Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera 100 bofora

Mali uvod u velika prostranstva i obiteljske izlete u prirodu

Prošlo ljeto je bilo jasno da početkom te jeseni nećemo moći računati na aktivnosti u dvoranama na koje smo naviknuli. Kada smo shvatili da neće biti ni plivanja, ni joge niti teretane, odlučili smo se okrenuti onome čega će sigurno biti: naših brda, brega, planina.  Tako već više od godinu dana, gotovo svaki vikend odlazimo u prirodu. Pješačimo po nekoliko sati po brdima, uz rijeke, izvore, preko podnožja... Dvorane su se otvorile, ali mi i dalje radije biramo aktivnost koja je postala dio nas i bez koje sada ne možemo zamisliti vikende.
Objava 28. rujna 2021. 0 komentara 1232 prikaza
100 bofora
100 bofora
Samoborsko i Žumberačko gorje

Prije dolaska naše djece na svijet imali smo određene kilometre u nogama po raznim brdima. Ali dok su djeca bila mala, nosiljku na primjer nismo ni uzimali u obzir i odlaske u prirodu bismo uglavnom planirali oko lokacija koje su nam dostupne automobilom. Krenuli smo iznova kada je naša mlađa djevojčica bila taman dovoljno velika i njoj smo prilagodili prve staze.

Djeca u dobi od pet godina uglavnom mogu prehodati značajne udaljenosti, pitanje je samo žele li to
Tri do pet kilometara manja djeca mogu prehodati bez problema, za početak ako ne računamo neke velike uspone. Uvjerili smo se u prvim odlascima da je njihova kondicija u odnosnu na našu bila zavidna. Što su djeca starija, motiviraju se ciljem koji si postavljamo, zajednički u dogovoru ili dođe sama ideja putem. Ovisno koliko ćete često odlaziti u prirodu na ovaj način i koje staze ćete odabirati, tako će i želje i kondicija rasti. 

100 bofora - izleti s djecom
Na putu za Cerinski vir


Karta ja važan dio naših izleta

Kada idemo na neku novu stazu pripremimo im kartu. Osim što nosimo ako je potreba i pravu topografsku kartu, isprintamo i malu kartu na A4, s označenom stazom. Prije polaska nabrojimo značajne toponime koje očekujemo na putu kao potok, staru kulu, križanje puteva, planinarsku kuću...
Ono što bi nama odraslima možda bilo i dio avanture, skrenuti sa staze istražiti, vratiti se... djeci to nije dio doživljaja. Ona žele biti sigurna i žele da odrasli vladaju situacijom. Vole ideju da se nalaze na stazi i da su markacije na vidiku, jer to znači najvažniju stvar - a to je da se nisu izgubili.
Druga važna stvar je da budu siti. Možda će zvučati neobično, ali sve se vrti oko ručka. Kada se boravi po nekoliko sati u prirodi i ako se tome doda fizička aktivnost, jasna je računica. Kada se ocjenjuju planinarski domovi i kuće, definitivno bi ponuda s krumpirićima odnijela sve zvjezdice.
Moj je savjet: kada ste u dvojbi izvadite grickalice.


Dok je nama odraslima osnovno u glavama samo staza, hodanje, karta - djeca se vrlo brzo unesu u svoje maštarije. Od drvene kokoši do prestrašne kandže koja ih tjera da jure prema vrhu. Šume postaju beskraji u kojima ih sa svojim rancima na leđima pratimo sa sigurne udaljenosti svijeta odraslih.


Nije Medvednica samo repetitor
Više je u govoru uvriježeno ono idemo na Sljeme, što nekima opravdano daje ideju da se mora ići od podnožja do vrha. No, Medvednica je puno više od Sljemena i ne mora se ići uvijek od tunela do vrha, niti je to uopće važno. Na Medvednici postoji preko 50 markiranih planinarskih staza. Neke su teže, neke lakše, ali niti na jednoj ne piše da se mora ići od početka do kraja. 
Važno je prije polaska odabrati stazu, rutu i put i provjeriti kakvog je stanja u pojedino doba godine. Savjet je držati se staze i puta. Za početak se odabiru kratke staze od nekoliko kilometara, da se vidi koliko kondicije imaju oni, a i vi. Posavjetujte se s lokalnim planinarima ili društvima, ako su vam planine zanimljive, koje se staze savjetuju za početak. 
Na Medvednici je to svakako staza broj 13 - Poučna staza Miroslavac, a i šetnje i istraživanja po hrptu od Tomislavovog doma do Hunjke su također lijepe. Vukomeričke gorice ili Kupinečki Kraljevec nude duge i kratke šetnjice označenim rekreacijskim stazama. Pronađite najlakšu stazu za doći na Japetić


Pročitajte još: Tri staze za uvod u planinarenje s djecom u okolici Zagreba tri vrlo lagane staze koje gotovo nemaju nikakvih uspona, ali nude sav doživljaj brda i planinarenja kako biste se zavoljeli ovu aktivnost.



Japetić u zimu


Opremite ih da ne morate brinuti
Zimi je najvažnije da im je toplo i da su suhi. Što je njima udobnije i što su zadovoljniji, nama je lakše. Uvijek, ali uvijek nosite sa sobom rezervni par čarapa. Barem toliko, ako ne i cijeli komplet. Ovisno o udaljenosti koja se planira proći rezervna odjeća može ostati i u autu. Najpraktičnije se pokazalo da svatko nosi svoju rezervu u svom ruksaku.  Cipela glavu čuva! Cipele koje mi koristimo za naše hodačke ture i planinarenje su iste one koje će sjajno poslužiti za zimu u vrtiću ili školi, pa čak i snijeg. Ljeti su to laganije tenisice, no opet pokušavamo jednim udarcem pokriti više toga. 


Izlet do Dvora Trakošćan - staza oko jezera je dugačka oko 5 km


O ruksaku
Kada svatko ima svoj mali ruksak na leđima, naučit će da sa sobom nosi ono što mu treba. Oslobodit ćete se pitanja zašto nismo ponijeli na izlet ovo ili ono.  Za ruksak se nama pokazalo jako važno da ima kopču na prsima koja spaja dvije naramenice. Ovo je prvenstveno korisno zimi, kada je jakna robusnija, pa drži ruksak da ne spada s ramena.
Mi se brinemo da ruksak nije pretežak, da je u njemu osnovna odjeća, mala bočica vode, maramice... i naravno grickalice. Ovo ih čini neovisnima, slobodnijima. I nama je lakše ako nas je veća grupa i odvojimo se, da oni imaju osnovno sa sobom. Ostatak nosimo mi. 


Medvednica: put za Lipu Rog


Idemo koliko možemo
Jedno pravilo planinarenja je da je grupa onoliko brza koliko i njen najsporiji planinar. Tako se i mi krećemo. Jasno ponovimo i damo svaki put do znanja da ćemo se u svakom trenutku vratiti i da nije problem i odustati od nekog zamišljenog cilja (ukoliko to nije ručak op. a.). Sigurnost je uvijek na prvom mjestu. Nekada jednostavno nije dan. Bolje je ovako, jer ne želimo da im se planina, šuma ili neki izlet zamjeri. Ponekad i sva motivacija i sve grickalice i obećanja ne mogu se boriti protiv namrgođenog izletnika. Što je tu je, ako tako razmišljamo očekivanja su uvijek premašena. 

Vesele šetnje i sretno!

Da, zaboravih najvažnije: u društvu je najbolje! 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.