Blogosfera ANTIkujinaa

Sedam prepreka za uspješno kuhanje

Što to, u stvari, ne volim a vezano je uz kuhanje? Mrzim li zaista poriluk? Ili je to samo jedna namirnica oko koje se uopće nisam potrudila? Muči li me još uvijek trauma iz djetinjstva kad me mama natjerala da pojedem pun tanjur variva od poriluka koje je bilo neukusno i nezačinjeno, s krupnim komadima prokuhane biljke koji su mi se sluzavo lijepili na ždrijelo i uz grlo tjerajući me na povraćanje? Mhm, da. Poriluk i ja još uvijek imamo nerazjašnjene i vrlo komplicirane odnose. Kao i kuhanje i ja...
Objava 08. veljače 2018. 0 komentara 739 prikaza
Foto: pexels.com
Foto: pexels.com
Kad sve krene - naopako...

Ne volim kuhati. Odnosno, dobro, napredovala sam, ne volim uvijek i stalno. Povremeno volim. Izbjegavam reći „mrzim“, zaista ne volim upotrebljavati tu riječ i mislim da je pretjerano staviti je u kontekst s hranom.

Što to zaista ne volim a vezano je uz kuhanje? Mrzim li sam poriluk? Ili je to samo jedna namirnica oko koje se uopće nisam (dovoljno) potrudila? Muči li me još uvijek trauma iz djetinjstva kad me je mama natjerala da pojedem pun tanjur variva od poriluka koje je bilo neukusno i nezačinjeno, s krupnim komadima prokuhane biljke koji su mi se sluzavo lijepili po ždrijelu i grlu tjerajući me na povraćanje? Mhm, da. Poriluk i ja još uvijek imamo nerazjašnjene i vrlo komplicirane odnose...Kao i kuhanje i ja.

Kada ne volim kuhati? Onda kad „moram“. Kada volim kuhati? Onda kad se to uopće od mene ne očekuje, onda kad imam inspiraciju i onda kad je jelo dovoljno složeno, neuobičajeno ili posebno da predstavlja izazov.

Zašto ljudi „ne vole“ ili „mrze“ kuhati? Što vam se kuhanje tako teško zamjerilo? Što radim pogrešno?

Promišljala sam svoje i došla do nekoliko zaključaka i odlučila ih nazvati „Sedam prepreka za uspješno kuhanje“. Kakogod, kao pripomoć svima koji su mi priznali da se u kuhinji baš ne snalaze a i da kuhati ne vole. Covey je napisao "Sedam navika uspješnih ljudi", a ja ću se proslaviti s ovim:

1. Ne znam kuhati

Pa niste se rodili s tim umijećem. Nije vam "ukucano" genetskim kodom. Ne znam baš ni ja. Ne znam jer nisam imala puno od koga ni učiti, niti sam ulagala bilo kakav napor da naučim, sve dok mi nije stvarno stvarno trebalo. I kad mi je trebalo, nije mi trebalo za mene, već za dijete. 

Jedno je ne voljeti kuhati a nešto sasvim drugo je kada ne volite kuhati "loše". Što mi preostaje? Kako mogu kuhati "bolje"? Klasični recept. Učiti, učiti, učiti...vježbati, vježbati, vježbati. Koliko sam samo puta kompletan obrok bacila u smeće jer nisam bila zadovoljna ili sam nešto upropastila. Sada ta ista jela koja sam sa suzama u očima gulila iz zagorjelog lonca znam poprilično dobro skuhati. Zato je bolje krenuti od malih količina, za jednu ili dvije osobe nego odmah prionuti kuhanju obiteljskog ručka za dvadeset ljudi. Manje ćete baciti u smeće. Šalim se, ali nekad sami od sebe očekujemo stvarno previše...

2. Spora si i nespretna

Radim. Imam pametnijih stvari za raditi od naparavanja za loncem. Puno tlake i izgubljenog vremena za jedan kakav takav obrok. Pa ako nemate iskustva u planiranju obroka, nabavi namirnica, pripremi, kuhanju i čišćenju, ovo sve oduzima enormne količine dragocjenog vremena. Koje je bolje uložiti u kvalitetno provedeno vrijeme s ukućanima ili prijateljima nego „za loncem“. Nemate rutinu, nemate naviku. I to je u redu, ne dolazi preko noći. Pa sam pristupila planski: OK, kuhanje je vještina. Vještine se uče. Vježbaju. Bruse. Planiraju. Ako planiram obroke, planirat ću i nabavu. Manje ću potrošiti i biti efikasnija u korištenju namirnica. Ne slažem „zalihe“ u ostavi. Priprema: dvije opcije – uključi i ukućane ili goste koji su ti došli na ručak (onak' skandinavski, družimo se i kuhamo, jedemo, pospremamo  i pritom se svi zabavljamo) ili nabavi korisne ali stvarno korisne aparate. Sjeckalica rulz, na primjer. Korisnija mi je od bilo kakve druge hrpetine sprava. I više u upotrebi. Nabavi sjeckalicu. I komplet kvalitetnih noževa. Obavezno imaj komplet kvalitetnih noževa.

3. Biraš komplicirane recepte

Ili one koji su nečitljivi. Ono što ja kažem „prepametno napisani“. Tipa „uzmi brašno“. Koje brašno??? Pa ono koje ize za dizano tijesto. Aha. Kao znam ja koje ide. Ne znam. Napiši tip brašna, ako već ne proizvođača i ime i prezime osobe koja ga je pakirala. Ili ono „kuhajte na laganoj vatri dok nije skuhano“. Ti znaš kuhati. Lijepo za tebe. Znaš li prenijeti to svoje znanje lijepo napisanim i detljno opisanim receptom?

Neka od najboljih jela koje sam jela bila su – krajnje jednostavna. Ne više od pet sastojaka. Ne kompliciraj. Počni od jednostavnog pa onda uključi vlastitu kreativnost u te jednostavne recepte a onda se tek primi recepata tipa „kuhati na pari sveudilj miješajući kremu za kolač lopaticom u lagano kružnim pokretima sa zahvaćanjem zraka, u smjeru obrnutom od kazaljki na satu, neprekidno dva i pol sata.“ Pomalo. Prvo trebaš naučiti hodati da bi mogla trčati.

4. Biraš recepte za jela s namirnicama koje nisu sezonske

Ovo em poskupljuje, em komplicira a i nije baš najzdravije. Obrni pilu. Prvo izaberi namirnice koje su najdostupnije pa onda traži recept za njih. Rajčice izvan sezone? Pa ja mislim da su toliko umjetno uzgojene da umalo svijetle u mraku. Nije sezona grožđa? Pa što se čudiš na cijenu ako je uvoz bio s druge strane zemaljske kugle, avionom. Ne mora baš biti sve 100% lokalno, ali zaista se može izabrati barem ono čemu je „vrijeme od godine“. Tako su i jeli naši stari. I svi se sad slažu da je tako i zdravije.

5. Nemaš osnove

Ono što bi me najviše izbezumilo nakon čitanja nekog recepta je nekoliko odlazaka u nabavku, na sve krajeve grada jer nemam trenutno maslinovog ulja, crvenih čili papričica, vinskog octa ili kurkume. Pa sam tijekom nekoliko mjeseci popisivala sve, ali sve naminice koje kupujem na dnevnoj bazi (ne moraš raditi poseban popis, korisni su i računi iz trgovine jer na njima su sve namirnice koje si kupuješ). Onda sam iz tog popisa vadila najčešće i najviše korištene pa reducirala u popis osnovnih namirnica koje uvijek trebam. Osnove iz kojih uvijek možeš nešto napraviti. „Zdrave“ po mogućnosti, u moje osnove ne ulaze nikako i nikad „tri bijele smrti“...Domaće maslinovo ulje vazda je prisutno, bez toga se ne ostaje.

6. Prekuhavaš

Brokula nije fina ako je skuhana do iznemoglosti i dok ne poprimi sivu boju. Većinu povrća ionako treba brzo termički obraditi e da bi ostale korisne stvari. Sva zelenjava je već kuhana kad poprimi malo tamniju zelenu boju i to je to. Uvijek sam imala nekakav strah da će mi jelo ispasti sirovo pa sam u početcima – uvijek i prekuhala. Kao bolje skuhano, nego sirovo. E, pa nije. Barem što se tiče povrća...

7. Ne tražiš pomoć, ne pitaš ono što ne znaš

Nije sramota ne znati. Niti pitati. Ili zamoliti za pomoć. Imaš dobru volju, nemaš baš svo znanje ovog svijeta, znaš tko zna – pitaš. Ljudi će ti rado pomoći. Ok, od nekih ćeš se naslušati samohvale i „ja to radim najbolje“ i „nitko nitko kao ja“, ali od desetak savjeta koje dobiješ sasvim sigurno će ti barem jedan pomoći. Jednom sam postavila pitanje na društvenoj mreži tražeći za recept za fritule: dobila sam ravno dvadeset i pet recepata i svi su se kleli u izvrsnost baš svojega. Usput su se neke davateljice recepata međusobno isposvađale koje to točno brašno ide u fritule i je li ide prašak za pecivo ili ne, ali recepte sam dobila. Izabrala sam dva, isprobala ih i na kraju se odlučila zapisati i usvojiti jedan ali vrijedan. Još onu tehniku kako da ispadnu savršene kuglice savladala nisam (dobijem krakata čudovišta), ali su barem fine. Lagane i prhke, ne teške i masne i kalorijske bombe kakve nikako nisam htjela.

Fitule? E baš bi ih mogla napraviti, za Maškare. Sad znam. A krakovi su baš zgodni, imaš ih za što primiti dok su još vrele...

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.