Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera 100 bofora

Koliko košta rukotvorina, kako odrediti cijenu i koliko smo je spremni platiti

Objava 19. siječnja 2017. 0 komentara 1200 prikaza
Pribor za kukičanje: kukica, vunica, škare, igla i mustra
Pribor za kukičanje: kukica, vunica, škare, igla i mustra
Pribor za kukičanje: kukica, vunica, škare, igla i mustra

Rukotvorine… one ne stavljaju kruh na moj stol. Sigurno ne ni odrezak, a ni salatu. Možda se nađe za neki desert. Ali sigurno se ostavlja radost i zadovoljstvo i na moje lice i na lice onih koji na koncu uživaju u mojim krpicama, a i onima koji ih samo gledaju.

Većina će se složiti da je u ciklusu izrade najteže na kraju odrediti cijenu. Koliko to košta? Kako odrediti cijenu? Neka jednostavna računica bi bila da se utrošeni materijal pomnoži sa tri. Kada bi se išlo u detaljniju razradu uzelo bi se uz troškove materijala i eventualni trošak oglašavanja, a zaradu bismo izveli iz cijene radnog sata utrošenog na izradu. Zbrojimo to i dobijem osnovicu. Osnovicu na koju bih morala dodati, ako stavimo da imam prijavljenu domaću radinost, oko 60 % daća i troškova – poreza, prireza, mirovinskog, zdravstvenog. Treći način bi bio da procijenite koliko vaš uradak vrijedi. Ako ste izheklali zimsku kapu i mislite da ona vrijedi 100 kuna – onda joj dajte i takvu cijenu, ako ste s tim zadovoljni.
 

Jasno nam je svima da rukotvorine imaju svoju dodatnu vrijednost. Samo je pitanje do kojeg iznosa je to prihvatljivo.
Druga važna stvar je gdje kupujemo rukotvorine. Trgovci koji u svojim dućanima nude rukotvorine moraju na cijenu koju smo gore odredili dodati svoje marže. Oni također pristupaju ovom problemu sa svoje strane. Imaju svoje troškove i svoja očekivanja. Nerijetko pronalazimo i da su marže i 100% cijene koje smo mi postavili. Kapa bi u dućanu koštala 200 kuna. Kupovina rukotvorina na sajmovima bi trebala ponuditi povoljnije cijene, jer kupujemo direktno od proizvođača. Proizvođač tada ima dodatne troškove, pa bi kapa mogla imati cijenu na sajmu od 100-150 kn. Izravnom kupovinom od proizvođača ja očekujem cijenu kape od 100kuna. I na taj način ja formiram cijenu.
Može se ići i logikom da proizvod ima jedinstvenu cijenu, ma gdje ga vi odlučili kupiti. Onda će kapa koštati 200 kuna i vi ćete zaraditi puno više ako ste ju sami uspjeli prodati van sajma i bez trgovca s dućanom.

Trenutno stanje je takvo da i u mom najdražem dućanu (onom dućanu zbog kojeg smo nekada prelazili granicu i dvije, da bismo se obukli za ljeto, zimu, a sad mi je tu na dohodaj u najbližem trgovačkom centru) – cijena pletene kape, primjerice je pola samo troškova materijala za njenu ručnu izradu (ili čak trećina ako ste došli na snjiženje). Tome se ne može konkurirati.


Kako god se mi postavili prema toj kapi – mi ćemo ju kupiti ili ne, ovisno o tome možemo li je priuštiti. Moja razmišljanja kada izrađujem stvari je da želim da ih netko i kupi i sretan s njima ih i koristi. Cilj je proizvod koji je cijenom pristupačan svakom, ekološki promišljen i kvalitetan, a sam po sebi je jedinstven i neponovljiv.

S druge strane – koliko smo spremni platiti rukotvorinu? Koliko smo uopće u prilici (financijskoj) uopće razmišljati na taj način. Dozvoljava li nam naš standard uopće takvo razmišljanje? Naravno da bismo svih htjeli hodati u toplim vunenim kapama, vune hrvatskih ovaca...Da bismo htjeli poduprijeti mali obiteljski obrt ili radinost. 

 

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.