Blogosfera Aleksom u glavu!

Neki dan me kćer izvela u šoping!

Moja mala princeza će zauvijek ostat jedina žena koja će svirat, a ja plesat ko drogirani međed! I neka.
Objava 17. studenoga 2018. 0 komentara 829 prikaza
Foto: Marc Schäfer/Unsplash
Foto: Marc Schäfer/Unsplash
"A daaaj tata, pa to se ne nosi više! To se nosilo prošli mjesec!"

Neki dan me izvela kćer u šoping. Oboje smo bili naoružani do zuba i puni onog nekog šopingholičarskog entuzijazma. Ona se naoružala informacijama o najnovijim kolekcijama izdrapanih traperica i šuškavih jaketa, a ja sam se oboružo karticama svih boja i dezena. Bio je to još jedan od onih predblagdanskih "iscijedi tatu" šopinga.

Već samim dolaskom pred centar, u kojem se kao u Las Vegasu isprepliću blještave reklamice i ritmovi najnovijih latino hitova, postao sam svjestan da ću uskoro bit novčano oguljen i kartično dekintiran,a da ni trepnut neću!

Ulazak u prvi dućan (pokazalo se i posljednji) izazvao je potpuno suprotne reakcije na našim licima. Njeno se obasjalo nekim spontanim smiješkom i žarom u oku, a meni se, vidjevši cijene, objesila donja čvalja i imo sam pogled umornog jazavca što vuče muda po jutarnjoj rosi! Nisam se ni snašo, a ona je već bila u kabini broj 3 i isprobavala neke rastezljive traperice. Dao bi ruku, nogu i dolčevitu pokojne babe u vatru da traperice neće odgovarat. I nisu!!

Naravno da nisu. Jednima su bili džepovi premali, drugima preveliki, jedne su pretamne, druge slabo izlizane, ovima fali rupa iznad koljena, ove nejdu uz Adidas patike...

Kako sam joj ja donosio robu do kabine, tako je ona isprobavala i vikala: "A, daaaj tata, pa to se ne nosi više! To se nosilo prošli mjesec!"

Nahodo sam se na relaciji polica-kabina-polica ko neki južnoafrički ultramaratonac na Olimpijskim igrama. Jedna žena me zaustavila i pitala me jel možda stigo šleper sa robom pa ga istovarujem😀 Samo sam ju prostrijelio pogledom i reko: "Aj dont spik ingliš!"

Toga dana sam zaradio teži oblik upale nožnih mišića, žulj ispod desnog palca (nožnog) i momentalni besparitis sa tendencijom prelaska u kronični virusni dekintitis.

Hlače smo zajedničkim snagama kupili - nekoliko komada.

Volim gledat svoju malu zadovoljnu princezu kako se šepuri krpicama iz najnovije kolekcije "jesen-zima" Volim gledat zadovoljno lice tog malog stvora koji na tako fin i elegantan način izmuze sadržaj mog računa i pretvori u modnu kombinaciju od koje boli glava, začepljuju se uši, a novčanik pleše japanske narodne plesove i pjeva onu staru "Sve sam dao, ništa više nemam,samo zdravstvena i listić iz kladare mi osto!"

Moja mala princeza će zauvijek ostat jedina žena koja će svirat, a ja plesat ko drogirani međed! I neka.

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.