Blogosfera Ispravljanje krive Drine

Za smrt malog Denisa krivi smo svi

Objava 29. svibnja 2017. 0 komentara 81 prikaza
Duško Marušić/Pixsell
Duško Marušić/Pixsell
Duško Marušić/Pixsell

Odavno me jedna smrt nje tako pogodila kao ubojstvo malog Denisa iz Pule. Kao da mi je umro najrođeniji, kao da su mi ubili moje dijete. Možemo mi sad osuđivati taj okrutni čin majke-nemajke koja je trogodišnjeg sina ubila (ili dala ubiti) samo zato što joj je smetao da se okolo provodi. Nju će snaći zaslužena kazna a najgora će biti ona koja će doći kad shvati što je učinila.

No, pogledajmo se u zrcalo. Nismo li i svi mi simbolično sudjelovali u tom ubojstvu? Nismo li svi mi odgovorni za smrt malog Denisa? Zbog svoje komocije, zbog svoje nebrige, zbog svoje sebičnosti, ponajviše zbog našeg kroničnog nezamjeranja drugima. Nikome se ne želimo zamjeriti. Ni ubojicama, ni kriminalcima, ni nasilnicima... Mi radije gledamo "svoja posla". Kao da smo sami na svijetu...
 

A i kad netko drugi to uradi umjesto nas, nazvat ćemo ga cinkerom ili drukerom. I nastojati ga ušutkati jednom za svagda. Švicarac rođenog brata prijavi zato što baca smeće u šumi i njega tamo slave kao uglednog građanina, a kod nas bi on bio obični izdajica. Pogledajmo samo kako smo okrutni prema zviždačima a kako korumpiranim političarima ništa ne zamjeramo i opetovano za njih glasujemo.
 

Da je netko nadležnim službama prijavio nesavjesnu majku - a susjedi su vidjeli da je dijete zapušteno, čuli su da danima plaće - možda bi Denis i danas bio živ. Da su socijalne službe zbrojile dva i dva i malo bolje pratile očito problematičnu majku - možda bi Denis i danas bio živ. Zar doista nikako nismo mogli izbaviti to dijete iz pakla?

Nije bilo tu niti Denisova oca da mu pomogne, kad ga već majka nije željela (zato je Bog učinio da dijete ima dvoje roditelja). Izdržava kaznu zatvora jer je - kad je vidio da ga žena vara - pretukao i nju i njezina ljubavnika. Morao je pokazati da je macho, da je "pravi" Bosanac i "pravi" Balkanac. Umjesto da razmišlja o interesima svjega djeteta kojemu je očajno bio potreban. Vidim, razmišljat će sad. Kao i svi mi. Ali kasno...

I zato: pobunimo se protiv nasilja! Pobunimo se protiv nepravde! Pobunimo se protiv diskriminacije! Pobunimo se protiv kriminala! Pobunimo se protiv korupcije! Pobunimo se protiv bahatosti...

 Vratimo legitimitet našoj ljudskosti.

 Kad sljedeći put neko dijete bude danima plakalo, kad sljedeći put neka žena ili neki muškarac zavape za pomoć, nemojmo ostati nijemi. Pomognimo im. Prijavimo takve slučajeve, pa makar nam priljepili etiketu cinkaroša ili drukera. Baš nas briga. Bolje i to nego da budemo suodgovorni za novu smrt, za novi zločin.

Samo će tako ova besmislena smrt malog Denisa dobiti kakav-takav smisao.

Anđelčiću, oprosti!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.