Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera ANTIkujinaa

Rižot na crveno, od srama

Kad pratite reakcije svojih ukućana na upravo skuhani obrok, vidite je li bilo sve u redu ili ne, jer vas stvarno zanima. Ako i pitate je li sve bilo u redu, ne pitate reda radi. Pitate zato da saznate kvalitetnu povratnu informaciju: što je bilo dobro, što se može popraviti ili prilagodili ili drugačije napraviti e da bi bilo sve skupa još bolje. I kad dobijete povratnu informaciju, ma kakva bila, kažete „Hvala.“ I potrudite se drugi put još više...
Objava 07. lipnja 2017. 0 komentara 1670 prikaza
Besramne kozice
Besramne kozice
Kozice

Neki dan, nakon zaista napornog prijepodneva, zatekla sam se u ne-toliko-poznatom-mi dijelu grada.

Tko radi, taj i ogladni, pa smo se vrzmali okolo u potrazi za nekakvim dobrim, value-for-money restoranom. Netko nam je preporučio jednu „konobu“ , navodno dobra spiza, dostupno parkiralište, eto baš na glavnoj cesti...I eto nas. Mjesto poprilično popunjeno, dalo bi se zaključiti manje-više stalni gosti, relativno ugodno, idemo probati...Greška.

I onda krene. Menija – nema. Dolazi konobar, onaj koji prima narudžbe. Ono, dobar dan-dobar dan, i odmah, bam - pras: „Što ćete popit'?“ Pa nisam ni sjela, čovječe, ne znam još  ni što bi jela, zašto, oh zašto je to prvo pitanje??? Zašto? Časna riječ, meni je to odmah veeeeliki minus, gdje god da dođem. U startu lagano iziritirana, nježno kontra-pitanje, još uvijek uz osmijeh. „Što nudite od jela danas?“ Mislim, okej, hajde, nema menija, nema cjenika, nema ničega na stolu, došla si u konobu, valjda posluju po principu ono kao danas ima za jesti to što je chef na placu najbolje našao, kreira jelovnik od dana do dana, sve uvijek svježe i probrano, kao stalni su gosti pa svi eto osim mene napamet znaju što se nudi, brijem ja u svojim mislima, još uvijek pozitivno nastrojena. Nu ti meni odgovora: „Sve. Plodovi mora.“

Bazinga. Zakucalo me na mjestu. Kao prvo, kad mi netko u restoranu kaže da nudi „sve“, meni je to prvi signal za bijeg  glavom bez obzira. Meni pod sve padaju na pamet razna i razlličita bića iz mora, čovječe, pa jel' ti znaš što sve živi u morima? Em ne možeš, ali fakat ne možeš nuditi SVE, ako i nudiš „sve“, onda slutim da ništa i ne valja, em što si jedan bahati i bezobrazni konobar. Dodatna bazinga: gost za stolom pored urla nadglasavajući glazbu (klape i to...) e da bi dozvao konobara. A možda i impresionirao znatno mlađu žensku osobu preko puta, kajjaznam...

Da ne duljim, jeo mi se crveni rižot s kozicama. A jako sam osjetljiva na rižot, možda zato što sam ga (ipak) i sama naučila raditi. Vježbala ja, godinama vježbala, onako, ide to meni. Ima, kaže. Sad će. Nema toga više od pola sata, ok mislim ja, fakat friško mute.

Došlo to meni na stol. E pa sad, ako se to uopće može nazvat' rižotom: znate ono kad dobijete gnjecavu rižu žnj kvalitete, namočenu u rijetki umak od rajčice napravljen od gotove juhe (časna mi riječ, prepoznala sam čak i o kojoj se vrsti juhe iz vrećice radi, bljak), ter nečega što je po kineskim morima plutalo, potom u konzervi na kontejneru dojahalo sporovoznim brodom do ovdje,  s vjerojatno nepoznatim datumom ulova i rokom trajanja, obilato garnirano ustajalim češnjakom koji je pozelenio dok je dočekao svoj dan na tanjuru?

Možda je ovaj rižot pocrvenio od srama što ga se zove rižotom...jadan. Sažalila sam se nad tužnom sudbom rižota. I nad sobom.

Ostavim ja to na tanjuru, nemreš jest', salata je bila jedina relativno dobra stvar (donijelo mi unaprijed začinjenu, mrzim to, ali opet: ajd, ajd...gladna...), dolazi veselo drugi konobar, pita jesam li gotova (vidi pribor! Vidi pribor kako stoji na tanjuru!!!), i uleti mi s eto-pitam-da-pitam pitanjem: „Je li sve bilo u redu?“

Nije. Nije u redu ne imati meni na stolu, a niti cjenik a nekako mislim da vas to jedno dvije inspekcije kače, plus kazna. Nije u redu donijeti mi unaprijed začinjenu salatu. Naj-nije u redu crveni rižot jer je napravljen s umakom od rajčice od juhe iz vrećice ili nekom sličnom papazjanijom koja rajčice vidjela nije, nije u redu što ove nepoznate oblike života zovete kozicama, ama nije u redu, nikako nije u redu. Nije u redu ovo donijeti ljudima na stol, nije u redu ovo zvati crvenim rižotom, nije u redu...pa ni da sam turistica iz Koreje koju vidite prvi put-jedini put-zadnji put u životu, nije i nije!

Znate što se dogodilo? Ništa. Ali baš ništa. Ignore na najjače. Osim računa. Popriličnog. I očekivanja napojnice. I probavnih tegoba. I još jednog dodatka na listi mjesta: jednom i nikad više. Sad će neki reći da kako i mogu očekivati konobu u Zagrebu, ali eto, call me optimist...

Nego, da ne ostanete bez recepta i da si nabildate asertivnost po rižotu na crveno, bez da se crvenite, evo kako ja to:

Crveni rižoto s kozicama – tips&tricks

Imate po bespućima internetskih kuharica hrpu recepata, stvar je jednostavna, onako, skuhate ga za pol' sata uz dobru pripremu. Brzi obrok, ali ne i fast food! Ovo jelo može biti vrhunski doživljaj...uz dobru pripremu.

Ja ću malo o detaljima: obratite pažnju na izbor riže, stvarno. Ona kratkog zrna, ako staviš razna zrna na dlan, lako skužiš koja je kratkog zrna, ona malo okruglasta, tupasta, bucka riža. Zašto? E zato što pusti više škroba pa je rižoto kremastiji. Jednom sam pravila ovaj rižoto s rižom za suši i bilo mi je baš jako dobro, probajte i tako ako niste. Riža treba biti skuhana al dente, masu puta mi je ispala gnjecava masa, uvježbala sam pravilno skuhati rižu nakon višegodišnjeg eksperimentiranja. One upute, tipa neka riža bude staklasta – dovele su me do toga da bi svakih pet minuta pri kuhanju vadila zrnce riže i gledala povećalom (ukrala djetetu iz ladice) je li frikin riža staklasta! Pomogao je i jedan članka na kojeg sam naletila - o tome kako japanci u Japanu kuhaju rižu.  Znaju oni to, vježbali stotinama godina, meni pomoglo...To je čitava, zasebna kolumna, morat ću je napisati, idem zapisati da ne zaboravim...Piši liža. Liža je važna. Temeljac: riblji. I to mi je trebalo dugo naučiti raditi, sad ću baš kao svi ovi što pišu recepte napisati samo: temeljac, pa tko zna – zna. Ha! I zato sam se itekako naradila dok nisam naučila praviti. Temeljac. Ne teleći, pileći ili štajaznam. Ne volim miješati baš tako okuse.

Kad birate vino koje ide u rižot – ne stavljajte ono nešto što je kuma od bratića donijela a on delao na bregu prošle zime. Čim bolje vino, bolji rižot! Kad imam, stavim domaćeg prošeka malo. Meni još bolji okus, probajte!

Rajčica: tjao i joj. Ne i ne ono tipa kad pročitate na vrećici za gotovu juhu da može glumiti umak od rajčice ako se stavi malo vode. Ako idete raditi sami svoju šalšu, onda se nadam da imate unaprijed napravljenu i smrznutu, domaću,  da se ubrza proces, a ako ne, onda dajte barem u koncentrat iz tube hitnite malo zdinstanih svježih, ne onih plastičnih genetski polu-riba, bar da ima nešto okusa i mirisa...Opet, i o umaku od rajčica bi se se (valjda) dala knjiga napisati, ali imate one pupoljke osjetilne na jeziku, the rajčica ima i okus i miris. Onaj iz djetinjstva. E, taj!

Neki stavljaju u ovu priču maslac, ja ne nikad i nikako. Maslinovo ulje, čim bolje, tim bolji rižot i amen. Ništa više, ništa manje. Češnjak preskačem.

Kozice: a što da kažem, sezonski, plac najbolje, ajde stavim kad nema i one smrznute domaće proizvodnje i porijekla (obratite pažnju na sitna slova na naljepnici: to što je nešto deklarirano kao domaće proizvodnje ne znači uopće da je i domaćeg porijekla, neee?), samo ne ono sitno surimi zamjensko čudo iz konzerve...ništa do friških, domaćih.

Povratna informacija: kad pratite reakcije svojih ukućana kako jedu obrok, vidite je li bilo sve u redu ili ne, jer vas stvarno zanima. Ako i pitate, ne pitate reda radi, je'l tako? Pitate zato da saznate kvalitetnu povratnu informaciju: što je bilo dobro, što se može popraviti ili prilagodili ili drugačije napraviti e da bi bilo sve skupa još bolje. I kad dobijete povratnu informaciju, ma kakva bila, kažete „Hvala.“ I uložite dodatni napor, popravite, promijenite, prilagodite. Jednostavno je, zar ne? Lako za primjeniti u ugostiteljstvu. U čemu je problem???

Hvala i do viđenja! :-D

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.