Tvornica, 19. 5. 2012.

Klizivši emocijama (pozitivnim, sjetnim i mračnim), novi rad, treći po redu ovog vrsnog zagrebačkog liričara, poete i kantautora uz sve njegove odranije poznate osobine donosi i novu injekciju – bogatiju instrumentalizaciju. Naravno, u onoj mjeri koliko to kompozitorski rad s akustičnom gitarom i ponekim pratećim instrumentom poput klavira ili syntha dopušta.

Njegova baladična i elegična atmosfera u pjesmama (ima ih 10) dočaravaju miran i staložen duh unatoč neprekidnim borbama sa slomljenim srcem, nerazumijevanjem i gloženjem. Iz njegovih pjesama izvire optimistički stav i onda čak kada gubi, a onda kada pobjeđuje, ne pokazuje niti najmanje simptome euforije. Hladne i bistre glave sagledava činjenice lamentirajući nad njima istovremeno ispričavši senzibilne storije koje nisu striktno usmjerene ka jednom određenom događaju, već su sagledane sa aspekta promišljenog aktera koji je sudjelovao u njima. Poezija je, sama po sebi kompleksna književna forma koje se Varga čvrsto drži u duhu klasicizma ne dodvoravajući se nikakvim hirovitim manipulacijama; ne izbjegava standarde, no poput velikih poeta umije mnogo toga jasno preciziranog iskazati. Prije svega osjećaje. Većinom bolne, one od kojih svi bježimo…

Glazbena forma u nekim trenucima poprimila je oblike francuske šansone, primjerice uvodni cha-cha-cha “Umjesto da plačem, smijem se” odsviran na synth s efektima harmonike i orkestracije u stilu Gilbert Becaudove “Nathalie”, klavirska “Došlo je vrijeme” u kojoj pjevanje nakratko pretvara u spoken-word ili raskošno orkestrirana, također cha-cha-cha “Što da radim” u suvremenom, gotovo hip-hop izrazu. Komad “Usamljeni (fur dich)” je piano djelo sa intrigantnim međuigrama. Ostatak materijala klasične je građe uz akustaru i poneki prateći instrument poput efekata harmonike ili violine – “Vrtim se u krug”, “Pomoli za nas”, “Kako si sama” i “Vjeruj u čudo, vjeruj u ljubav”.

No, najveći kompozitorski doseg ostvaren je u temi “Svjedok” gdje vokalno simulira klasičnu piano melodiju, a to, mora se priznati, malo tko na ovim prostorima umije ostvariti. I završna “Za one sve” u kojoj je do izražaja došao istančani sklad za akustičnu staccato melodiju na gotovo klasičarsko – školski način.

Dostojanstveno i vrlo mirno, ovih nešto manje od pola sata prezentira sjajnu autorsku formu kantautora koji je već nadaleko odmakao od svojih kolega s akustičnom gitarom varirajući između šansone i one glazbe koja se nekad zvala zabavna kada su naveliko bili aktivni Arsen Dedić, Vlaho Paljetak, Hrvoje Hegedušić i Ibrica Jusić. U svakom slučaju, ovo mu je do sada najkreativnije ostvarenje s kojim je pokucao na velika vrata domaće estrade.

Ocjena (1-10): 9

Recenzija by Vladimir Horvat (terapija.net)

Poslušajte album:

http://zvonimirvarga.bandcamp.com/album/tajne-2012