Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Kutak za konzervativni trenutak

4 naputka za bolji SDP [II dio]

Objava 10. studenoga 2014. 16 komentara 6201 prikaza
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
MLM

Neki su mi zamjerili tezu iz prošlog teksta, onu da se SDP nalazi na svom povijesnom dnu. Protuargument koji su ponudili jest broj dobivenih mandata iz primjerice 1995. u usporedbi sa brojem mandata Kukuriku koalicije na izborima 2011. Bojim se da broj mandata u ovom slučaju ne znači ništa, te ću to detaljno obrazložiti. Ono što sam u tekstu dao do znanja, a možda nedovoljno naglasio, jest to da je SDP kroz dobar dio posljednjih dvadeset i pet godina plutao sa aureolom 'onih umjerenih',  koji se nisu kompromitirali 'nacionalizmom', 'pretvorbom i privatizacijom', onih koji možda nisu domoljubi, 'ali su barem pošteni'.  To se trećesiječanjskom smjenom vlasti i propašću HSLS-a pretvorilo u ogromni politički kapital. SDP je tako osim malobrojne, prestrašene ljevice (koju je 'imao' 90-ih), sada 'dobio' i dobar dio biračkoga tijela centra, koje nije imalo nikakve specijalne socijaldemokratske afinitete, nego naprosto ne želi glasati za HDZ. Ovakav je SDP, pojačan (i) koalicijskim partnerima, bio prva prava protuteža 'stožernoj stranci hrvatskoga naroda' – Hrvatskoj demokratskoj zajednici.  Sve se ovo 2011. groteskno raspalo.

SDP je podbacio na najvažnijem polju, onom zbog kojega je i doveden na vlast – polju ekonomije. Štoviše, kada imamo na umu potpredsjednika Vlade Grčića, te njegove istupe, glagol 'podbaciti' čini se i preblagim. SDP je proizveo bivšu šeficu Porezne uprave, ministra financija i njegova pomoćnika koji su u najboljem slučaju u sukobu interesa, pitanje je što su u najgorem slučaju.  SDP je proizveo lokalne kabadahije koji su sada pod optužbama za korupciju.  SDP medijskim mogulima oprašta milijardu kuna dugova, dok u isto vrijeme lovi babe koje prodaju domaće, nefiskalizirane piceke. SDP ima premijera kojemu je The Economist omiljen časopis, no kada mu taj isti Economist  kaže da vodi državu koja je, prema perspektivi, među 10 najgorih na kugli zemaljskoj, u društvu država subsaharske Afrike – onda se taj Economist 'prevario'. Premijer čita 'Kapital u 21. stoljeću'  Thomasa Pikettya, knjigu koja pokušava dati opis prirode kapitala danas, te naputke kako ga kroz globalnu regulaciju učiniti održivim. U isto vrijeme vlada kojom predsjeda u Hrvatsku nije dovela nikakav kapital, te nema što 'regulirati', riječ 'investicija' postala je sinonim za sprdačinu. Povrh svega, 'nova lica', 'neopterećena prošlošću' izblamirala su se miniranjem europskog uhidbenog naloga da bi se (što je najsmješnije – neuspješno) zaštitilo bivšeg šefa republičke komunističke tajne službe. Da se travestija fino zaokruži – ukoliko je što gore od mainstreama u SDPu, onda je to, sa izuzetkom jednog imena, unutarstranačka opozicija. Kada se se sve ovo ponderira, tko još može pričati o nekim 'mandatima' iz 2011.? Kakvi mandati, kakvi bakrači? Je li se 2011. glasalo ZA 'Plan 21', smiješnu brošuricu pisanu od dizajnerskoga dua koji sada hvata gaže po Azerbajdžanu, ili PROTIV plodova ere kancelara Sanadera i njegove zapisničarke, gospođe Kosor? Misli li tko da će neki novi Kukuriku 'dobaciti' do tog rezultata, pogotovo sada kada je u igri Orah, deponij detroniziranih SDP-ovaca? Saberimo se. Asevi iz rukava su iscrpljeni, a anti-rezultati se gomilaju.

Čuvanje javnog zdravstva i školstva

Savjeti u pitanjima ekonomije koje sam dao u prvome naputku ne razlikuju se mnogo od savjeta u istim pitanjima koje sam dao HDZ-u u tekstu od svibnja. I jedna i druga stranka su duboko antistvaralačke, rentijerske, antipoduzetničke, antitržišne. Nikakva 'socijalna' maska tu ne pomaže.  No, iako su u mnogim dijelovima Europe lijeve i desne stranke snažno kartelizirane, te su i u društvenim,  i u ekonomskim pitanjima bliže nego ikada, što je tužno, socijaldemokrat se ipak mora razlikovati od pučanina. Linija sa koje ne smije odstupati je široka dostupnost javnih usluga. Pomiriti kvalitetu i dostupnost tih usluga mogu samo najbogatije države, primjerice one Skandinavije, sa kojom nas se kao 'uzorom' terorizira na dnevnoj bazi. Hrvatska u ovom trenutku nema privilegiju imati i kvalitetu i široku dostupnost takvih usluga. U Hrvatskoj bi se moglo dogoditi nešto strašno, snažni proračunski šok koji bi u doslovno mjesec dana razbucao to famozno 'zdravstvo' i 'školstvo'. Zašto? Jer je tamo, da stvar bude najstrašnija, najlakše 'rezati'. Tamo nema, ili ima malo, od duopola uhljebljenih kadrova koji ulaze u onaj 'fiksni dio' proračuna koji se 'ne dira'. Razlog je funkcionalne prirode. Ti sustavi, zbog kvalifikacija koje se moraju imati da bi se u njima obitavalo, članovima stranačkih mašinerija nisu atraktivni. Netko sa jedva završenom osnovnom školom i stranačkom pripadnošću kao bitnijom životnom 'kvalitetom' teško da će željeti ići operirati mozgove, zar ne? Ili, ukoliko predodređeno mu radno mjesto zahtjeva nominalnu visoku stručnu spremu, hoće li prije pikirati na PMF fiziku, ili pak ekonomiju u Merhatovcu?

...

Tada ćemo imati situaciju da ljudi gube ono što u ovom trenutku preplaćuju. Izgubit će to malo, a nastaviti plaćati kao sada, ili više. Simptomatično je da u svakom opisu najcrnjeg scenarija koji nam donose dva najveća dnevna lista, a koji prijeti našoj maloj Hrvatskoj – kao glavni gubitnik uvijek stoji 'školstvo' i 'zdravstvo' . Nigdje se u tom obimu ne navode tisuće otkaza u HEP-u, Holdingu, HŽ-u, Hrvatskim šumama, državnoj upravi, lokalnoj i regionalnoj samoupravi, Ministarstvu vanjskih poslova, likvidacija raznih agencija, odnosno strukturama gdje ima ohoho mjesta za rezanje, a čiji 'gubitak' u isto vrijeme neće osiromašiti najšire narodne mase. Tu je pravi test za SDP, ukoliko do toga dođe za njegova mandata. Hoće li naši napredni socijaldemokrati braniti javne usluge, pa i pod cijenu rezanja grane na kojoj sjede, ili će reći 'mora se'? U potonjem slučaju krije se i malignija reperkusija. Ukoliko vlast nastavi hibernirati, a proračun se u jednom trenutku uruši, pa metak popiju javne usluge, umjesto uhljebi, doći će do razvoja događaja koji će raznim sindikatlijama, filozofima i semiolozima, analitičarima diskursa, NGO džabalebarošima  i inim hijenama dati prijeko potrebnu ideološku hranu za njihovu fiksaciju na kapitalizam, te će po n-ti put otkukati svoju o 'neoliberalizmu u Hrvatskoj', ovoga puta sa, u očima 'maloga čovjeka', nominalnom potvrdom, čime će se krug pogube zatvoriti, postojeće stanje perpetuirati, a šansa za bilo kakvu promjenu ispariti. Tada imamo situaciju da 'kritičari društvene zbilje'  u praksi drže vreću onima protiv kojih laju, te tim istima omogućuju da i dalje vladaju na svojim malim tranzicijskim feudima.

Ovo je stanje neodrživo, a najcrnji scenarij nitko ne želi. Koje je rješenje? Sinergija. Vlast bi se morala odreći dijela svoga i komfora svojih 'vojnika' na terenu, a građani pristati na neke korekcije. Konkretno, sa strane vlasti ovo znači preusmjerenje sredstava iz neobrazovnih, nezdravstvenih i nemirovinskih dijelova 'sustava' u te dijelove istoga, uz istovremenu reformu. Primjerice, u obrazovnom sustavu to znači ili parcijalnu vaučerizaciju, ili snažno povećanje kvota državi deficitarnih profesija, te snažnije smanjenje onih koje generiraju redove zavoda za zapošljavanje. U sustavu zdravstva ovo znači pojačano stipendiranje studenata medicine, te dizanje plaća mladim liječnicima, da bi se što veći broj njih odvratio od bijega u boljestojeće države Europske unije, a pacijente spasilo polupriučenih doktora, koji u Hrvatsku iz svojih država dolaze iz razloga iz kojih mladi hrvatski liječnici idu u Europu. Ne smije se zaobići ni ukidanje pojedinih bolnica koje nisu teritorijalno opravdane, a generiraju samo gubitke, dok u isto vrijeme njima najbliže bolnice, koje će preuzeti njihove pacijente, valja pojačati kako brojem liječnika, tako i kvalitetom usluge. Pacijenti moraju moći participirati određenim iznosima da bi 'ubrzali' željene preglede. Odnosno, 'sve je besplatno svima', no za određeno ubrzavanje usluge može se platiti neki prihvatljivi iznos od stotinu, pet stotina, ili tisuću kuna, ovisno o pretrazi. Na taj se način iz 'sustava' miču zagušenja, smanjuju rashodi, a onima kojima je pomoć prijeko potrebna omogućuje da ne moraju posezati za molitvom, potkupljivanjem, ili poznanstvima da bi došli do usluge koju trebaju. Ne bi bilo loše pročešljati i sustav civilnih invalidskih mirovina, Hrvatska je država s najvećim brojem civilnih invalida u Europi, što je, imajući na umu neke navade balkanskog čovjeka, u najmanju ruku sumnjivo.

Ukoliko se nečinjenje nastavi, nastupit će čas u kojemu će sve implodirati i svi će izgubiti sve.

Neulaženje u svjetonazorske bitke koje je nemoguće dobiti

Naše društvo je predominantno konzervativno. U tome nema ništa loše. Podsjećam – socijaldemokracija je kombinacija umjerene društvene ljevice i umjerene ekonomske ljevice. Što onda može socijaldemokrat u konzervativnom društvu? Može ili fantazirati da je u Danskoj, te kukati 'kako narod ne valja', ili u postojećim uvjetima za svoje biračko tijelo i sebe izvući najviše što može. Odnosno, može puno toga, ukoliko to dobro iskomunicira. Dat ću primjer referenduma o braku. SDP uopće nije trebao ulaziti u borbu za imenicu 'brak', jer je od prve sekunde bilo jasno da će referendum proći. Umjesto da troši vrijeme na patetične priče o netoleranciji i mržnji, trebao se odmah grupirati na pozicijama vladavine prava, konkretno jednakosti pred zakonom koja se ostvaruje u instituciji životnog partnerstva istospolnih osoba, kojim one pred državom ostvaruju neke od bitnih benefita koje imaju brakovi. Na taj način ne samo da bi ostavili gospođu Markić da se bori sama sa sobom kao sa piñatom, nego bi prebacili lopticu na njezinu stranu, te bi onda ona pred Europom morala objašnjavati zašto osim braka, koji joj nitko ne dira, istospolnim osobama u 2014. želi 'uzeti' i neka minimalna prava. O nekakvom 'posvajanju djece' SDP nije smio ni prozboriti, tu je osim kompletne desnice od sebe udaljio i dio svoga biračkog tijela. U odnosu sa Katoličkom Crkvom treba se čuvati stazićevskog rječnika, te istu prije priupitati koliko je, konkretno u Hrvatskoj, dosljedna svome socijalnom nauku, te koliko je istome dosljedna u usporedbi sa primjerice Crkvom u Slovaka, ili Crkvom u Španjolaca? Tada bi se, u konstruktivnom dijalogu, dvori od oniksa možda pretvorili u još jedno dobro katoličko sveučilište.

...

Četvrti naputak sam odlučio pretvoriti u zasebni tekst. Stoga, sljedeći tjedan tekst o tome zašto je SDPu prvome u interesu da se riješi jugo-komunizma na svim razinama (kadrovskoj, sentimentalnoj, 'regionskoj').

  • zeze12:

    kad se samo sjetim da su oni za sebe govorili da su ferrari za druge, da su stranka čistih ruku i bla bla bla....

  • Halobar:

    Partija ce otici zbog lopovluka kojega mediji prikrivaju i održavaju u javnom prostoru jao kak ti poštenu a koliko su oni pokrali sve lopovluku prije njih su sitnica Partija krade u danu koliko prije njih u godinu dana

  • Halobar:

    To sto se zove SDPartija dugo je u smeću a nakon suđenja u Njemačkoj nestati ce. Na žalost glavne medijske struje u javnom prostoru koje ga je ista partija okupirala održavaju je u životu. Ipak narod zna sto je zlo ... prikaži još! partija učinila Hrvatima gora nego ona u DDR u. Sto puta vise ubojstava učinila je zlo partija koju glavne medijske struje i dalje slave kao sto su slavile do 90 te u DDR u.