hrvatskim narodom, tajan je po njima dakle bio samo prazan omot, uložak, fascikl i kuverta, a ne i sadržaj u njima!? Da nije tragično bilo bi smiješno. Ali, pretragična je za Hrvatsku bila takva izopačena filozofija poimanja dužnosti državnih dužnosnika.
    Cinici su nesmetano zlorabili ovlasti i položaj predsjednika RH, što su kaznena djela po KZ-u, a u sprezi s medijima su se još i javno izrugivali sa narodom i sa hrvatskim zakonima. Koliko su bile izopačene i razularene te bande i skupine bivših komunista, a tada tehnokrata! Uobražavali su se Bogovima i trajno nedodirljivima.

    I “drug Mićo“ će doći na red. Jer, kad se ne blokira, sustav sve riješi.
    Neke presude su ovih dana donesene protiv “uzoritih“ iz Ureda ex-predsjednika. Zanimljivo je primijetiti da se i član obitelji Goldstein upleo u pronevjere te da je i on kažnjen s 11 mjeseci zatvora! Istina, uvjetna je kazna, ali je ipak kazna, i to zatvorska! Malo je lakše sada pretpostaviti zašto su se članovi te obitelji svađali u unutar Židovske zajednice u nas.
    http://www.slobodnadalmacija.hr/Crna-kronika/tabid/70/articleType/ArticleView/articleId/190395/Default.aspx

  • Schnaps says:

    Jel istina da je Tihomir Dujmović opet frknuo s Večernjaka?

  • Schnaps says:

    Zbog ovog teksta je Dujmović izletio s večernjaka! Hrvatska postaje fašistička zemlja na čelu sa samoprozvanim antifašistima. Tuđman je zaslužio Nobela za demokraciju u odnosu na Josipovića kojemu se uredništvo večernjaka ulizuje. Evo što je napisao Tihomir, a biti će to i test demokracije na ovom blogu!

    “Sve je bilo spremno za egzekuciju. Susjedni dnevni list je najavio „Konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana“, tekst koji preko reda ulazi u anale novinarske besramnosti, Goran Rotim je obukao crno odijelo i nije imao u planu veseliti se, kao ni za karmine odjevena Tatjana Munižaba. Da bi za svaki slučaj prevenirali stvar, pozvali su Višnju Starešinu na HTV u 8 30, ali da ih ne bi išibala argumentima već u devet su je izbacili iz studija pozvavši u njen stolac jednog Josipovićevog kolegu sa Pravnog fakulteta. Valjda da umiri moguću bjesnu naciju i objasni im pravnim jezikom da je zločin-zločin! I da ostanu mirni! Dan ranije HTV je strašio naciju izjavom Martićevog ministra Save Štrbca kako u slučaju osuđujuće presude Srbi već imaju spremne odštetne zahtjeve za udruženi zločinački pothvat. A onda je Hrvatska zajecala od sreće!

    Toliko izmučena, toliko izmrcvarena, toliko ponižena, ova zemlja više nije imala snage pjevati punog glasa. Cijelo jutro Hrvatska je plakala i jecala od sreće! Ali, nisu svi plakali od sreće! Državna televizija u liku Gorana Rotima bila je zatečena, emocionalno posve prazna, sa zbunjenim izrazom lica jedva prikrivenog nezadovoljstva. Za razliku od njega, Saša Kopljar je na Novoj TV pustio iskreni osmijeh, priznavši da je nemoguće u ovoj situaciji zadržati sreću, ispričavajući se u ime svoje ekipe koja ponosnom grajom što je probijala eter nije krila emocije.

    I dok je kamera pokazivala cijelu zemlju kako jeca od neizrecive sreće, predsjednik države, rotimovski konsterniran šutio je gotovo dva sata. A onda je u kratkom govoru dva puta spomenuo da ne smijemo zaboraviti da smo mi činili ratne zločine! U trenutku kad i Haag šuti o tome centrala lijeve Hrvatske prekida veselje ! Traži suzdržanost! Opominje! Podsjeća! Zvjera oko sebe ne bi li pronašla odbačenu košuljicu kakve ustaške zmije! Mislite li da bi mu trebala dva sata da smisli što će reći da je na kakvom sudu oslobođen neki partizanski general za ratne zločine? Da li bi i tada izbjegao odgovor kao što je izbjegao odgovor na pitanje novinara Hrvatskog radija Zadre, da se očituje o povijesnim implikacijama presude? Da, kako da prevali preko usana činjenicu da je ovo oslobađajuća presuda Tuđmanu i njegovoj politici? Kako da prizna da je ovo međunarodna abolicija Gojku Šušku čovjeku kojeg smo medijski već poslali na izdržavanje kazne? Kako da kaže da je bilo besramno sve ove godine onako usukano, suzdržano, gotovo poluilegalno slaviti Oluju? Kako da kaže da se eto baš sad prisjetio kako je bilo neprimjereno kad je Pupovac prozvao Kosor što pozdravlja „nepravomoćno osuđene haške optuženike“? Kako da kaže da je ono što tvrdi nevladina udruga Documenta o Oluji dijametralno suprotno onome što sada potpisuje Haški sud? Nije li baš on Documenti nedavno dao odlikovanje? Kako da kaže da ga je sram što je njegov prethodnik pod prijetnjom procesa za veleizdaju pustio strane medije i haško tužiteljstvo u tajne arhive ne bi li nekako skrpali priču o zločinačkom pothvatu? Kako da kaže da su nevladine udruge, kompletna ljevica i najveći dio medija zdušno navijali za Haag? I kako da nam prizna da je ovom presudom propao epohalni plan da se ova hrvatska država izjednači sa NDH? A sve su već imali na dlanu!

    Drčan i arogantan, Milanović nam se prvi ukazao. Rezigniran, neću reći tužan, ali dovoljno rezigniran da kao što nakon poraza analiziramo sve detalje, naciju podsjeti da je presuda donesena sa tri glasa za i dva protiv. Da si ne bi umislili da svijet jednoglasno misli da nismo zločinci! I još nam je rekao da je ovo dokaz da je tanka linija između pravde i nepravde! Pa valjda je činjenica da ti netko izreče kaznu od 24 godine zatvora, a onda te oslobodi, dokaz potpunog kraha vjerodostojnosti međunarodnog suda,valjda je ova presuda dokaz da je ona prva presuda bila izraz političkog „zločinačkog pothvata“, ukratko sve samo ne dokaz filigranske crte između istine i laži! A kao i Josipović i Milanović nam je imao potrebu reći da su zločini u Oluji počinjeni i da će se istragama o tome nastaviti! Nikad nitko nije tvrdio da nije bilo pojedinačnih zločina, mi smo se branili u Haagu da cijela Oluja nije zločinački pothvat! Mi smo se branili da nam država nije nastala na zločinu! I ta je danas bitka dobivena i zbog toga od sutra više ništa neće biti isto i ta dobivena bitka vraća ponos naciji i zaziva afirmaciju politike dr. Tuđmana. A ne vješala za tu politiku kako se nadao susjedni dnevni list. Što o svemu tome ima reći biciklist u kontra smjeru ostala je tajna.”

  • Gashpar says:

    “Susjedni dnevni list je najavio „Konačnu presudu Hrvatskoj dr. Franje Tuđmana“ ”

    Vidio sam tu protuhrvatsku izjavu u jutro, 16.11.2012. u YUtarnjem listu. Cijeli taj članak je osnovan. Predsjednik RH i predsjednik Vlade RH nisu ljudi iz naroda, nego pripadnici sljedbe KP kojima je “moralna vertikala” zločinački bravar iz Kumrovca. Medije su i u boljševičkom komunizmnu bili uvijek produžena ruka vladajućih garnitura. Uslužništvo vladajućima je i danas ostalo kao pravilo ponašanja većini urednika medija. No, energija oslobođenog hrvatskoga naroda, rasterećenog od ikakve optužbe, više se neće moći nadjačati nikakvim kukavičjim jajima partijskih/stranačkih hijena, politikanata i inih mediokriteta. Vlastitu snagu narod je opet pokazao u proslavi vlastite čistoće.

    Ta snaga je prestrašila sve bande koje su nam 12 godina radile o glavama, a Hrvatski narod ponovo uvjerila, usprkos medijskim psima psihološkog rata protiv Hrvata, da još Hrvatska nije propala, i da nema razloga da je mi prepustimo više ikome da je devastira, uništava i narod izluđuje. Ponosno srce domoljubnih Hrvata ponovno kuca punom snagom za nju, za svoj dom, kao i ’91.

  • Gashpar says:

    Dakako, da ne bi bilo zabune …
    u gornjem postu, rečenica “Cijeli taj članak je osnovan.”
    odnosi se na navedeni sadržaj kolumne Tihomira Dujmovića.

  • Schnaps says:

    Gashpar,

    ponosno srce domoljubnih Hrvata je mnogo puta kucalo?! Ako isključimo 16.11.2012. možemo reći da smo zadnji put treperili 5.kolovoza 1995. Zadnjih nam je 17 godina dokaz koliko smo ispali naivni, budale, balavi, neuki. Meni se ne čeka opet 17 godina.

    Trg bana Jelačića, prepun branitelja, suze radosnice, ponos i narod, tog su kolovoza dokazali da zaslužujemo državu. Sve godine poslije govore suprotno. Sve najgore u kratkoj 22-godišnjoj povijesti moderne države se dogodilo poslije tog “pijančevanja” i 17-godišnjeg mamurluka. Jesmo li što naučili?

    Ako se mnogim Hrvatima nije mrena s očiju makla prošlog petka, pa nisu zaključili kako su branitelji Olujom uspješno riješili pitanje Knina, ali su zaboravili pitanje Zagreba, onda treba biti oprezan kod ove danas euforije, da ne ponovimo grješku! Rat nije završen – kako su mnogi izjavljivali po medijima; možda i jest onaj s Beogradom, ali pravi neprijatelj je nama pred nosom, u našim njedrima, među nama, za stolom i dahće nam za vrat.

  • Gashpar says:

    @Schnaps says: 29. studeni 2012. at 12:07 prijepodne
    “ponosno srce domoljubnih Hrvata je mnogo puta kucalo?! Ako isključimo 16.11.2012. možemo reći da smo zadnji put treperili 5.kolovoza 1995. Zadnjih nam je 17 godina dokaz koliko smo ispali naivni, budale, balavi, neuki. Meni se ne čeka opet 17 godina. …
    Rat nije završen – kako su mnogi izjavljivali po medijima; možda i jest onaj s Beogradom, ali pravi neprijatelj je nama pred nosom, u našim njedrima, među nama, za stolom i dahće nam za vrat.”

    Razumijemo se. Ponosno srce je uvijek kucalo u nama, ali je zbog propagande bilo uštutkavano na svakom javnom mjestu kao nešto necivilizirano, anakrono, tobože odraz “primitivizma” i neželjena stvar zbog nakalemljenih nam stigmi “zločinaca”. Stvarni branitelji Hrvatske nikad se ne srame reći tko su i što su, i zato su uvijek bili trn u oku političarima, koji u braniteljima uvijek vide opasnost za sebe. Zato su nas tako nasilnički izluđivali sa agresivnom medijskom propagandom i sa ogađivanjem naroda od značenja hrvatskoga ratnika i branitelja iz Domovinskog rata. Propaganda je moćno oružje kad je tolio nesmiljena i neprestana kao što je bila prema hrvastkim braniteljima. A tome smo bili izloženi i mi i ostali narod punih 17 godina. Puni smo ožiljaka od tih traumatiziranja, pa je 16.11.2012. dočekan kao konačno oslobođenje i pokazatelj komopletnom narodu kako stvari realno stoje u Hrvata.

    Imamo problem što je u nas peta kolona u poziciji obnašanja položaja u vlastima. Mediji su gotovo svi uvijek bili servis vladajućim strukturama (zbog materijalnih interesa) a ne glas javnosti, a što bi po struci trebali imati osnovnu funkciju. No, što je tu je, mi smo detektirali jezgre izdajništva, obnovili vlastitu snagu pravedničkoga duha, pa, ako Bog da, svi heretici (a najviše ih je sigurno u Zagrebu) će morati otići za svagda u ropotarnicu povijesti ili potražiti si “domovinu” u bespućima inozemstva za koju tako zdušno radiše protiv interesa i opstanka Hrvatske.

  • Schnaps says:

    Gashpar,
    ne znam na čemu temeljiš toliki optimizam, kada nam je ovako već cijelo tisućljeće, s malim prekidima – bolje rečeno ponekim bljescima u zadnjih 20 godina, poput 30. svibnja 1990., 25. lipnja 1991., 15. siječnja 1992., 5. kolovoza 1995. te zadnjim 16.studenim 2012.

    Previše je uloženo a jako malo dobiveno. Mi zaslužujemo više, bolje rečeno sve, jer imamo pravo na to!

  • Gashpar says:

    @Schnaps says: 29. studeni 2012. at 9:37 prijepodne
    “ne znam na čemu temeljiš toliki optimizam, kada nam je ovako već cijelo tisućljeće, s malim prekidima – bolje rečeno ponekim bljescima u zadnjih 20 godina, poput 30. svibnja 1990., 25. lipnja 1991., 15. siječnja 1992., 5. kolovoza 1995. te zadnjim 16.studenim 2012.
    Previše je uloženo a jako malo dobiveno. Mi zaslužujemo više, bolje rečeno sve, jer imamo pravo na to!”

    Sudim po izjavama osobitih ljudi koji vide bolje, šire i dalje, i predlažu provediva rješenja.
    Ako ne gledamo kroz jednopolne filtere, naći ćemo ih na svim područjima politike i izvan nje.
    Međutim, ni ti osobiti ljudi, koji imaju dobre ideje i normalne vizije, ne smiju biti iznad naroda.

    Danas imamo samovolju u obnašanjima položaja. Koji god se uspnu, služe sebi a ne narodu. Dakle, temeljno nam je potrebno promijeniti neustavni tip vladavine, iz sada nenarodne u narodnu, odn. iz ovih inačica postojeće korumpokracije i partitokracije, u normalnu vladavinu – demokraciju, u kojoj narod na neposrednim izborima bira svoje predstavnike i zastupnike u vlasti. Ali u kojoj narod, a ne netko treći, ima zakonske mehanizme za kontrolu rada obnašatelja vlasti i mehanizme sankcioniranja (smjena ili otkaz, i sve npr. u roku do 30 dana, a ne nakon mandata) pojedinih obnašatelja vlasti koji zlorabe ovlasti i položaje i proizvode štete i društvu i narodu.

    Prava demokracija, kao vladavina naroda, postiže se s precizno uređenom linijom vlasti.
    Prema čl. 1 Ustava RH, vlast u nas proizlazi iz naroda i pripada narodu. Dakle, vlast ne pripada niti jednoj grupi ljudi, nepolitičkoj ili političkoj organizaciji, nego kompletnom narodu. Narod je nositelj vlasti, on je taj temeljni politički subjekt, a nije to niti jedna stranka ili partija. U našem slučaju temeljni politički subjekt je Hrvatski narod, te drugi državljani Hrvatske koji zajedno s njime žive u RH, a ne nikoja politička ili nepolitička organizacija u RH.
    Osim toga, jasno je da svaka interesna organizacija, sastavljena od ljudi istovrsnih osobnih interesa, kao što su partija ili stranka, je sama sebi svrha, te joj nije cilj služiti narodu nego doći do koristi za sebe. Vidimo da se one danas hvastaju da tobože one imaju pravo (“izborni legitimitet“) biti alfa i omega nad sudbinom naroda i države. To je birokratsko-pravnički udar političke birokracije i na istinu i na narod i na Ustav. One imaju samo pravo služiti narodu i sluganski podnositi narodu račune za svako im djelo u obnašanju položaja u vlasti, da ga narod kontrolira i kvalitativno procjenjuje.

    Za uspostavu stvarne demokracije nam treba ponajprije sustav neposrednih izbora, a ne postojeće zakonsko stanje izbora s kojim je nametnuto izrugivanje političara s narodom, postojeći ozakonjeni izborni inženjering (“stranačke liste“) preko kojega se ne može uspostaviti pozitivna selekcija političkih ljudi ni u Hvatskom saboru ni u nacionalnoj politici, nego poslušništvo vodstvu prevladavajuće partije ili stranke, te daljnja devastacija i nacionalne imovine i ljudskih prava. Ponajprije je potrebno ishoditi ukinuće toga protudemokratskog i protunarodnoga izbornoga zakona i donošenje normalnog izbornog zakona za neposredni tip izbora zastupnika. Takovrsan zakon smo već imali na izborima 1990-te.

    Druga pretpostavka, a nije to moja ideja, je da nakon takvih neposrednih izbora Zastupnički dom sabora postane cenrtralno mjesto narodne vlasti (preko zastupnika naroda, a ne zastupnika vlastite partije ili stranke). Odnosno, da se i Vlada RH i sudska vlast moraju Ustavno odrediti da se podrede Zastupničkom domu sabora, i potvrđivati svoje dužnosnike i legitimitet od strane zastupnika u Zastupničkom domu sabora, a ne kao što je sada slučaj, da rade kako im se hoće izvan ikakvog domašaja kontrole od naroda, odn. izvan moći kontrole, utjecaja i odluka Hrvatskoga sabora.

    Optimizam imam zašto graditi. Jer smo konačno rasterećeni stigmi kolonizatorskih nacija da Hrvatski narod nema pravo sam odlučivati o svojoj sudbini, nego kako su nam velike nacije skrajale život još od 1102. godine. Od 16.11.2012. mi više ne moramo trpjeti nikoje ugroze na ugled naroda niti ugroze na našu nacionalnu imovinu, identitet, tradiciju, baštinu, nego se braniti svim politčkim sredstvima od bilo kojega (tuzemnog ili inozemnog) ugroza da opstanemo i svoji i na svome, kao i svaka druga normalna nacija i članica UN-a.

POTRAŽITE NA SVIM KIOSCIMA!

Arhive