navigacija

Baka mi je otkrila da sam potomak ustaše kad sam iz škole donio partijsku zastavu

Moj djed

Bilo je to u 4. razredu osnovne škole. Koprivnica, 19. travnja 1982. godine. Bio sam tada Titov pionir kao i svi ostali. Imao sam odlične ocjene u školi, isticao se kako je pisalo u učeničkoj knjižici, s vladanjem sve u redu, pa sam bio među izabranim pionirima koji su sa zastavom u rukama trčali dionicu puta kad je u koprivnički kraj stigla Titova štafeta. Godinu prije u ruke sam dobio republičku zastavu. I bio sam na to ponosan.

Godinu iza, u tom 4. razredu, te 1982., u ruke mi je došla crvena, partijska zastava. Srp i čekić na njoj, zvijezda petokraka, a na vrhu piše „Proleteri svih zemalja, ujedinite se“. I otrčao sam svoju dionicu. I bio sam opet ponosan. I veseo, i još veseliji jer mi je taj dan bio i rođendan. Htio sam što prije doći doma. Čekalo me društvo da slavimo i zabavljamo se. No kako je bilo kasno, zastave nismo mogli vratiti u škole nego smo ih nosili kući pa da ih vratimo idući dan. 

I ja tako hitam doma sa crvenom partijskom zastavom. Uđem u kuću, društvo me već čekalo, moji doma, a onda krik, vikanje, plakanje, baka iz kuće najurila moju ekipu, zastavu bacila u kut, ne može je gledati, a ja sav u plač... Što se dogodilo, što sam napravio, što sam kriv??? No odgovora nema. Te večeri i noći u kući teški muk. Ja ne spavam od muke i žalosti, plačem, nemam pojma što se zbiva. Mučno mi je. Drugi dan odem jedva u školu, nisam svoj, stegnutog grla, vraćam se u grču kući, ne znam što se događa, što me čeka...

Pala je večer, baka zove sestru i mene. Prvo je provjerila jesu li svi prozori zatvoreni, posebice oni prema ulici, i onda krene pričati. Da, prije pričanja zaprijeti nam da će nas prebiti od glave do pete ako išta ikome kažemo to što ćemo od nje čuti. I da ćemo svi imati velikih problema ako itko od nas išta čuje to što ćemo mi sad prvi put čuti! Ja načulio uši, razgoračio oči, čekam što će to biti, da čujem što se to dogodilo da sam ostao bez proslave rođendana. A okidač je bila partijska zastava u našoj kući. Baka to više nije mogla progutati, a gutala je svašta i šutjela godinama...

I onda malo po malo, te večeri, pa druge, pa tako danima i tjednima, počela nam je pričati našu obiteljsku povijest, a meni su se tada počeli otvarati novi svjetovi. Od tada sam počeo sve otvorenije razmišljati, otvorilo mi se nešto novo za što uopće nisam znao, nikad nitko ništa nije spominjao... Istina, bilo mi je čudno da nemam djeda s mamine strane o kojemu nitko ništa ne priča, osim što sam znao da mu je ime bilo kao i meni – Zvonimir. Drugo ništa. Bilo mi je čudno da je baka bila sama, nije imala nikoga, mama jedinica, ja i moja godinu i dva mjeseca mlađa sestra, tata u Zagrebu radio pa bio uvijek između Zagreba i Koprivnice...

I koja je to naša obiteljska priča, što je to nama baka otkrila?

Baka Katarina je prije Drugoga svjetskog rata radila na koprivničkom sudu kao službenica. Ona je rođena u Koprivnici, a njezina se strana obitelji doselila u Koprivnicu iz Ludbrega. U Ludbregu je pradjed bio općinski blagajnik, pa je zatim u Koprivnici dobio posao gradskog blagajnika. Uz posao je u Koprivnici obitelj dobila i kuću uz Gradsku bolnicu. Pradjed je bio iz Ličkog Lešća, a prabaka je bila Mađarica po nacionalnosti, iz obitelji koja je dugo bila upravitelj imanja grofova Draškovića u Velikom Bukovcu. Despoti, znači tatina strana, dolaze iz Svetog Roka, Ličani, i nastanjuju se u Zagrebu 1942., kad su u hrvatskom zbjegu morali pobjeći iz Like pred četnicima.

Ali da se vratim na bakinu priču! Moj djed Zvonimir bio je iz Nedelišća u Međimurju. I radio je također na koprivničkom sudu. Ondje se upoznao s bakom, vjenčali se pred rat i dobili moju mamu. Susjedi su nam bili Židovi, imali su trgovinu, a prije rata su od nas otkupili dio vrta kako bi proširili skladište. I bili su s mojima u odličnim odnosima.

Djed nikad nije bio politički aktivan. I počinje rat, osniva se NDH, pa djed na nagovor svojih bratića ulazi u Ustaški pokret. Bio je u političkom dijelu, nije bio u Ustaškoj vojnici, nije bio na ratištu. Cijelo vrijeme rata bio je u Koprivnici. Židove odvode, na našem tavanu skrivali su susjedi Židovi dio svojih stvari, baka je pomagala koliko je mogla. O djedovim aktivnostima ponešto sam saznao puno kasnije, kad sam u Hrvatskom državnom arhivu našao dokumente i novine, iz kojih sam pratio njegova imenovanja i napredovanja u činu. 

Koprivnica je od studenoga 1943. do veljače 1944. bila središte „Podravske republike“, područja koje su držali partizani. Zatim je došla Crna legija s Rafaelom Bobanom na čelu i ustaše su ponovno zauzeli Koprivnicu. Nemam pojma u čemu je sve djed sudjelovao, u kakvom donošenju odluka, kako se sa svime nosio, osim što znam da mi je baka non stop napominjala da nikad nije išao u bitke, da nije nikoga ubijao... O tome ne znam ništa. Znam jedino da je kraj rata dočekao u činu ustaškog satnika te da je bio posljednji ratni koprivnički gradonačelnik.

Kad je počelo povlačenje prema Zapadu, djed je također otišao, a prabaka, baka i mama ostale su doma. Djed je računao da njih nova vlast neće dirati i nad njima se osvećivati, a da bi samo on mogao imati problema. Kako god, on je otišao i više se nikad nije vratio, nikad se više ništa o njemu nije čulo, nikad se više nije javio. Baka je jedino koju godinu nakon rata dobila informaciju, ne znam je li pouzdana ili nije, da je djed bio viđen u nekom talijanskom logoru, da je završio u Južnoj Americi, a da se doma nije htio javljati kako ne bi zbog njega imali problema. I tu staje sva priča o djedu. Od njega su ostale samo slike i uspomene.

Baka je pričala i što se događalo za vrijeme rata, kako su nestajali ljudi, žalila je što se dogodilo Židovima, ali joj je o svemu bilo jako mučno pričati. Pričala je sve na kapaljku, a ja sam skupljao malo po malo te dijelove i u glavi slagao slagalice. Što se događalo kad su partizani ušli u Koprivnicu u svibnju 1945. godine? S partizanima je ušla crnogorska jedinica čiji se zapovjednik uselio u našu kuću. Prije nego što se uselio kuću su demolirali, dobar dio kućne biblioteke knjiga uništili, namještaj pokidali, mokrili i veliku nuždu radili gdje su stigli... Uglavnom, opće divljanje! Moji su se bojali što će biti, hoće li ih zatvoriti, nešto im učiniti, kuću oduzeti... Prabaka, baka i mama, kojoj je bilo tek pet godina, imale su za korištenje tek jednu sobu u kući, a sve drugo je sebi uzeo Crnogorac. Baka je usto ostala bez posla, bez prihoda. Situacija kaotična, bolna, neizvjesna... Crnogorci su otišli, kuća je ostala gotovo uništena, ali ostala... Ali baka bez posla, moji bez ikakvih prava...

Spas je za baku i za moje tada došao iz kabineta Vladimira Bakarića, predsjednika Vlade NR Hrvatske. Njegova je tajnica svjedočila u bakinu korist, da je baka tijekom rata slala neprestano pakete u logore, da je pomagala gdje je i kako mogla... I to je pismeno svjedočenje baki pomoglo da dobije posao pa je do mirovine radila kao šefica računovodstva u koprivničkom Domu zdravlja. No sve se vrijeme osjetilo da u kući nedostaje muška ruka. Sve je spalo na prabaku, baku i mamu. Njih tri same u kući. Baka se nikad poslije više nije udavala. Prošla je svoju patnju, a sestru i mene je odgojila uz mamu. I na tome smo joj zahvalni dok smo živi. Kad sam se rodio, ime sam ponio po djedu, i jako sam ponosan na to ime!

Sva ta obiteljska priča u meni je veoma rano probudila interes za povijest, za istraživanja, za čitanja... Čitao sam i stalno listao dio knjiga iz obiteljske biblioteke koje su ostale sačuvane nakon rata. Upijao sam priče, počeo sve više novine čitati, časopise, političke tjednike, sve sam upijao, u srednjoj školi sve više knjiga čitao, naručivao, posebice kad je Glas Koncila pokrenuo biblioteku povijesnih knjiga...

U osnovnoj školi posebno me za povijest još „zarazila“ moja profesorica povijesti i razrednica. I tako sam čitao i čitao, pričao s drugim ljudima, kako sam bivao stariji, došla je slobodna Hrvatska, rat, agresija, studij, a ja i dalje upijam povijest. Uzimam i čitam sve što mi dolazi pod ruku. Moj porok su odavno postale – knjige!

Čime je sve to rezultiralo? Mojom knjigom „Vrijeme zločina“ koju je objavio Hrvatski institut za povijest! Kako je do nje došlo?

U studentskim danima počeo sam surađivati sa starijim kasnijim koprivničkim povjesničarskim i novinarskim kolegom Željkom Krušeljem. On je došao na ideju da piše knjigu o koprivničkim krvavim predratnim i ratnim godinama, a ja sam mu trebao pomoći oko skupljanja arhivske građe budući da sam već u Zagrebu u Hrvatskom državnom arhivu radio na diplomskom radu o Braći hrvatskoga zmaja. No kako sam ozbiljno shvatio zadatak, protutnjao sam kroz cijeli HDA, kroz bjelovarski arhiv, kroz privatne arhive, našao niz sugovornika, pa je i Krušelju i meni postalo jasno da je građe toliko da nema šanse sve to objaviti u jednoj knjizi.

Stoga je pao dogovor. On radi knjigu do početka rata, a moj je rat i godine neposredno nakon rata. Istina, puno teže i mučnije razdoblje, da ne kažem koliko i skliski teren, i povjesničarski i politički i na svaki drugi način. Jer se te teme nitko nikad dotad nije ozbiljno uhvatio. Pionirski poduhvat! Tako je on objavio svoju knjigu, a ja sam i dalje kopao i kopao po arhivima.

Tada sam već imao izgrađen stav i odnos prema svakom totalitarizmu – i komunističkom i ustaškom i nacističkom. Ni malo nisam bio opterećen obiteljskom pričom. Nisam pisao knjigu kako bih obranio djeda. Išao sam pisati knjigu kako bih napisao što se doista tada događalo. Prikupio sam nevjerojatan broj arhivskih dokumenata. Trebalo je sve to povezati, postojeću literaturu iščitati... I onda krenuti pisati.

Sve skupa je trajalo nekoliko godina. Znalo se u Koprivnici što radim, ali nitko nije znao kako ću napraviti, napisati. Oni koji su navijali za „crne“ nadali su se da će knjiga biti „crna“, a ovi drugi, „crveni“, bili su sigurni da će knjiga biti „crna“. Sve zato jer su znali tko mi je bio djed. Kad je knjiga izašla, „crni“ su me optužili da sam se prodao komunistima, a „crveni“ me ignorirali jer sam i „njihove“ zločine iznio na svjetlo dana. Kako mi je tada rekao povjesničar i kolega Vladimir Geiger, knjiga je školski primjer kako treba pisati i obraditi ovu tematiku, ali da se zagriženima i ideološki ostrašćenima neće svidjeti jer sam ih sve stavio pod jedan naslov.

Mene pak nije bilo briga ni za jedne ni za druge, kao što me ni do danas nije briga. Meni je samo stalo da napišem što se tada zbivalo, a što sam uspio doznati i naći prvenstveno po arhivima. Tako pišem sve do danas. Ta je knjiga postala i do danas ostala moja legitimacija. Preporučam da je svi pročitate koji niste. Upoznat će te mene, ali i bolje shvatiti kakva su to bila vremena.

Zašto sam sve ovo napisao? Otkako je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović s Pantovčaka uklonila Titovu bistu, ne jenjava rasprava o tome, odnosno ne jenjava komunističko ludilo i histeriziranje u obranu Tita. Tako Ivan Fumić kaže: "Ima onih potomaka ustaša koji Tita nazivaju zločincem“. Ili ovo: „Tito je zločinac samo za ustaše i fašiste, za nas će uvijek biti heroj“.

Pa kad je tako, odlučih prvi put javno otkriti dijelove moje obiteljske povijesti, jer sam i ja potomak jednog od tih Fumićevih ustaša, pa da svi vide kakav sam to potomak i zašto danas mislim to što mislim i zašto pišem to što i kako pišem. Ovime samo želim i dalje ostati vjerodostojan i objektivan po tom i svim drugim pitanjima i ništa ne skrivati, za razliku od drugih, kao što je Fumić ili oni na drugoj strani.

A na čitateljima, na svima koji me prate godinama, ostaje da prosude koliko uspijevam biti i ostati objektivan. Ukratko, to sam ja!

 

Ocijeni:

1 2 3 4 5

4 (122 ocjena)

Komentari

Registracija
  • MarioG MarioG

    24.03.2015 u 22:44h

    Istina nema ideologiju.
    63 85% 11
  • zampioivo zampioivo

    25.03.2015 u 00:29h

    Dekan----- Sinoc gledam profesora Hebranga na jednoj televiziji gdje tvrdi nakon rata Yugo fašisti on ih tako naziva ubili su od 300 do 500 tisuca Hrvata a prof. Jurcevic koji je takoder bio gost kaze da je od ustasa stradalo 5 PET posto a od Yugo fašista i on tako naziva vlast koja je okupirala Hrvatsku 45 te 95 POSTO. Za Jasenovac profesor tvrdi na tome je doktorirao u dva navrata u vrijeme Yugo faßističkog terora radena su iskopavanja i ukupno pronasli 297 zemnih ostataka od cega polovica u ustaskim odorama. Istina o Jasenovcu uskoro izlazi na vidjelo a sko nekoga zanima nrka prati serijal u Glasu Koncila o Jasenovcu.
    57 72% 22
  • prof.brinckmann prof.brinckmann

    24.03.2015 u 22:35h

    Meni je svejedno što je kome bio deda ili tata. Čovjek ima pravo biti pametniji od svojih predaka, ne dijeliti isto mišljenje i voljeti ih.
    43 63% 25
  • bezvezeste bezvezeste

    25.03.2015 u 06:05h

    Poštovani gospodine Despot, hvala na lijepom i sadržajnom članku u kojem se mnogi prepoznajemo čiji su se članovi obitelji nakon 2 svjetskog rata našli u sličnoj situaciji.Djelim vaše mišljenje po pitanju zločina i svega što ste iznijeli i napisali.Ali postavimo sebi pitanje zašto do dan danas još uvijek nije istražen i naučno obrađen logor Jasenovac koji se spominje kao najveći zločin u NDH kao i Bleiburg kao najveći zločin partizana?Danas se sa DNK može utvrditi i tko su bile žrtve i relativni broj međutim već 25 godina od pada komunizma i nitko da znanstvenim radom istraži sva događanja.Hrvatska mora kad tad radi povijesne istine angažirati strane i domaće stručnjake i istražiti sve te strašne brojke oko Jasenovca i Bleiburga i objaviti ih u naučnim i povijesnim knjigama. Eto tema za doktorate i magisterije pa se nadam da će barem neko od intelektualaca imati želju da se bavi tom velikom povijesnom građom. Za mene je komunizam i sve što se događalo od 1945 do 1990 jedno veliko zlo kao i nacistički i ustaški režim samo što je komunizam trajao duže a poznato je da pobjednici pišu povijest...
    29 85% 5
  • ajmo ajmo

    25.03.2015 u 08:22h

    E moj Zvonko i ja sam saznao sličnu stvar ali pazi sad živio sam sam sa majkom i kako smo bili siromašni htjela me je u Miliciju u školu no nakon kratkotrajne provjere došli su inspektori doma materi i rekli pa nemože tako jedan djed mu je bio ustaša a drugi domobran i za mene je to bio šok jer sam se osječao kao manje vrijedan isto mi se dogodilo i u JNA tamo sam bio po sposobnostima među najboljima te sam trebao u osobnu pratnju jednog Admirala opet su mi rekli isto tada nisam bio iznenađen znao sam tko sam da su me obilježili . Moja majka trebala je u poduzeču dobiti stan po bodovima i radnom stažu ali je odmah sazvan sastanak partije i dodjeljen je članu sveza komunista i ja i mama ostali dalje podstanari. Još sam tražio i oružani list ,dozvolu na što su me odmah priveli i to na kat SUP-a i inspektor srbin lićan rekao mi je bogati pa ti si iz ustaške familije a mi takve ne naouružavamo i tako je završila moja ljubav prema Jugoslaviji no znao sam barem tko sam. Kad je počeo rat od 02.07.1991 priključio sam se u ZNG i prošao sve od do te sa činom porućnika umirovljen 1998 god.No gospodine despot danas osječam takvu gorčinu i takav pritisak od društva na sebe kao da sam kriminalac isto kao i tih godina u Jugoslaviji samo što to sad puno teže podnosim jer sam ostario i propatio i nagledao se ljudskog jada i bijede tako da me duša boli što danas rade nama svima. Kao da sam u nekom lošem snu i nadam se da ču se svakog trena probuditi.
    26 81% 6
  • MENSA MENSA

    25.03.2015 u 06:55h

    Sjajno.....sjajno! Meni se najviše sviđa ovaj dio "priznanja" ....."Djed nikad nije bio politički aktivan. I počinje rat, osniva se NDH, pa djed na nagovor svojih bratića ulazi u Ustaški pokret. Bio je u političkom dijelu, nije bio u Ustaškoj vojnici, nije bio na ratištu. Cijelo vrijeme rata bio je u Koprivnici. Židove odvode, na našem tavanu skrivali su susjedi Židovi dio svojih stvari, baka je pomagala koliko je mogla."
    21 81% 5
  • De.facto.de.jure

    25.03.2015 u 02:02h

    Moj je stari obavljao fizicke poslove, nakon rada bavio se zemljoradnjom. U nasoj kuci nikad se nije govorilo o religiji i politiki vec o zivotu. Nasa kuca imala je otvorena vrata 24 sata i imali smo cesto posjetu dobrih ljudi. To mi je puno dalo, zato ja danas hodam obojim nogama po zemlji, moje su misli ciste i u psihickoj sam balanci. Sto mogu drugo rec nego hvala mom starom i ljudima kojim se druzio. Dijete je kao komadic papira svaki prolaznik ostavi biljesku.
    20 71% 8
  • fjakadur fjakadur

    25.03.2015 u 05:51h

    Zamisli da ti je baka otkrila da ti je dida bija npr. serijski ubojica i da je bija osuđen na smrt i da je smaknut u zatvoru. I nakon tog saznanja ti počneš mrziti pravosuđe koje osuđuje takve ko što je bija (npr.) tvoj dida !!?? Koje skuže bi onda naša da napadaš takvo pravosuđe ?? Meni je ćaća reka (glupan, nije mi uštrca mržnju, a ima bi pravo jer su mu svi pobijeni do 45. i kuća zapaljena pa je mora sa 16,5 godina otići u šumske razbojnike kod Tita) ..... znači reka mi je : "Sine, to je bilo vrime zločina i bezveznog umiranja i ..... ko je ima sriće preživija je" !! I eto zajeba me jer ja na ta vrimena tako gledan cili život bez obzira što ko pisa i "objašnjava" !!!!!! Tako bi volija baš u današnje vrime mrziti crvene ili crne i približiti se državnoj blagajni !!
    23 62% 14
  • De.facto.de.jure

    25.03.2015 u 03:38h

    Ja sam Istarski Hrvat, iako smo stoljhecima bili pod cizmom raznih okupatora mi smo zadrzali svoj jezik i kulturu, i zahvaljujuci nasem mentalitetu koji nije navijacki za sebe i svoje, niti neprijateljski prema drugima mi smo sinonim za narod koji je tolerantan. Ako je Bog samnom, tko ce protiv mene ...
    19 76% 6
  • NRMP NRMP

    25.03.2015 u 02:59h

    "Baka to više nije mogla progutati, a gutala je svašta..."
    19 73% 7
  • toni0705 toni0705

    25.03.2015 u 12:30h

    O teškog li života. Djed, nevin, fin, slučajno (za NDH) postao gradonačelnik. Baka sirota, ugnjetavana od partizana, postala u crnoj Jugi šeficom računovodstva... Ponekad je šutnja stvarno zlato.
    18 72% 7
  • starwars starwars

    25.03.2015 u 09:04h

    Znači djed mu nije bio u vojnici nego je slučajno dobio čin satnika a bio je gradonačelnik tako što se žestoko borio protiv progona Židova?
    18 67% 9
  • comparator

    25.03.2015 u 07:35h

    Hoće li ikada čovjek i društvo kionačno početi učiti iz povijesti ? Za mene su ta vremena uglavnom bila raspad jednog neodrživog poretka ma koliko se to ćinilo. Drugi svijetski rat je posljedica prvog svijetskog rata ,a Hrvatska ni u jednom od njih nije bila značajni čimbenik već žrtva. Želja hrvatskog naroda za slobodom na žalost nije mogla biti zatomljena i tako smo žrtve svoje želje za samostalnošću. Kaotično stanje i nedostatak inteligentnih političkih pojedinaca (kao i obično) samo nas je vodio u provaliju divljaštva jer je dio naroda htio normalnu državu a drugi dio je bio zaražen komunističkom idejom s istoka. Po mojem mišljenju demokracija je za civilizirane narode a komunizam za siromašan narod koji naginje kultu ličnosti i jednom vođi. Situaciju je dodatno komplicirao fašizam nametnut od strane njemaca kojoj se je Pavelić podredio a pošto se fanatika uvjek nađe bilo je za oćekivati propast takve politike. No pitam se što s time ima narod koji nije imao šansu ni protiv Pavelića niti protiv Tita niti protiv Hitlera ? Hrvatski narod je nakon drugog svijetskog rata ponovo porobljen i tek se osamostaljenjem u raspadu Jugoslavije oslobodio ropstva. U ovoj demokraciji koja je još uvjek slabašna i djelomična imamo šansu stvoriti čvrstu državu po svim ljudskim mjerilima za opstanak naroda državljana i ono što je najvažnije slobodu za sve nas. Živjela slobodna i demokratska samostalna Hrvatska !
    16 76% 5
  • zgbzoran zgbzoran

    25.03.2015 u 09:53h

    joj ti si se iske..ao do besvjesti. deda bio nevin ali završio kao ustaški bojnik i gradonačelnik, a baka bila etiketirana kao ustaška ne znam što i završila kao šefica računovotstva u toj komunističko fašističkoj tvorevini?!??!! jel se negdje i rambo pojavljuje i terminator hahahahha
    18 62% 11
  • New_Fukasaky

    25.03.2015 u 09:48h

    "Židove odvode, na našem tavanu skrivali su susjedi Židovi dio svojih stvari..."!
    15 71% 6
  • sasquatch

    25.03.2015 u 01:44h

    sinko , popni se na bakin tavan i zaviri malo u stare škrinje
    16 62% 10
  • sablja810 sablja810

    25.03.2015 u 07:57h

    Hrvati su veci dio i vazniji dio povjesti bili dio europskih naroda, kuture i tradicije. Najvecem djelom, u Austro-Ugarskoj, tada najstarijem Carstvu u Europi, sa zastavom i kasnije svojim jezikom, itd... To.nam je regia, a ne djelovi, Osmanskog Carstva. Nismo bili pod tudom cizmom, to je bilo drugacije vrijeme, vrijeme kraljevina i careva, i pripadati velikom carstvu, imalo je drukcije znacenje, nego sto se danas pokusava prikazati. To je bilo najnapredniji dio Europe, sa jednim Pragom, Budimpestom i Becom. Inace, bi nam gradovi izgledali drugacije, bez Austrijskih i Italijanskih vila i palaca, velicanstvenih zgrada kazalista i muzeja.
    11 85% 2
  • New_Fukasaky

    25.03.2015 u 10:53h

    Kad ovo pročita netko iz Židovske zajednice sigurno će djeda Zvonimira predložiti za najviša odlikovanja - koliko je samo taj židovske imovine spasio! Je li i Zvonimir mlađi naslijedio tu humanitarnu notu pa, kad ljudima zagusti, spašava što se spasiti da? A sudeći prema radu spasilačkih ekipa nakon Oluje, imamo veliko srce!
    12 63% 7
  • MENSA MENSA

    25.03.2015 u 07:28h

    Prema popisu stanovništva iz 1931. u Koprivnici (gdje je djed stekao i čin satnika i bio i zadnji gradonačelnik za vrijeme NDH), živjelo je 410 (4,35%) Židova. E sad, gle....nekim "čudom" ti Židovi "nestadoše" baš u vremenu kada je djed Zvonimir bio ustaški satnik i gradonačelnik?! No, zaista je jako pohvalno od djeda Zvonimira i bake Katarine da su s tolikom pažnjom, na svom tavanu (unatoč opasnosti) uspjeli sačuvati imovinu , tih....nekim čudom nestalih Židova! Mislim da je prava nepravda što djed Zvonimir nije, poput Schindlera dobio i zvanično priznanje za rad za dobrobit i spašavanje Židova. No, nadam se kako nije kasno i da bi Zvonimir ml. mogao pokrenuti taj "pravednički postupak"! Također me se jako dojmilo to što djed Zvonimir nikada nije bio politički aktivan, jer iz povijesnih izvora znamo kako je Ustaški pokret bio za pravo....ekološka udruga!
    22 52% 20
  • tomoice_tomice tomoice_tomice

    25.03.2015 u 10:16h

    To da je Despot ustaša, to smo znali i prije ovog "povjeravanja"... Pa kad dobije po pički, onda će kmečati kako je to napad na njegovu slobodu govora mržnje
    14 56% 11
  • grgo43

    25.03.2015 u 07:57h

    Ni sam mogao pročitati do kraja da ne poćnem pisati ovaj komentar da se razumijemo odmah na početku I moj čaća je bio ustaša partizani su ga ubili u Glini na staru godinu 1945 i ja sam moje djetinjstvo proveo Glini i uvijek sam bio ustaški sin a kada čitam ovoga Despota pa to je ista priča četnika iz domovinskoga rata svi su bili kuhari i gulili krumpir i sada dobivaj Hrvatske mirovine treba samo promijeniti par pasusa i evo ti priče od četnika ja sam tek pred par godina saznao istinu oko moga čače i to od jedne 90 godišnje Glinanjke ( Srbkinje ) koja mi je malo ispričala što je bilo i ko je što bio jer ona nema interesa da mi nešto laže i uljepšava i ja joj vjerujem i sada sam ponosan na moga čači i ako nemam interesa da to saznaju koje kakovi Despoti ko bajagi treba reči istinu;;;;;; gdje je danas istina od ustaša ,četnika , partizana i ostaloga ološa svi mi ostajemo isti samo se okreče kaput onako kako trebamo jednom smo ustaše par godina kasnije partizani pa opet ustaše kako trebamo ,,,,pitanje Despotu dali bi to isto napisao tamo 80 -godina i bili bio ponosan . Još nešto meni nisu u Glini dali da nosim Titovu štafetu i mama mi je rekla da je tako bolje da je ne nosim da bi se čača okrenuo u grobu kako vidiš Despote ima nas još malo više nisi ti sam ustaški unuk ja sam ti ustaški sin moj Despote. Ja ne znam ali u Glini su bili Despoti Židovi kako kažeš baka je sakrivala židove da nije sakrivala Anu Frank moj Despote moj Despote
    14 56% 11
  • Stipeprof Stipeprof

    25.03.2015 u 12:26h

    Što su napravile usraše? 1. Genocid nad Romima, istrjebljena njihova gotovo čitava populacija; 2. Poubijali 80% Židova koji su živjeli na teritoriju NDH; 3. Ubili, zajedno sa svojim mentorima Nijemcima i Talijanima, 109.000 Hrvata (7 puta više Hrvata nego što ih je Milošević ubio za vrijeme Domovinskog rata). Dakle, Pavelić je pobio čak i više Hrvata nego partizani. 4. Samo u logoru Jasenovac ubili su 83.145 ljudi, od toga 20.101 dijete (4.500 više djece nego što je ukupni broj ubijenih Hrvata u Domovinskom ratu). 5. Znam da u vašem mentalnom sklopu ubojstvo Srbina nije nikad zločin ali ću ipak dodati da su ustaše ubile, zajedno s Nijemcima, i 307.000 Srba. A druga strana? Strijeljala je između 35 i 40 tisuća djecoubojica iz Jasenovca (prema Tuđmanovim podacima). Je li zločin strijeljati djecoubojice?
    14 56% 11
  • kontrasvegaisvakoga kontrasvegaisvakoga

    25.03.2015 u 10:18h

    u tome i je bit života, da napraviš korak više od svojih predaka, a da nisi opterećen povješću svoje obitelji. u današnje vrijeme, dostupnih podataka kao nikada prije, biti zaveden ideologijom, bilo koje vrste, je znak manjeg koeficijenta inteligencije i ničega više.
    8 100% 0
  • sasquatch

    25.03.2015 u 02:15h

    slično je bilo i kod nas , dok nas nisu htjeli zaklati odjednom,iz čista mira
    11 58% 8
  • miso miso

    25.03.2015 u 13:25h

    Kad jednom (ako ikada) završi II. svjetski rat, možda će Saveznici biti poraženi, onda predlažem obnovu Nurnbergškog procese, bombardiranje Londona, New Yorka i Moskve i bacanje nuklearnih bombi na nama mrski Beograd uz pjevanje Internacionale - 'Deutschland, Deuchlan uber alles, ... .' Tiskanje pobjedničkog roma Mein kampf u 8 milijardi primjeraka, I. izdanje. ... Recividizam već daje svoje rezultate. Robovi već šutke rade, okupacija svega putem banaka je veoma uspješna, od 200 pravih obitelji iskristalizirat će se u kristalnoj noći njih jedno - jedna, dvije, jedna. Sve pet. To smo oduvijek željeli.
    8 73% 3
  • senior senior

    25.03.2015 u 12:34h

    Ustaški satnik, gradonačelnik Koprivnice, koji je pomagao židovima sakriti njihove vrednote ali ne i njih. Njegova supruga baka Zvonimirova, preko veze, koje i kakve, vjerojatno crvene i komunističke dobiva dobar posao. Blago našem Zvonimiru Despotu, malo može biti komunjara a malo više i ustašica.
    8 73% 3
  • Stipeprof Stipeprof

    25.03.2015 u 12:21h

    Tomaševiću, za vrijeme komunizma broj stanovnika Hrvatske povećao se za milijun ljudi. Od kad je Hrvatska samostalna, suverena, slobodna... broj stanovnika smanjio se za pola milijuna. Toliko o bjegu Hrvata od komunizma i samostalne Hrvatske.
    9 60% 6
  • hrvoje penava hrvoje penava

    25.03.2015 u 11:22h

    osjetio si trenutak kad ćeš s ovim tekstom, despote.... sve je kod ustaša bilo lijepo, dali su pola hrvatske italiji, ali ljepota je neprolazna....a u jasenovcu med i mlijeko...i nitko nije ubijen......svi vi jurčevići, despoti, raspudići, hrabri ljudi koji 2015 progovaraju.....ne sramotite se
    7 70% 3
  • damirtankovic damirtankovic

    25.03.2015 u 01:19h

    No comment
    7 64% 4
  • Beznade Beznade

    25.03.2015 u 07:53h

    Koja idila! Djed slao susjede u logore, nećemo spominjati što je još radio da bi postao satnik, a baka je slala pakete u te logore. Tako da djed nije uopće primjetio! To je bio brak na ustaški način. Bljak!
    7 64% 4
  • josipmacek josipmacek

    21.04.2016 u 09:15h

    ne mogu naći čindbenikov komentar jer imam problema i s traženjem stranice i pridajom komentari mi većina ide na pro0fil pitao bi čindbenika kako je nastala hrvatska dijaspora - po njemu su ustaše došle iz inozemstva - a ne kaže ko ih je protirao u svijet - pa oni su prognani iz hrvatske iako su hrvati to i danas rade - samo da srbija nekako iziđe na more- na naše hrvatsko more-
    0 0% 0
  • puma kopacke puma kopacke

    20.04.2016 u 18:46h

    ti meni vise licis na potomka krmeta
    0 0% 0
  • ranko75 ranko75

    10.02.2016 u 09:35h

    Isti povjesni dogadja II sv. rat nikada nece moci biti isto interpretiran od onih koji su bombardiranje Beograda 06/04/1941 dozivili kao agresiju i Hitlera kao krvnika, i oni koji su to dozivjeli kao oslobodjenje i Hitlerovce docekali cvijecem.U njihovim srcima i glavama je vec tada bila ogromna razlika i ona traje do sada, i zato je zajdnicka drzava nemoguca,jer je razlika i sada takva.Jedino je velemajstor Tito to umio napraviti natprosjecnim sposobnostima vladanja, balansirajuci sa jedne strane medju obojima, a sa druge imajuci autoritet,koji je zaradio krvlju u II sv. ratu, da pritisne obe strane da se urazume,jer je imao trecu stranu koja je bila za njega, a to je radnicka klasa iz koje je potekao.
    0 0% 0
  • marija.peterlik marija.peterlik

    21.05.2015 u 23:17h

    Pročitala ja tako i tekst i komentare i opet se uvjerila u to koliko ljudi ne znaju razmišljat svojom glavom. Svi pišu o imovini tih susjeda Židova zanemarujući činjenicu da su je sami susjedi povjerili baki autora teksta. Jedna stvar koju možemo iščitat iz toga jest da su susjedi imali jako puno povjerenja u nju. Druga jest da su oni računali s tim da će otići, ali vjerojatno i da će se vratiti. Nadalje se može zaključiti da se susjedi nisu pretjerano bojali ustaša. Što opet daje zaključiti da ustaše možda i nisu bili tako krvoločni i nemilosrdni kako ih se prikazuje. To što se nisu vratili ne znači, za one koji odmah izvlače kojekakve zaključke, da su ubijeni u Jasenovcu jer su Židovi (nije na čast tim istim ustašama, ali ipak) uglavnom odvođeni u logore u Njemačkoj i Norveškoj i tko zna gdje još. A gdje su sad njihove stvari? Sjetite se onih Crnogorskih partizana. Mislite da su demolirali cijelu kuću, a da su stvari Židova ostavili obitelji? Moš mislit. Što se političkog angažmana tiče, u svakom sustavu ima onih koji budu uvučeni u nešto što ustvari nisu htjeli. Neki od takvih imaju hrabrosti otići, a neki ne. Neki pokušaju učiniti što više dobra iznutra. Ne znam koja od ovih vrsti je bio stariji Zvonimir Despot, ali to što je bio na visokoj funkciji ne znači da je nužno ratni zločinac. Nadalje, činjenica da se našla osoba s komunističke strane da svjedoči u korist bake autora samo govori da je ona zaista pomagala ljudima. Vjerojatno se u ovom tekstu nije mogla iznijeti cijela priča o njoj. Za kraj jedan zanimljiv podatak za sve koji tvrde da je u Jasenovcu i Hrvatskoj općenito ubijeno 300 000, 400 000, 500 000... Srba; Kad se usporede brojevi iz popisa stanovništva Kraljevine Jugoslavije 1931. i SFR Jugoslavije 1948. vidi se da su te brojke enormno povećane. Veliko je pitanje i za onih 80 000 pobijenih. Prema prvom popisu u K. J. je bilo oko 6 700 000 pravoslavaca. PRAVOSLAVACA. S obzirom da nisu svi oni bili Srbi, nego i Makedonci, Crnogorci i još poneki, Srba je znači bilo manje od toga. Prema drugom popisu u SFRJ (samo Istra je pridodana, ostalo je uglavnom isto područje) je bilo oko 6 500 000 Srba. SRBA. Kad se uzmu u obzir svi mogući demografski faktori, ispada da je Srba bilo u najmanju ruku jednako, a možda čak i više nego 17 godina prije. Neće me nitko uvjerit da se dogodio bilo kakav genocid nad Srbima u 2. svjetskom. Što se pak tiče ubijanja djece, jedna od one srpske djece koje je Budisavljevićka odvela iz logora je sama sve rekla svojim svjedočenjem za srpski Telegraf, a i mnogi u komentarima ispod. Kad je Diana odvela djecu, u novine je stavljen oglas da hrvatske žene dođu po tu djecu kako bi ih odgajale u hrvatskom duhu. OGLAS u NOVINAMA, a tobože ustaše nisu imale milosti ni za koga. Mnoge od tih žena su prve učile djecu njihovoj srpskoj kulturi unatoč oglasu.A Dianin muž je, usput budi rečeno) bio jako dobar prijatelj Alojzija Stepinca. Što se moje motivacije tiče, nitko od mojih u ravnoj liniji nije (hvala dragom Bogu) bio ni partizan ni ustaša ni domobran ni išta slično, ali je svejedno jedan od njih skoro završio na Bleiburgu. Da nije otišao nekome pomoći da odveze kolima sijeno kuć pa mu bilo lijeno sam krenut u bježaniju, ni kriv ni dužan bi danas vjerojatno ležo negdje u Sloveniji. K tome imam i srpskog porijekla i od mojih su svi živjeli cijelo vrijeme rata u svom selu i preživjeli. Moja motivacija je otkrivanje istine i samo istine jer drukčije se povijest neće moći raščistiti, a bez čišćenja povijesti neće biti ni čiste budućnosti.
    0 0% 1
  • thegedic thegedic

    09.05.2015 u 17:44h

    Da - treba biti objektivan i treba iznositi istinu i činjenice i treba razumjeti sve to zajedno bez preuveličavanja i uzavrelih emocija. Da nije bilo Ustaškog pokreta i NDH nebo bilo 71. i Hrvatskog proljeća koje je rezultiralo ustavom u Karadordevu 74. , kojim je omogućena samostalnost koja se dogodila 91. Opet da nije bilo Tito , Partizana i NOBA danas nebo bilo Hrvatske , otoci , Zadar, Rijeka i Istra bili bi talijanski a kralj bi se vratio iz Engleske i danas bi bili dio Velike Srbije ili kako god bi se već zvala ta država tj. kraljevina. Istina bilo je loših stvari i u jednih i u drugih ali nažalost to ne možemo poništiti. Bitno je da razumijemo i postanemo svijesni i jednog i drugog i da zapamtimo i naučimo da se nebi ponovilo sve ono lose sto se dogodilo kroz dugu i burnu povijest hrvatskog naroda. Kroz povijest mnogi su pokušali asimilirati i dotirati Hrvate kao narod ali to nikome nije uspjelo, nažalost ,mene jako žalosti to sto su Hrvati svoji najveći neprijatelji koji i dan danas dopuštaju , "domaćim izdajnicima" i "unistavateljima hrvatske države i vlastitog naroda" da ne kažnjivo i dalje cine štetu kako ljepoj našoj tako i svima nama koji živimo ovdje. Nažalost i hrvatski knezovi i kraljevi i banovi i Radić i Tito i Pavelić okreću se u grobu zajedno sa svima onima koji su svoj život dali za lijepu nasu i za svoj narod!!! Bog i Hrvati!!!
    1 100% 0
  • StevoKrajačić

    26.03.2015 u 19:54h

    ne slažem se jer se policija i pravosudje mora pozabaviti svima vama koji veličate zločinca tita, to zahtjeva moderna europa
    0 0% 3
  • fjakadur fjakadur

    26.03.2015 u 19:52h

    @EU_afrodita .... prekrasan komentar, tako ja stalno govorin i tako mi je tata govorija iako mu je sve pobijeno u II.ww od svih. Ja smatram da blog treba biti mjesto druženja i razmjenjivanja životnih iskustava. Eno BiH cili svit ne može riješiti 20 godina !!!! A Tito je cilu bivšu odma riješija i omogućija nam dostojanstven život u onim uvjetima. Došli novi uvjeti i ajmo mudre naše glave >>>> snađite se sada ka on onda !!
    2 100% 0
  • EU_afrodita

    26.03.2015 u 14:14h

    pa što onda da je potomak ustaše, u 2 svj.ratu je bilo svega i svačega kao u svim ratovima..treba prihvatiti cijelu hrvatsku povijest takvu kakva jeste i ići naprijed...Tito je zločinac za one čiji su preci ubijani od partizana,a heroj za one koji su ga simpatizirali, sve je to ljudski..a prepirke ničemu ne vode, jer time se mišljenje neistomišljenika ne mijenja
    4 80% 1
  • njuzmen njuzmen

    26.03.2015 u 12:36h

    Koja Smijesna glava xD
    0 0% 0
  • StevoKrajačić

    25.03.2015 u 17:44h

    Da, mnogi su Hrvatski partizani stradali kao i ustaški ratnici a samo su htjeli slobodnu hrvatsku jedni demokratsku jedni komunsitičku .... nažalost pogubljeni su da bi mogli oformiti jugoslaviju a hrvatskoj oteti njene dijelove
    0 0% 1
  • pčelicamaja pčelicamaja

    25.03.2015 u 17:44h

    Baka mu je sakrivala židovske stvari!?. Kaj se pljačka židovske imovine tako zove?
    2 67% 1
  • pčelicamaja pčelicamaja

    25.03.2015 u 17:41h

    "U kući nije bilo muške ruke" Ha ha ha . A sad je ima.
    1 100% 0
  • HrvojeHorvat HrvojeHorvat

    25.03.2015 u 15:54h

    Poštovani gospon Despot, čitajući vaš članak o spoznaji da mu je djed bio ustaša naježio sam se koliko nevjerojatnih podudarnosti imaju Vaša i moja priča. Moj djed je bio načelnik policijske postaje u Ludbregu, živio je u Malom Bukovcu, porijeklom je iz Oštarija. Nestao je u svibnju 1945. negdje kod Zidanog Mosta, baka ga je tražila preko Bakarićeve komisije do smrti 1971. Tek sam polovicom osamdesetih od oca saznao gdje je djed zapravo bio i kako je poginuo (do tada je to bilo neodređeno "u ratu"). Djetetu sam dao ime po njemu, moja je cijela obitelj (djed je bio "narodni neprijatelj") ispaštala zbog njegove uloge u NDH. Ipak, otac me odgojio u duhu tolerancije prema drugim vjerama, rasama i nacijama. Ukazao mi je i da je NDH bila tvorevina ogrezla u krvi, teroru i zločinima. Nije mi jasno kako netko normalan može s nostalgijom gledati na poredak koji je jedini u Europi tog vremena organizirao dječji logor. U svakom slučaju, ne ponovila se NDH, ne ponovila se Jugoslavija. Ne pada mi na pamet da idealiziram fašistički poredak samo zato jer mi se djed našao na krivom mjestu u krivo vrijeme.
    2 100% 0
  • Tomašević

    25.03.2015 u 14:34h

    Gospodine Despot, Vi ste gutali arhive - samo znamo tko je te arhive poslije 45. kod nas obrađivao... E, pa sad, jeste li Vi baš kroz to čitanje načitan i objektivan povijestničar, kakvog hrvatski narod zbog povijestne istine i pomirbe triba, to je već upitno: Korice Vaše knjige govore da baš niste - no nadam se da je sadržaj vaše knjige objektivniji... Nadam se i da ste u svojoj knkjizi napisali, ako to znate, da su komunističke vlasti još godinama poslije 45. vodila taj logor sa vaših korica, i da su stoga 60-tih obustavili odkopavanja u tom logoru - jer su na površinu izlazila tijela od komunističkih vlasti pobijenih hrvatskih vojnika i civila...: Povijest logora Jasenovac još nije do kraja objektivno i znanstveno iztražena, a kako stvari u Hrvatskoj stoje - još to dugo neće biti...
    1 33% 2
  • arjavas arjavas

    25.03.2015 u 14:04h

    Despotov djed je valjda na izborima izabran za gradonačelnika , iako su se ustaše tome protivile . Ovaj članak je očiti primjer kak se želi falsificirati povjest i zločince prikazati kao svece koji ni mrava nebi zgazili . Jadna je ova srcedrapajuća bajka o velikodušnosti ustaškog dužnosnika koji je židove spašavao od zlih ustaša . A zakaj se depotov djed nije pridružio partizanima i branio Hrvatsku od okupatora , nego se priključio kao sluga tim okupatorima ? Kao da i Francuzi nisu isto tako streljali okoupatorske sluge nakon drugog svjetskog rata ? Stavljati 1945- g . i 20015.g. u isti kontekst , bezobrazluk je prve kategorije . Pita li se Despot koliko su apsolutno nevinih ljudi ubili pajdaši njegiovog djeda ? Pa kad se već bavi poviješću . mogel bi nam Despot navesti bar jedno židovsko prezime koje su n jegov djed i baka spasili od ustaške kame ?
    2 67% 1
  • rajetin

    25.03.2015 u 13:47h

    Tvoj djeda Tomislav za toliko spašavanje židovske imovine zaslužuje titulu "Hrvatski švindler".
    4 80% 1
  • miso miso

    25.03.2015 u 13:25h

    Kad jednom (ako ikada) završi II. svjetski rat, možda će Saveznici biti poraženi, onda predlažem obnovu Nurnbergškog procese, bombardiranje Londona, New Yorka i Moskve i bacanje nuklearnih bombi na nama mrski Beograd uz pjevanje Internacionale - 'Deutschland, Deuchlan uber alles, ... .' Tiskanje pobjedničkog roma Mein kampf u 8 milijardi primjeraka, I. izdanje. ... Recividizam već daje svoje rezultate. Robovi već šutke rade, okupacija svega putem banaka je veoma uspješna, od 200 pravih obitelji iskristalizirat će se u kristalnoj noći njih jedno - jedna, dvije, jedna. Sve pet. To smo oduvijek željeli.
    8 73% 3
  • dunja.vatovac dunja.vatovac

    25.03.2015 u 13:21h

    povijesne činjenice ipak odredjuju naše stavove
    2 67% 1
  • sladja_kava sladja_kava

    25.03.2015 u 13:16h

    Sad dragi gospon despot svaku vece pred. Spavanje obuci ustasku odoru zapali svijecu svevisnjem Anti i moli krunicu da jednog Dana hrvatska bude slobodna
    2 100% 0
  • portugisac portugisac

    25.03.2015 u 13:08h

    Dragi Zvonimire slične su nam obiteljske priće s tim da je meni otac bio Ustaša a onda od proglašenja NDH Hrvatski vojnik normalno i dalje Ustaša. Ne dičim se time ali niti se ne sramim. Sram me je kao Hrvata ovoga što se sa Hrvatskom danas dešava. Zar su Glavni faktori u Hrvatskoj komunisti i fašisti koji hoće opet Hrvatsku baciti na koljena. Zna se koji su komunisti a fašisti su Zoran Pusić, njegova sestra, Teršelička, Josipović, Fumić i svi udbaši. Nakon ovoga udara na Hrvatsku sa osnivanjem "lige (ljige) antifašista" potrebno je pod hitno stvoriti antikomunističku ligu i Domovinsku ligu.
    1 17% 5
  • senior senior

    25.03.2015 u 12:34h

    Ustaški satnik, gradonačelnik Koprivnice, koji je pomagao židovima sakriti njihove vrednote ali ne i njih. Njegova supruga baka Zvonimirova, preko veze, koje i kakve, vjerojatno crvene i komunističke dobiva dobar posao. Blago našem Zvonimiru Despotu, malo može biti komunjara a malo više i ustašica.
    8 73% 3
  • toni0705 toni0705

    25.03.2015 u 12:30h

    O teškog li života. Djed, nevin, fin, slučajno (za NDH) postao gradonačelnik. Baka sirota, ugnjetavana od partizana, postala u crnoj Jugi šeficom računovodstva... Ponekad je šutnja stvarno zlato.
    18 72% 7
  • Stipeprof Stipeprof

    25.03.2015 u 12:26h

    Što su napravile usraše? 1. Genocid nad Romima, istrjebljena njihova gotovo čitava populacija; 2. Poubijali 80% Židova koji su živjeli na teritoriju NDH; 3. Ubili, zajedno sa svojim mentorima Nijemcima i Talijanima, 109.000 Hrvata (7 puta više Hrvata nego što ih je Milošević ubio za vrijeme Domovinskog rata). Dakle, Pavelić je pobio čak i više Hrvata nego partizani. 4. Samo u logoru Jasenovac ubili su 83.145 ljudi, od toga 20.101 dijete (4.500 više djece nego što je ukupni broj ubijenih Hrvata u Domovinskom ratu). 5. Znam da u vašem mentalnom sklopu ubojstvo Srbina nije nikad zločin ali ću ipak dodati da su ustaše ubile, zajedno s Nijemcima, i 307.000 Srba. A druga strana? Strijeljala je između 35 i 40 tisuća djecoubojica iz Jasenovca (prema Tuđmanovim podacima). Je li zločin strijeljati djecoubojice?
    14 56% 11
  • Stipeprof Stipeprof

    25.03.2015 u 12:21h

    Tomaševiću, za vrijeme komunizma broj stanovnika Hrvatske povećao se za milijun ljudi. Od kad je Hrvatska samostalna, suverena, slobodna... broj stanovnika smanjio se za pola milijuna. Toliko o bjegu Hrvata od komunizma i samostalne Hrvatske.
    9 60% 6
  • Stipeprof Stipeprof

    25.03.2015 u 12:19h

    Po čemu su se oni koji su u 2. svjetskom ratu ratovali na strani Hitlera i Pavelića razlikovali od onih koji su u Domovinskom ratu ratovali na strani Miloševića i Martića? Trebaju li onda i "martićevci" biti ponosni? Mirko, je li taj Rummmel ikad bio u Hrvatskoj? Govori li hrvatski jezik? Gdje to on i kad proučavao broj žrtava u Hrvatskoj? Zašto ti više vjeruješ - kad je riječ o broju žrtava - jednom Rummmelu nego Tuđmanu, Žerjaviću, Kočoviću? Inače, po čemu se taj Rummel razlikuje od srpskih akademika koji tvrde da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 ljudi?
    2 100% 0
  • Tomašević

    25.03.2015 u 12:14h

    Da, da moj Zvonimire, gutali smo mi sva ta govna koja su nam i tuđinci u našoj kući tovarili i u strahu držali gubicu... ili pobjegli van - ako smo mogli: Nije čudo da je stotine tisuća Hrvata poslije 1945. pobjeglo iz svoje Domovine...!
    0 0% 4
  • Mirko Tot Mirko Tot

    25.03.2015 u 12:07h

    Na stranici 294 knjige "Demozid-der befohlene tod" u tabeli stoji slijedeće: Režim Tita od 1944 do 1987 broj žrtava 1.072,000 Režim ustaša od 1941 do 1945 broj žrtava 655,000 Autor Rudolph J. Rummel
    0 0% 4
  • Hodajucalaz Hodajucalaz

    25.03.2015 u 12:04h

    Budi ponosan na svoga djeda koji je zelio samo jedno a to je slobodna Hrvatska.
    1 11% 8
  • Hodajucalaz Hodajucalaz

    25.03.2015 u 12:03h

    Tvoj djed je zelio samo jedno a to je slobodna i samostalna Hrvatdka koju na zalost vjerovatno nije focekao. Docekali smo mi koji smo se borili 50 godina kasnije i izborili slobofu hrvatskom narodu.
    0 0% 10
  • MrkiMedo MrkiMedo

    25.03.2015 u 12:00h

    Nazalost, knjiga mi jos nije dosla u ruke, ali cu svakako nastojati nabaviti ju. Zanimalo bi me, da li postoje saznanja o upravitelju Koprivnicke bolnice, koji je 1945. odveden u logor? Ako da, molim obavijest. Hvala unaprijed.
    1 100% 0
Pregledaj sve komentare