Rođen sam 19. travnja 1970. u Koprivnici. Povijest me mamila od malih nogu, nešto zahvaljujući baki koja mi je o njoj pričala, a još više obiteljskoj biblioteci u kojoj je bilo naslova i iz 19. stoljeća. Onda je došla osnovna škola i moja profesorica povijesti i razrednica Ružica Špoljar, dugogodišnja predsjednica Povijesnog društva Koprivnice, pa smo se povijest i ja dodatno zbližili. Sve sam više čitao, upijao, a u srednjoj školi već sam imao i referate iz povijesti i politike.
I onda sazrijevanje. Došao „faks“, i što ću nego i diplomirati na povijesti. Tako sam 1996. na Katedri za crkvenu povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu obranio diplomski rad o povijesti Družbe Braće Hrvatskog zmaja 1905.-1995. godine. I onda od polovine 1997. radim kao novinar i urednik u „Večernjem listu“ u Zagrebu, gdje sam objavio niz novinskih članaka i komentara iz suvremene hrvatske povijesti. Od početka 2009. urednik sam novopokrenute Večernjakove biblioteke knjiga „Večernji edicija“. A od 1. siječnja 2011. postao sam i privatni poduzetnik, osnovao sam vlastitu tvrtku “DESPOT INFINITUS” d.o.o. za nakladništvo i usluge.
Dosad sam napisao ove knjige: „Vrijeme zločina. Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941.-1948.“ u izdanju Hrvatskog instituta za povijest 2007. te „Tito – tajne vladara. Najnoviji prilozi za biografiju Josipa Broza“ u izdanju Večernjeg lista 2009. godine. Tu je i knjiga „Tito – strogo povjerljvio“, također u izdanju Večernjaka 2010., koju sam priredio s beogradskim kolegom Perom Simićem, i u kojoj su u nas prvi put objavljeni mnogi nepoznati dokumenti o Titu i njegovu dobu, kao i najnovija, “Pisma Titu. Što je narod pisao jugoslavenskom vođi”, opet u izdanju VL-a 2010. godine.. Jedan sam od priređivača zbornika dokumenata „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946.“ za Zagreb i središnju Hrvatsku, u izdanju Hrvatskog instituta za povijest 2008. godine. Koautor sam još triju knjiga u izdanju Večernjeg lista: „Ne bojte se“, 2005., „Hrvatska za svakoga“, 2005., i „Međugorje: tajna Gospinih ukazanja“, 2006. godine.
I na kraju, moj je životni moto u staroj latinskoj izreci „Historia magistra vitae est“ (povijest je učiteljica života). Kako mi još puno toga nismo shvatili iz naše prošlosti, posebice one bliže, niti smo s njome ni izdaleka raskrstili, zato je tu sad i ovaj blog, da pokuša u hrvatskoj svakidašnjici neke stvari razbistriti. Jer bez raščišćene prošlosti nema nam ni neopterećene budućnosti.
Najnoviji komentari