Blogosfera Ispravljanje krive Drine

Hrvatsko se pravosuđe izruguje žrtvama Domovinskog rata

Kad pomislite da je hrvatsko pravosuđe dodirnulo dno i da ne može niže pasti, onda vas ovakva ili slična presuda nekoga od naših dičnih sudaca ili sutkinja uvjeri da njihovoj maštovitosti nema kraja.
Objava 29. ožujka 2019. 3 komentara 1747 prikaza
Davor Javorovic/PIXSELL
Davor Javorovic/PIXSELL
Stevan Budač

"Marina Šomođvarca odveo je na ispitivanje u Štab Teritorijalne obrane u Batini (Baranja), u društvu još dvojice. Pretukle su ga u Štabu (navodno) druge osobe, a onda su ga on i "kolege" istu večer nakratko vratili kući, da ga takvog pretučenog pokažu supruzi i 14-godišnjem sinu Igoru ("nos gotovo da i nije imao", svjedočila je Marinova supruga Katica). Šomođvarcu se kasnije izgubio svaki trag, a njegovo tijelo ekshumirano je iz masovne grobnice u Novom Sadu 2003. godine."
   
Nadalje, "ispucao je tromblon na kuću Antuna Vidakovića", a "privodio" je i druge mještane Batine srpske nacionalnosti. I bježao je od hrvatskog pravosuđa, naime, uhićen je u travnju prošle godine u rumunjskom gradu Galatiju i to pri redovitoj kontroli identiteta dok je, kao član posade, plovio riječnim brodom pod srpskom zastavom.
   
I za sve to sutkinja Županijskog suda u Osijeku Azra Salitrežić u ponovljenom je postupku Stevanu Budaču (52) za ratni zločin u Baranji  "odrezala" tri godine i 10 mjeseci zatvora (prvi put kažnjen je s 15 godina zatvora, ali je Vrhovni sud tu presudu ukinuo). Blaže od minimalne (pet godina) jer je, prema mišljenju sutkinje, u vrijeme počinjenja zločina (1991.) "bio mlad, danas je otac troje djece i korektno se ponašao pred sudom". Produljen mu je, pak, istražni zatvor jer je godinama bio nedostupan.      


Foto:  Davor Javorovic/PIXSELL


Kad pomislite da je hrvatsko pravosuđe dodirnulo dno i da ne može niže pasti, onda vas ovakva ili slična presuda nekoga od naših dičnih sudaca ili sutkinja uvjeri da njihovoj maštovitosti nema kraja. Opet se više brinu o zločincu nego o žrtvi. I ubijeni Marin Šomođvarac imao je djecu, dapače njegov ga je 14-godišnji sin morao gledati onako premlaćenog i krvavog, a nije mu mogao pomoći.

Čovjek je ni kriv ni dužan, samo zato što je bio pogrešne nacionalnosti - nije bio Srbin, odveden od kuće tog 17. rujna 1991., zlostavljan je, premlaćivan i ponižavan, da bi na kraju bio smaknut pod tko zna kakvim okolnostima. Navodno je iz Belog Manastira bio prebačen u Dalj, ondje je ubijen i bačen u Dunav. Tijelo mu je isplivalo negdje kod Bača, na vojvođanskoj strani Dunava, i pokopano u masovnoj grobnici u Novom Sadu... 

Svi se s razlogom pitamo: kakva je to (hrvatska) pravda? Pa, za mučenje psa bi se dobilo više... 
   
Nije to usamljen slučaj, hrvatsko pravosuđe u pravilu umjesto da pruži kakvu-takvu zadovoljštinu žrtvi, ono joj se izruguje. Da, Bog će na kraju svima suditi, ali što će nam onda (skupo) pravosuđe?! 

Davor Javorovic/PIXSELLFoto: Davor Javorovic/PIXSELL 1 / 12

  • pelegrine:

    Hrvatsko pravosuđe je u cijelosti bez kriterija prema svemu. Srozalo se u opasno nisku razinu i sve govori da niti jedan, a pogotovo ovaj Ministar nisu ništa učinili kako bi podigli razinu zaštite građana. Ova presuda primjerice odraz je ukupne ... prikaži još! sprdnje jer tražiti olakotnu okolnost ratnom zločincu koji se iživljavao nad žrtvama pa to je razina podzemlja. Osuditi nekoga na 15godina pa potom gotovo osloboditi jad je i bijeda svih sudionika, ali i DORHa. Pupovac likuje,neprincipijelna koalicija ide dalje.

  • Travno221:

    Još kad mu oduzmu vrijeme provedeno u ekstradicijskom i istražnom zatvoru, brzo će taj van. A onda može tražiti hrvatsku penziju, povrat imovine... Strašno!

  • Diplomat2:

    Kakav paradox, a strance ganjaju u cijeloj Europi zbog 5,-Kn parkiranja, turisti samo nam dolazite, debelo nam placajte apartmane i ostalo, a kad odete mi cemo vam slati racune za parkiranja tako da Euri i dalje dolaze, BRAVO