Blogosfera Aleksom u glavu!

Nemamo pravo na popravni, samo jednom se odgovara pred 'pločom života'

Zamotano tijelo u bijelu plahtu, ne veće od izgužvanog jastuka, putovalo je plešući u ritmu drmanja onog sjebanog kotača, svoj posljednji ples... Pitao sam se koliko je lijepih priča zamotano u toj plahti, koliko sretnih ili nesretnih ljubavi, koliko smijeha i suza...
Objava 09. travnja 2019. 0 komentara 336 prikaza
Image by truthseeker08 from Pixabay
Image by truthseeker08 from Pixabay
Ne dozvolite da vas lijepe i dobre stvari u životu ne pogode

...Posljednjih nekoliko dana sam imao prilike raditi u jednom zdravstvenom kompleksu ustanova, kojeg mnogi zovu "zadnja stanica"...

To je mjesto gdje je granica života i smrti iscrtana doslovno nevidljivom niti i uopće nije upitno hoće li se toga dana ugasit nečiji život, nego koliko će ih se ugasiti... Kud god se okreneš osjetiš zadah smrti i prolaznost ovog našeg kratkog boravka na kugli zemaljskoj.

Poseban pečat u mojoj glavi je ostavio čovjek u bijeloj kuti, hladnog lica, sa gumenim rukavicama, koji uzbrdo gura prazna kolica,sa jednim sjebanim kotačem (od ukupno 4)... Taj isti čovjek, sa tim istim hladnim licem, vraćao se za nekoliko minuta sa natovarenim kolicima nizbrdo...

Zamotano tijelo u bijelu plahtu, ne veće od izgužvanog jastuka, putovalo je plešući u ritmu drmanja onog sjebanog kotača, svoj posljednji ples... Pitao sam se koliko je lijepih životnih priča zamotano u toj plahti, koliko sretnih ili nesretnih ljubavi, koliko smijeha i suza...

...Dragi moji prijatelji...

...Ne dozvolite da vas lijepe i dobre stvari u životu ne pogode... Ne dajte da vam život na surov i okrutan način pokaže koliko je kratak, a vi neodlučni... Ne usudite se prešutjet "volim te" ili "fališ mi"... Nemojte da vam ego uskraćuje sve one prekrasne trenutke i zagrljaje...

Poštujte oca i majku, ma kakvi god da jesu... Nemate pravo na popravni, samo jednom se odgovara pred "pločom života", samo jednom se upisuju ocjene...

...Zato duboko udahnite i živite punim plućima, volite i grliti ,zgrabite svaku priliku koja doleti iza zavoja...

Ako vam pobjegne ne čekajte drugu nego zajašite valove, osmijehnite se i krenite za njom... Isplati se,vjerujte mi!

...A kad dođe, jer jednom mora doći, čas kad ćete plesat u ritmu onog sjebanog kotača svoj posljednji ples, pobrinite se da ispod plahte bude nešto što je ostavilo dubok trag urezan u glavama onih koje tek čeka čovjek hladnog lica u gumenim rukavicama...

...jer život ne čeka... Nikog, pa ni tebe...

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.