Ruža Tomašić nije moj politički izbor, niti mi je idol, niti je njezina stranka ona za koju bih glasovao. Niti je ovim postom branim, ona se zna najbolje braniti sama. Ali nastojim držati do objektivnosti, principa, tragam za istinom, činjenicama… A nju je Zoran Milanović nedavno nazvao elementarnom nepogodom i društvenim zlom. Na stranu njezina konstatacija o gostima u Hrvatskoj, jedna je prijateljica dobro primijetila kako ju je nešto drugo zaprepastilo: “Kako je moguće ženu, koja se uhvatila (i to uspješno!) u borbu protiv narkodilera, i tako spasila koliko djece na Korčuli, da ne kažem kakav je to primjer drugima… Dakle, kako je moguće takvu osobu nazvati društvenim zlom? Bome, to nikako ne mogu shvatiti. To je potpuni apsurd. Za to je na Korčuli trebala dobiti najviše odlikovanje u državi, ne znam je li išta dobila, i to neovisno o tome kakva su joj druga politička gledičta i aktivnosti. Definitivno, apsurd!

No kad smo kod gostiju u Hrvatskoj, o čemu sam pisao u jučerašnjoj kolumni u Večernjaku (www.vecernji.hr/kolumne/pitanje-milanovicu-je-li-vlado-gotovac-bio-drustveno-zlo-kolumna-549055), evo ovdje citiram cijeli odlomak iz knjige Vlade Gotovca, pa da se svi sjete, ili pročitaju ako nisu znali, što je on pisao i objavio 1989. godine:

“U našoj fantomskoj svakodnevnosti pitanja o domovini pojavio se i slučaj Srba u Hrvatskoj. Pronađen na historijskom bazaru geografske sudbine i predstavljen kao delikatan rezultat pravde, on je, stvarno, još jedna njena parodija: preko nje se Srbima u Hrvatskoj oduzima domovina! Stotine godina njihova života, njihove sudbine, želi se prikazati kao gostovanje! Cijela njihova prošlost u prošlosti Hrvatske pretvara se u privremenu, u improviziranu epizodu izvan domovine.

Ali, napokon, ma što poduzeli živi, djela mrtvih ostaju u svom prostoru, u sudbini kojoj pripadaju. Iz dubine stoljeća ona otkrivaju fantomsku prirodu današnjeg pitanja. Hrvatska je njihova domovina, i ona bi bila strašna svima da to nije!

Osvajačka politika uvijek nastoji oduzeti domovinu. Jer tako pokoreni, izgubivši svoje razloge, prihvaćaju njene. Širi se tjeskoba privremenosti u drevnim domovima, grobovi izgledaju nestvarno, djela se pretvaraju u slučajeve pojedinaca: stoljeća postaju promašeno putovanje, putovanje na kojem ništa nije učinjeno, osim zabluda. Ta otrovna politička anabaza po Hravtskoj služi se vjerom, svodeći je na osporavanje i života i smrti: na bijesni besmisao. I to je konačni rezultat mnogih političkih pothvata, njihovo značenje stalno skrivano u interesima historije. I uvijek je razlaganje Hrvatske u njima bilo istodobno i napad na svaku opravdanu zamisao jugoslavenstva.

Danas čak stvarno delikatna osjetljivost može zavesti pred nesrećama, pred katastrofama koje su tako bile pokrenute: zagovor prava na domovinu može izgledati kao njegovo osporavanje! Dogodilo se to Šegedinu; i njegov život, i desetak njegovih knjiga sada bespomoćno osporavaju krivo značenje jednog trenutka više nego nespretno izražene uzbuđenosti. Napadnut je za nacionalizam. A treba mu se predbaciti strah, tjeskoba pred fantomskim tradicijama. On brani slobodu oduzimanja domovine, jer se boji, jer se užasava pred mogućnošću da je čuva kao obmanu i produžuje kao nasilje. On bježi pred očajem! Ne, to nije nacionalizam! To je ljubav napaćena zabludama, razočaranjima, iskupljenjem. Ljubav s pogreškama svih ljubavi: da mogu nanijeti bol onome kome su upućene!

Trivijalna rješenja s političkim žetonom u nas vrlo često predusreću i moralno onemogućuju prave rasprave. Ne iscrpljuje se značenje jednog mišljenja samo u njegovim krivim zaključcima. Ono se pokazuje i u pitanjima koja postavlja, u razlozima koje iznosi, u ciljevima kojima teži. I ne može ga se svesti na jedan jedini trenutak: cijela njegova historija tek sadrži sav njegov opseg i smisao. Moje neslaganje sa Šegedinom ne odnosi se na princip: da se domovina nikome ne može nametnuti i nikome oduzeti. Ono počinje s njegovom provedbom, kad Šegedin govori o našoj dužnosti da omogućimo i štitimo izuzimanje iz Hrvatske onoga što se ne može izuzeti: sudbina koje joj zauvijek pripadaju.

Ja znam da postoje oni koji se izuzimaju: politički i vjerski gosti, sa svojim historijskim otrovom. Oni odbijaju Hrvatsku kao domovinu, odbijaju svaku brigu za nju i njenu sudbinu. Oni se opiru jeziku koji je već stoljećima jezik njihovih otaca, kulturi koja je već stoljećima kultura njihovih otaca, osporavajući tako smisao i vrijednost onoga što su oni učinili, šireći umjesto toga prazninu i nudeći bezumlje. Ali, ni oni, ni nitko drugi, ne može to proširiti na one, koji su u Hrvatskoj našli svoju domovinu, koji su je tako stvarali. Oni, koji sada žele biti gosti u vlastitom domu, uz vatre pradjedovskih ognjišta, pustoše samo vlastito srce, dok njihovi mrtvi ostaju u sudbini koju su živjeli, u kojoj su radili, ma kako ona bila gorka ponekad: njih Hrvatska u sebi nosi i prosljeđuje u budućnost, zajedno sa svima koji su je u svom trudu podizali i održavali.

A već tradicionalno pozivanje na vjere nije pozivanje na njihovo značenje unutar Hrvatske, nego izvan nje. Jer one stoljećima u njoj ne pokazuju nikakve znakove gosta ni u jednoj sferi života. Pozivati se na njih kao na osnovu izuzimanja danas je suprotno i njihovu smislu i njihovom značenju. Taj kompletni i mračni falsifikat spada u uobičajene reakcionarne pothvate na našem prostoru.

Značenje vjere za kulturu i za domovinu kao pitanje prelazi u svakom pogledu naš unutarnji slučaj: i prije suvremene transmigracije vjerskog; osim ateizma, naravno! Ono može biti samo lukavo podmetnuto provincijalnosti kao njen neposredni sadržaj, i pretvoriti se u ludovanje njene politike. Ali, sve što je smiješno u načelu, nije bezopasno u svakodnevnom! Mi smo o tome dobili brutalne pouke u bijesu nacionalista.”

Vlado Gotovac, “Moj slučaj”, Cankarjeva založba, Ljubljana-Zagreb, 1989., urednici Slavko Goldstein i Božo Kovačević, recenzenti Predrag Matvejević i Božo Popović

Share

Post to Twitter

16 Responses to Vlado Gotovac: “Ja znam da postoje oni koji se izuzimaju: politički i vjerski gosti, sa svojim historijskim otrovom. Oni odbijaju Hrvatsku kao domovinu”

  • Daruvar says:

    Ruža Tomašić glumi u šovinističkoj farsi jer samo malouman može izjaviti da ne podržava vjenčanje svoga djeteta i Srbina!

    Takvu profašističku provalu netolerancije može reažirati jedino iznimno zatucana osoba bez ikakve nadgradnje.

    Srbin je taj potencijalni ženik samo po osobnom odabiru, a u biti je Božje stvorenje kao i svi mi ostali.

    Ruža je prva u redu na misi, ali malo joj to vrijedi kada nikada nije razumjela Isusovu poruku.

    O čitanju Novoga zavjeta da i ne pišem!

  • Andjelko says:

    Vlado Gotovac je u knjizi “Moj slučaj” zaboravio spomenuti kada je i kako dok je radio na TV Zagreb, “otkucavao” studente tadašnjoj UDB-i. Također je zaboravio spomenuti i kako je upravo on bio prvi koji je noćnim vlakom “odjurio” u Beograd u Francusku 7, sa primjerkom “Deklaracije o hrvatskom jeziku”, radi koje su mnogi završili na robiji !
    Kasniji događaji su ga ekskulpirali, a na robiji je završio radi bezveznih laprdanja, ali i zato jer je izdao svoje dotadašnje nalogodavce !
    Treba li spominjati govor održan u kolovozu 1991. godine, pred Komandom zagrebačje vojne oblasti ? Možda da, ali kakav je učinak tog govora bio ??? što je napravio kada je nakon izbora 1990. godine potsato predsjednik Matice Hrvatske ? Skoro je istu ponovo upropastio … Što je napravio sa strankom HSLS? Upropastio je, radi borbe za vlast za koju nije ni bio sposoban … !
    I čemu nekakav Institut Vlado Gotovac, ali i Mika Tripalo ? Koje su zasluge te dsvojice za ostvarenje samostalne međunarodno priznate Hrvatske ! Zašto je pok. Gotovac bio protiv Tuđmana, zašto je podržavao “Erasmus Gildu” (tko zna o čemu se radi, zna), čiji su !”poklonici” tražili smjenu Tuđmana u društvu beogradskih intelektualaca i to usred Zagreba ? Što bi bilo da su uspjeli, osim što Hrvatske sigurno ne bi bilo !?
    itd ima toga još na tone, ali i ovo je dosta……………!

  • Agricola says:

    Pa za razliku od Ruže Tomašić,. taj Vlado Gotovac je bio društveno zlo.
    Taj je previše lagao i laprdao, bio je bijesan a ne racionalan čovjek, profesor na katedri demagoških znanosti, i mislim da je predsjednik Tuđman upravo na njega mislo kad je rekao da je jalnuški diletant, a oni oko njega, tu prije svih mislim na Mesića, stoka sitnog zuba.
    Taj Gotovaqc je tipičan primjer antihravtske jugoslavenčine koja bi se htjela prodati pod najvećeg Hrvata, a između njegove retorike, postupaka i životinjskog bjesnila, i istih osobina Srba, komunista, i drugih neprijatelja Hrvatske ja nikakvu bitnu razliku baš i ne vidim.
    Uostalom, riječ je tipu koji je umro kao Sorosev plaćenik, a u zadnjem javnom govoru izvrijeđao je generale Gotovinu i Krstičevića, jer se radilo o čovjeku koji je bio toliko bolestan u glavu, i toliko je jalno i bolesno mrzio Tuđmana, da je urotivši se s Mesićem, Manolićem i sličnima podpupirao progon generala tvrdeći kako oni nisu hrvatski nego Tuđmanovi generali.
    Taj Gotovac nije dostojan lizati gležnjeve jednom Tuđmanu, Šušku ili Gotovini. Ma on nije dostojan lizati skute ni Ruži Tomašić, a kamoli ovim hrvatskim velikanima.
    On bi danas u Milanovićevoj Vladi sjeo kao saliven, taman su ovi na njegovoj razini.

  • Daruvar says:

    Svašta, jednoga dokazanoga humanista uspoređivati s dokazanim nedemokratima Tuđmanom i Šuškom!?

    Ljudima koji su “humano preseljavali” stanovništvo i kamionima jugodinara srušili monetarni sustav susjedne države.

  • Agricola says:

    @Andjelko
    Reci im što je Erazmus gilda. To su Vesna Pusić i Slavko Goldstein, kojima je sekundirao i Ozren Žunec, a u toj famoznoj šestorki koji su tražili ostavku predsjednika Tuđmana u jeku najveće muslimanske ofenzive na Hrvate u dolini Neretve u kojima su Muslimani etnički očistili oko 150 tisuća a pobili preko 2 tisuće hrvatskih civila, bili su još Ivo Banac i Krsto Cviić.
    Oni su poslali to pismo koje je naručio Josip Manolić, 20. 9. 1993. godine, jer su time Manolić. Mesić, Boljkovac i kompanija htjeli protresti HDZ uoči drugog općeg Sabora HDZ-a koji se održao 15. 10. 1993. i na kojem su Mesić i Manolić izgubili, odnosno ta lijeva frakcija u HDZ-u je pometena, kao što je na tom istom Saboru pometena i desna frakcija HDZ-a, a pobjedili su centristi.
    I tek tad su Mesić i Manolić počeli s pričicama o “podjeli bosne” i kao njih je briga za BiH, i to je onda dovelo do situacije u kojoj je pučom i prevratom zamalo srušena legalna i legitimna demokratska vlast u tijeku rata, dok je više od četvrtine površine države bilo pod okupacijom, i dok je hrvatski narod u BiH disao na škrge pod jakim napadima Muslimana i Srba.

    Dakle, svi ti Mesići, Čičkovi, Parage, Gotovci i slični mogu samo pričati pričice o tome kako su oni pravi Hrvati jer su progonjenio i zatvarani u komunizmu.
    Međutim, kad je došlo ključno vrijeme, kad se počelo događati ono što je hrvatski narod sanjao 9 stoljeća, tad se pokazalo tko je tko. I tad se pokazalo da su to sve najobičniji veleizdajnici, kojima je do Hrvatske stalko koliko do lanjskog snijega, i da bi baš ova četvorica odmah potpisala da se Hrvatska pretvori u zgarište, prah i pepeo, samo pod uvjetom da baš oni budu predsjednici, premijeri, vladari tog istog zgarišta i spaljene zemlje.

  • Andjelko says:

    @ Agricola !

    Likovim poput “Daruvara” i da crtaš ne bi shvatili što je i koliko je štete Goldsteinov časopis “Erasmus Gilda” napravio Hrvatskoj. Naprotiv takvi izrodi, kukavice i dezerteri bi se vjerovatno složili sa tadašnjim (20. do 22. 11.1993.) traženjem od strane tih izroda u društvu beogradskih intelektualaca smjenu Tuđmana.
    ~
    Osim toga treba napomenuti i da je tada bio prihvaćen dogovor «da se ne postavlja pitanje granica i pitanje odgovornosti za rat», jer kažu da je rat bio dogovoren, pri čemu u potpunosti zanemaruju Memorandum SANU i već tada izjednačuju agresora i žrtvu.
    I to Goldsteinovo (i ne samo njegovo) «kapitalno djelo» hrvatske povijesti, kako mu neki tepaju, bez obzira što se radi veleizdajništvu činjenici par excellence, jednostavno se preskače i prešućuje, a sudionici su i danas itekako prisutni na političkoj sceni (Goldsteni, Pusićka) .
    Na drugu pomisao isti ti koji Tuđmana kvalificiraju kao diktatora i autokratu, bi bili strijeljani i za manje izdaje da je Tuđman stvarno bio takav kakvim ga ovi žele prikazati, tim više što smo još tada itekako bili u ratu. I da ih se strijeljalo nitko nam ne bi zamjerio, a danas bi Republika Hrvatska barem mrvicu manje bila zagađena !

  • Vesna says:

    Zaboga ljudi, ostavite prošlost i povijest stručnjacima. Okrenimo se budućnosti. Razna g…. će već kad tad isplivati na površinu i svi će ih prepoznati i vidjeti.

  • Arsen says:

    Gotovac je OK čovjek, možda nije znao uskladit vrijeme i mjesto, ali to je manje bitno.
    Njega nije dobro kritzirat jer je (bio) dosta elokventan pa svatko tko to čini ispada poprilična seljačina.

  • Ivan says:

    @Daruvar
    “Svašta, jednoga dokazanoga humanista uspoređivati s dokazanim nedemokratima Tuđmanom i Šuškom!? Ljudima koji su “humano preseljavali” stanovništvo i kamionima jugodinara srušili monetarni sustav susjedne države.”

    “Takvo stanje uspio je održati malo više od godine dana, kada Slobodan Milošević upadom u monetarni sustav za Srbiju i JNA izvlači 1,7 milijardi ondašnjih dolara i ruši Markovićev program.”

    http://www.vecernji.hr/vijesti/odlazak-markovica-bio-uvjeren-da-ce-dogovorima-sacuvati-sfrj-clanak-350744

    Kad netko slabo zna misliti, premetanjem točnih činjenica dolazi do šarolikih zaključaka. To se zove zamjena teza. Gori je slučaj kad se podmeću dezinformacije, bilo to iz indoktriniranosti lažima ili se radilo o namjernom podmetanju. U Hrvatskoj nažalost previše je ovakvih gorih slučajeva.

    - Gotovac je bio liberal i govornik ali od političkog pragmatizma nije imao ni p. Nije slučajnost što poslije 1990. nije dobio šansu više sudjelovati u stvaranju Hrvatske, nije ju zaslužio. Time ne mislim na zasluge prije 1989. nego na one od 1989. nadalje. Tuđman je imao viziju, i provodio ju je i proveo ju je na dobrobit svih nas. Hrvati bi bili budale kad bi se išli odricati Gotovčeva liberalizma ili Tuđmanova državotvorstva, oboje čine naše naslijeđe i na oboje trebamo biti ponosni.

  • Ivan says:

    @Daruvar

    “humano preseljavali” stanovništvo, to se valjda želi reći da su Hrvati i država Hrvatska napali Srbe i Srbiju, pa su onda napadnuti Srbi u Vojvodini počeli se braniti, prvo su protjerali Hrvate iz Vojvodine a onda napali ostatak Hrvatske u “pravednom bijesu”. To pak nije laž ni podmetanje, to su umobolne konstrukcije kakvima je Miloševićeva propaganda i SPC godinama trovala srpski narod. Humano preseljenje ne postoji, rata ne bi bilo da nije bilo Miloševića, Šešelja, Vuka Draškovića, Dobrice Ćosića.

    Ljude koji su stvorili slobodnu Hrvatsku blate lažima oni koji su tužni što SFRJ više ne postoji, ne mogu optužiti prave krivce jer su im politički saveznici ili sunarodnjaci, ostaje im samo kriviti one koji krivi nisu, nego su zaslužni za stvaranje neovisne Hrvatske.

  • Jocman says:

    Govori istinu i po cijenu da budeš seljačina !

  • Daruvar says:

    Bosnu i Hercegovinu su prvo načeli Tuđman i Šušak slanjem kamiona jugodinara kojim je srušen monetarni susverenitet susjedne države.

    Potom su na scenu stupili Mladićevi tenkovi.

    U međuvremenu je održano nekoliko sastanaka famozne hrvatsko-srpske komisije za razgraničenje u BiH.

    Na upit čiji je grad sa 50 posto Muslimana, 30 posto Hrvata i 20 posto Srba, srbijanski pregovarač kaže da je hrvatski.

    O Posavini se nije uopće razgovaralo jer su Srbi istaknuli da je to Tuđman obećao Miloševiću.

    I takve da netko uspoređuje s humanitost Gotovcem, ali i Čičkom i Paragom koji su bili za jedinstvenu BiH i za vladavinu prava.

  • damir says:

    Riječi Gotovca i Tomašić, onako na prvu loptu, su slične. No, kontekt Gotovčeva i Tomašićkina govora nisu. U tomu se oni razlikuju.

    Gotovac 1989. govori o velikosrpskoj politici onih iz Hrvatske koji su započeli rat protiv samostalnosti Hrvatske.

    Tomašić 2013. govori o Jovanoviću, Grčiću, Opačić … koji su svo vrijeme rata, poraća i danas politički Hrvati bez obzira na nacionalno podrijetlo. Njen motiv (ljudska glupot) i kontekst (EU izbori) nemaju veze s Gotovčevim motivom i kontekstom (stvaranje RH).

    Despot opet ‘iznenađuješ’. A što ti to treba?

  • Ivan says:

    @Daruvar

    “Bosnu i Hercegovinu su prvo načeli Tuđman i Šušak slanjem kamiona jugodinara kojim je srušen monetarni susverenitet susjedne države.”

    Dok su postojali jugodinari, postojala je jedna država. I tu jednu državu načeo je Milošević.
    “Takvo stanje uspio je održati malo više od godine dana, kada Slobodan Milošević upadom u monetarni sustav za Srbiju i JNA izvlači 1,7 milijardi ondašnjih dolara i ruši Markovićev program.”

    http://www.vecernji.hr/vijesti/odlazak-markovica-bio-uvjeren-da-ce-dogovorima-sacuvati-sfrj-clanak-350744

    Milošević nije srušio monetarni suverenitet, nego je srušio mogućnost da Marković izvuče SFRJ iz krize, a građane države koja ekonomski propada lako je nagovoriti na rat. Isti princip je primijenio Hitler.

    Rat Srba u Hrvatskoj, srpska osvajanja su efektivno završena u siječnju 1992., poslije toga sve što su oni radili je nanošenje civilnih žrtava. Kad je Milošević ostvario ciljeve u Hrvatskoj, prešao je na BiH.
    Samo ne znam kakve veze ima Milošević s Gotovcem?

    Ako se Tuđmana optuži za rat, onda će Gotovac biti veliki humanist? Gotovcu se njegovi govori, njegove ideje ne mogu oduzeti bez obzira što mi pisali i govorili o Tuđmanu ili Miloševiću.
    Isto tako Milošević može biti samo jedini krivac za rat, ma koliko se spominjalo hrvatske političare jer Hrvatska nije imala oružje, njoj je oružje oduzeto, zadržala je manje od 40% naoružanja TO, na prvoj smotri ZNG-a u Kranjčevićevoj svi vojnici nisu imali pušaka jer ih jednostavno nije bilo.

    Tuđman je “vjerovao” Kadijeviću da tenkovi JNA neće napasti hrvatske gradove, bolje reći pregovarao je i pričao s njime, i u isto vrijeme stvarao je hrvatsku vojsku jer je znao da rat nije moguće izbjeći.

    No to je klasična srbočetnička retorika, bez obzira o čemu je neki topic na forumu ili blogu, na kraju jedna strana optužuje Tuđmana za nešto, a druga ga brani. Napadači ponavljaju floskule, poluistine i laži, po onoj “ponovi laž 1000 puta i postat će istina”. E pa neće. Nije ovo više SFRJ da je dovoljno povikati “dolje klerofašisti”, da bi se nešto dokazalo treba navesti dokaze, a dokaza za krivnju Tuđmana nema, isto kako nema ni dokaza za nevinost Miloševića i Srba za rat.

  • Mladen says:

    Razlicitost Gotovca u 70-im,80-im,te 90-im…odgovara u potpunosti “rubu pameti”svih nas Hrvata.Mozda
    je nepoznato siroj javnosti da je 1981.godine objavljena knjiga od Gotovca u Hrvatskoj emigraciji pod
    naslovom”Tri slucaja”,a tek zatim nakon 8.godina(udbaska metoda)”Moj slucaj”.

    U prvoj knjizi Gotovac kaze za Svedsku televiziju;”Nama prakticno upravljaju Srbi”te daje u javnost svoje
    “Govornike medju zidinama”…sto je nakon jedanaest stoljeca “Branimirove godine”iznimno znacajno!?

    I da ne smetnem s uma slijedece;1981.godine bilo je oko 2% Hrvata (ukljucivsi i hrv.emigraciju),za
    samostalnu i nezavisnu Hrvatsku…dok danas imamo nekih 2% za + Hrvata i drzave Hrvatske.ha ha h

    Pokoj vjecni Vladi Gotovcu.Zasluzuje gimnazija u Imotskom njegovo ime.

  • fusgenger says:

    Svašta gore pročitah o Gotovcu. Neki ga idealiziraju , neki napadaju, a Vlado je bio manje više OK, jer u državi slabije političke tradicije.Vladu sam poznavao sa robije u St. Gradišci,pomalo snob, sarkastičan,cinik.
    Dokazano je da je UDBA dovela Tuđmana na čelo HDZ-a, a time i Države kako bi zagarantirala ratnu opciju koja ju je jedino spasavala od odgovornosti za zločine počinjene od 1945-1990. Daklen, Gotovcu je atomatski dodjeljena uloga opozicije u hr politici.

POTRAŽITE NA SVIM KIOSCIMA!

Arhive