Naslovnica Strip i ilustracije

Crtači stripova i umjetnici prozvani radikalnim desničarima

Objava 11. veljače 2017. 8 komentara 1500 prikaza
pedigre
pedigre
pedigre

Postoji jedna stara narodna izreka koja otprilike glasi: "Prvo počisti smeće u svom dvorištu, a onda viri u moje". Ne mogu a ne osvrnuti se na članak  objavljen na portalu Index.hr pod jakim naslovom „Hasanbegović odabrao, Nina odobrila, radikalni desničari za naše pare sada pišu knjige“, kojim je direktno napadnuto ne samo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i legitimno provedeni natječaj, već i pojedini strip autori i umjetnici. U tome konfuznom članku (ovaj izraz je savršeno tom riječju opisao jedan od napadnutih umjetnika, "radikalni desničar" Ante Gugo), koji potpisuje izvjesni F.Ć., između ostalih, za ostvarene godišnje potpore za književno stvaralaštvo napadnuti su  kao "radikalni desničari" i hrvatski autori stripa, legendarni Dubravko Mataković i eto moja malenkost koja se usudila prijaviti na natječaj i ostvariti godišnju potporu od 42.000,00 kn, riječima, citat: "Visokih 42 tisuće kuna za svoj strip "Vukovar: Haš" Nenada Barinića....", a print tablice sa tim "ogromnim honorarom za strip" se nalazi ne samo kao prilog teksta, već čak i na ilustraciji teksta. Odmah da razjasnim: ne želim nikoga tekstom uvrijediti, već objasniti koliko rada treba za samo jednu stranicu stripa i kolika je cijena vrednovana u svijesti javnosti. Na dio teksta sa Index-a, koji glasi, citat:"Hoćemo li morat čekat dok umre zadnji čovjek koji je živio prije 1991.?" mogu samo reći da bi ljudi takvog načina razmišljanja trebali posjetiti doktora, te pošto u Hrvatskoj hrvatski branitelji baš zbog takvog načina razmišljanja imaju izrazito visoku stopu smrtnosti, ja se kao hrvatski branitelj nadam da ću živjeti još dovoljno dugo da nacrtam taj strip. Sa tim stripom i nakon što riknem, živjet ću kroz ono što sam stvorio svojim rukama, u spomen pokojnog Haša i svih drugih koji će biti na tim stranicama, a živjet će zauvijek kroz sjećanja na ljude iz 1991. godine koji su prošli sve to što su prošli, da bi preživjeli morali svaki dan gutati takva razmišljanja. 

Što ćeš kada smo radikalni desničari. Najbolji smo kada smo samohrani umjetnici koji rade džabe po mogućnosti za ljevičare (pojedini si daju za pravo da naše radove ukradu, koriste se njima i zarađuju na njima, bez ikakve naknade nama koji smo ih napravili. Naša djela se najviše cijene tek kada riknemo i onda postižu cijene, mi smo "samo" to napravili, a "radnici" zarade.... Vraćam se na članak.....Zaboravili su napisati da smo neki od nas prvi puta prošli na natječaju (konkretno kažem za sebe), zaboravili su i spomenuti kojim opusom smo to stekli, zaboravili su i izračunati koliko poreza godišnje plaćamo. Zaboravili navesti i to da smo mi jedni od rijetkih koji uvijek plaćaju porez, te da se naši dugovi nikada ne otpisuju blagoslovom i potpisom lijeve ruke. Zaboravili su napraviti analizu prošlih natječaja i onih koji su i sa čime dobivali poticaje. I prije smo se javljali, pa nismo nikada prošli, moj primjer je npr. tu. Nisu razmišljali ni o tome da nakon svega što sam napravio, imam mirovinu od koje kada je dobijem, ne znam da li da se smijem ili da plačem. Vjerujem da sam tijekom radnog vremena od svojih plaća puno,puno više uplatio doprinosa te mi je drago da sam DOBIO poticaj od novca poreznih obveznika i radnih ljudi, dakle i od svojih sredstava. Valjda sam odabrao krivi životni put, te nisam iz privilegirane ekipe sa za njih izmišljenih radnih mjesta i primanjima u iznosima, koje ja jadan i neuk, stvarno ne znam napisati. Mislim, i takvi griješe pa nikada ne napišu te stvarne iznose, kako bih onda ja.... Od crtanja stripa za sada imam slab vid zbog stalnog rada pod umjetnim svijetlom a izlazak iz kuće u sunčani dan ima efekt isti onome kada vampira zatekne dan, veliko oštećenje kralježnice te očekujem i ostatak stripovskih profesionalnih oboljenja (ne spominjem sve druge zdravstvene probleme koje sam DOBIO dosadašnjim radom kao npr. 3 čira i "puno malih koje se ne isplati brojati", rupture itd).

Najradikalniji od nas je svakako Dubravko Mataković, jer njegov mali Ivica i svi drugi likovi su dešnjaci. I u mojim stripovima su svi likovi uvijek dešnjaci. Mi, umjetnici, neprijatelji smo jer nije nam u cilju raditi preinake u povijesti i u kulturi po nečijem ćeifu. Molio bih neuke aktiviste žute štampe da svakako prouče biografiju i bibliografiju Dubravka Matakovića, iza njega je nemali opus. 

Pošto su me moji otac i majka pošteno odgojili, dragi Bog ih poživio još puno godina, unaprijed se ispričavam što će ovaj tekst biti poduži, ali vjerujem da će Vam se svidjeti. U vezi svega ovoga, probati ću obrazložiti kako smo se usudili prijaviti na natječaj i proći te probati objasniti kako nastaje jedan strip i koliki rad je tu zapravo potreban i navesti da je minimalna okvirna cijena jedne table stripa minimalno 1000 kn, a kompletna izrada jedne table traje za neupućene (npr. one koji se čude što se za strip od 56 tabli ZARADI, a ne DOBIJE) sa svim pripremama i realizacijom od minimalnih 8 sati do 48 sati....Napisati ću i kojim radom, te opusom DOBIJE poticaj. Napisati ću i podatke o strip albumu "Vukovar-Haš" i što sve rad na njemu podrazumijeva da DOBIJEM poticaj. 

O sredstvima i poticajima raspravljaju i na drugim mjestima, npr. forum.stripovi.com.

1. Sve što sam se usudio napraviti kroz svojih nepunih 45 godina života: 

Rođen sam 1972.godine. U Vinkovcima sam završio osnovnu i srednju školu. Oženjen sam, otac četvero djece. Nisam služio tzv. JNA jer nisam stigao, počinjao je Domovinski rat pa sam se uključio u njega kao branitelj sa vojnim znanjem koje sam stekao na satima nastave Obrane i zaštite, a u prvom vatrenom okršaju saznao da u ratu ginu oni čiji roditelji nisu nikada bili povlašteni. Kao sudionik Domovinskog rata, odmah sam spoznao da nisam radikalni desničar već hrvatski domoljub, i to onaj kojem je priznatno RATNO SLUŽENJE VOJNOG ROKA. Ne ide mi baš na ruku što sam politički opredijeljen HSP-u, ali smatram da bolje da ti čvrsto stoji u desnici, nego mlitavo u ljevici. Iz rata sam izašao sa psihičkim i fizičkim posljedicama, sa nepriznatim statusom HRVI i sa pojedinim odličjima koji stoje u ormaru. Umirovljeni sam djelatnik MUP-a, gdje sam besplatno od 1992.-2015. godine i bez rješenja za to radno mjesto izrađivao fotorobote počinitelja kaznenih djela a neslužbeno glasim za najboljeg hrvatskog crtača fotorobota. Zadnjih 18 godina službe u MUP-u, radio sam u kriminalističkoj policiji. Uz sve poslove koje sam obavljao kao detektiv jednog odjela, kao dio ekipe za ekshumacije sudjelovao sam u svim ekshumacijama na području nekadašnje općine Vukovar. 

Od malih nogu crtam stripove i ilustracije koje objavljujem od 1986.g. u različitim publikacijama. Kroz ljubav prema stripu dolazi do izražaja i moja ljubav prema prirodi i ribolovu, pa ribolovu posvećujem značajan dio svojih umjetničkih radova, a od 1998. godine zapaženi sam pisac članaka o varaličarskom ribolovu i konstruktorskim i dizajnerskim rješenjima umjetnih ribolovnih mamaca kao  novinar ribolovnih časopisa iz zemlje i inozemstva (Srbija i Češka). 

Uz crtanje stripova, te pisanje bloga za Večernji.hr i blog.hr, bavim se ribolovnim novinarstvom i fotografijom, dizajniranjem i kreiranjem umjetnih ribolovnih mamaca i ribolovom te humanitarnim radom, amatersko povjesničarskim i umjetničkim djelovanjem te obnašam tri neplaćene a odgovorne funkcije - kao predsjednik moto kluba, dopredsjednik Udruge ljubitelja stripova StripOs i tajnik o.o. UHDDR-a. Jedan sam od osnivača ribočuvarske službe na Dunavu, te sam volontirao 4 godine kao ribočuvar.

Ilustrator sam mnogih knjiga i publikacija drugih autora, te stručni suradnik i ilustrator u izradi različitih dokumentarnih filmova. 

Aktivno održavam strip škole za mlade polaznike, kao i različite radionice i tribine u zemlji i inozemstvu. 

Učesnik sam više međunarodnih, grupnih i samostalnih izložbi.

Član sam Udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske (ULUPUH-a) od 2009. godine, Udruge ljubitelja stripa StripOs i Strip kluba 85 (Gavran, Virovitica).

Dobitnik sam nekoliko nagrada:

- 1. nagrade za kolor naslovnice časopisa „Tom & Jerry“ 1988. godine

- 3. nagrade na Međunarodnom natječaju za strip „Flita“ i „Kvadrata“ 2003. godine

- 1. nagrade na natječaju za najbolji cover grupe THE KARAMBOL za singl „Djetinjstvo“

Također, 2010.g., uručena mi je  povelja Vukovarsko-srijemske županije za humanitarni rad i izniman doprinos kulturi i očuvanju prirode.

 

Kao airbrush majstor, oslikao sam više motocikala i kaciga koji se vozaju po SAD, HR, Švicarskoj, Njemačkoj, Švedskoj i Austriji.

 
 
Detaljnije bi to izgledalo ovako:

Radikalni desničar Nenad Barinić je sa 16 godina izdao samostalne strip fanzine  “Xerox” i “NNNI” 1988. godine. Od 1986. g. objavljuje stripove i ilustracije u: NNNI (fanzin), XEROX (fanzin), Privlačica (Privlaka, 1986.-1989.), Omladinski list (Vinkovci, 1986.-1988.), Plagijat (Vinkovci, 1994.), Slavonski obzor (Vinkovci, 1993.), Hrvatski vjesnik (1992.-1994.), Maslačak (Osijek, 1985.-1988.?), Odraz (List mladih Hrvatskog zagorja 1988.), Ten, Tok, Žvoks (Vinkovci, 1988.), Bang (Osijek, 1990.), Mladost (Savez socijalističke omladine Jugoslavije, Beograd, 19..?), Meteor (Klub ljubitelja naučne fantastike Subotica, 1987.-1988.), Tom & Jerry (Vjesnik, Zagreb, 1988.), Patak (Slavonska Požega, 1987.), Strip zabavnik (Forum Marketprint, Novi Sad, 1987.), Kvadrat (rujan 1992.g.), Športski ribolov (1998.-2010.), Ribolovački magazin (2005.-2012.,Mont Press, Novi Sad), International Fishing Magazin (2005-2012., Mont Press, Novi Sad), Udica (Zagreb, 2002.), Praktični ribolov (2011. -,Svijet ribolova d.o.o., Zagreb), Striptiz (Varaždin, 1995-1996.), Comixer (1997.), Des Grauen (31.01.-24.06.1996. g., Njemačka, izdavač „Verlag Click-Clack GmbH“), Shotgun Mary (1997.g., izdavač „Antarctic press“,USA,), Aplauz (2006.), Striporama (1999.), Internet strip fanzin „Flit“, „Gavran“ (1/10 - 2009.), Stripos (Osijek, 2009.,2010.,2011.), Slavonski strip crtači (Osijek, Vukovar, Vinkovci – 2010-2011.2012.), strip album „Einstein World“ (Ogranak Matice Hrvatske Vinkovci, 2007.), strip izdanje „Ovčara – krik u noći“ (zajednički strip projekt Danijel Rehak i Nenad Barinić, Vukovar, HDLSKL, 2007.), „Scream In The Night“ (zajednički strip projekt Danijel Rehak i Nenad Barinić, Vukovar, HDLSKL, 2008.), „Anno Domini 1991,“ (Zagreb, 2009., zajednički projekt Ivica Čanadić i Nenad Barinić), strip album "Idemo na Dunav!!!" (StripOs, Osijek, 2012. g.), Pegazus 21 (Vizant, Makedonija, ožujak 2013.), strip album "Tri panja na otoku sreće" (StripOs, 2013.), monografija "Domovinski rat u stripu" (Stripforum i Večernji list, lipanj 2014.), Strip revija "Domovinski rat " (Stripforum i Večernji list, specijalni broj za 05.08. 2014.), Striptokok (Zagreb, 04.2015.) itd.

Učesnik više međunarodnih, grupnih i samostalnih izložbi: od 12-e godine života u izložbenim prostorima omladinskih domova (Vinkovci i Đakovo 1984-1989.), „Privlačice“ u Privlaci i Vinkovcima (1984-1989.), „Salona Yu stripa“ i „Salona stripa“ u Vinkovcima, Zagrebu i Rijeci, samostalna izložba u prostoru željezničkog kolodvora Vinkovci (1987.), zajednička izložba slika i skulptura članova „Ateljea '90“ u prostorijama ZAKUD-a Vinkovci od 06-20.09.1990.g., samostalna izložba i tribina u prostoru Policijske akademije u Zagrebu (1996.), samostalna izložba ilustracija u prostorijama Matice hrvatske u Vinkovcima (12.11.2007.), samostalna izložba i strip tribina u Našicama u organizaciji Hrvatske narodne knjižnice i čitaonice i hotela „Park“ u vremenu od 09-30.06.2000. godine, izložene ilustracije i stripovi o ribolovu u prostoru Međunarodnog sajma lova i ribolova Efttex u Bruxellesu  sa radovima posvećenim ekologiji (2007.), samostalna izložba u prostorijama HDLSKL u Vukovaru (2008.), samostalna izložba u prostorijama MKC Županja (2008.), grupna izložba NOVI ČLANOVI ULUPUH-a 2009. od 23. - 27. veljače 2009. u Galeriji ULUPUH u Tkalčićevoj 14 u Zagrebu, grupna izložba na Strip festivalu Fra Ma Fu u Gradskom muzeju u Virovitici od 13-15.03.2009., grupna izložba „Dani stripa - Slavonski strip crtači“ – Stripos Osijek, 09.-11.04.2010., grupna izložba „Slavonski strip crtači“ – Stripos, Vukovar – Hrvatski dom Vukovar 11.-24.05.2011.g., grupna izložba „Slavonski strip crtači“ – Stripos – Vinkovci, izložbeni prostor Meraja (Crkva Sv. Vinka) 27.08.-06.09.2011.,,grupna izložba „Slavonski strip crtači“ – Stripos – u Našicama, izložbeni prostor Likovnog salona hotela Park 28.10.2011., Grupna izložba „Domovinski rat u hrvatskom stripu“ na 14. Međunarodnom festivalu stripa „Crtani romani šou“ (Zagreb, 28.10-28.11.2011.g. u Biblioteci i galeriji „Svijet stripa“), grupna izložba PEGASUS 21 - 13. Međunarodni salon stripa - Prilep, Makedonija 2013, grupna izložba "Branitelji u ratu-umjetnici u miru" (Vukovar, Hrvatski dom, 18.04.2013.g.), Drenovci - samostalna izložba (23.04.2014. g.), velika samostalna izložba u Hrvatskom domu u Vukovaru od 30.04.- 30.05.2014. godine - "Retrospektiva - Nenad Barinić - 30 godina stvaranja stripa i ilustracija - 1984.-2014.), skupna izložba "Branitelji u ratu-umjetnici u miru" na Sajmu zdravlja u Vinkovcima (27-30.04.2014.), samostalna izložba (12. 11.2014. u prostoru galerije Kazališta "Joza Ivakić" u Vinkovcima), samostalna izložba "Izložba ratnog stripa i ilustracija Nenada Barinića" (kuća Lavoslava Ružičke, u Vukovaru u organizaciji Hrvatskog doma Vukovar, kao izložba u sklopu službenog protokola obilježavanja obljetnice privremene okupacije grada Vukovara i kao podrška svim hrvatskim braniteljima i invalidima ma gdje bili), itd.

Održao više promocija i tribina po Hrvatskoj u svezi rada na svojim stripovima u sklopu Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Ilustrator je više knjiga i publikacija: „Pjesme“ (R. Roklicer,Vinkovci, 1988.), Gospodarski susreti (1993/1994.), Podsjetnik posebnih sigurnosnih mjera i sažetak kaznenih odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama (u izdanju PU Vukovarsko – srijemske, 1996.), „Neriješeno 3 dva“ (Ranko Stažić, Biblioteka Val, Rijeka 1997.), „Pjevač ide svijetom i pjeva“ (Darko Vuković, vlastita naklada, Vinkovci 1999. g.), „The Poet Walks The World And Sings“ (Darko Vuković, vlastita naklada, Vinkovci, 2001.), „Radnički“ (Danijel Rehak, HDLSKL, Vukovar 2003.), „Nek' ne dođe nitko do prijatelj drag“ (Danijel Rehak, HDLSKL, Vukovar 2005.), „Nešto poslije ponoći & Tragom staklene mape“ (Vladimir Bakarić, Ogranak Matice hrvatske Vinkovci, Vinkovci 2004.), „Borovsko nebo čisto, jesmo li te voljeli svi isto“ (Danijel Rehak, HDLSKL, Vukovar 2007.), „Welcome shit pack“ (Biblioteka Čučavac, Pajo Pakšu i Nenad Barinić, 2009.), „Opasna potraga“ (Vladimir Bakarić, Ogranak Matice hrvatske Vinkovci, Vinkovci 2010.), „Crven tata bijeli zec“ (Pajo Pakšu,2011), Život i djelo Sebastijan Lechner (Udruga StripOs, 2011.), "Pepeo na krilima Feniksa" (Jadranka Balatinac, 2013.), "Balkanske niskobudžetne treš priče" (Pajo Pakšu, 2013.), "Peta zapovijed" (Ivan Vekić, 2014.),"Crni kaput" (2015.), "Ne plači, moj dobri anđele" (2015.), "Iznad svih Hrvatska" (2015.), itd…

Stručni suradnik i ilustrator u izradi dokumentarnog filma „Vukovarska pasija i križni put“ (redatelj: Eduard Galić, HTV, Zagreb 2006.) i stručni suradnik i ilustrator u izradi dokumentarnih filmova - projektu „Heroji Vukovara“ (redatelj: Eduard Galić, proizvodnja MISSART, Zagreb, 2007.), dokumentarca „Vukovar 91“ (redatelj: Eduard Galić, proizvodnja MISSART, Zagreb, 2007.), „Priče Heroja Vukovara“ (redatelj: Eduard Galić, proizvodnja MISSART, Zagreb, 2011.g. za „Večernji list“ i „24 sata“). 

HRT je snimila dokumentarni film "Život sa slikama" o životu i radu Nenada Barinića 2012. godine. Film traje 45 minuta i obuhvaća rad i djelo. Također je u montaži i dokumentarac "Strip u Hrvatskoj" o njegovom radu.

Održao više strip – škola za mlade polaznike: Vinkovci 2009. godine, Vinkovci 27.08.2011. godine (u sklopu izložbe Slavonski strip crtači), Osijek 8-10.06.2012.g. (Dani stripa), Osijek 25.01.2013.g. (u sklopu programa Noći muzeja u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek), Vinkovci 20.02.2013.g. (Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci u sklopu rođendana Bibliobusa), Vukovar 12.03.2013.g. u Osnovnoj školi Josipa Matoša (djeca sa posebnim potrebama) u okviru međunarodnog ACES (Academy of Central European Schools) projekta pod nazivom „Naš prozor u svijet", Osijek 24.4. i 27.4.2013. godine u sklopu manifestacije “Muzejske pričalice - 18. muzejska edukativna akcija u povodu Međunarodnog dana muzeja” održane u Galeriji likovnih umjetnosti Osijek, Osijek 10.-12.05.2013.g. (Dani stripa), Vukovar OŠ Nikole Andrića 21.02.2014. godine, Drenovci 23.04.2014. godine, u sklopu Edit Comics-a i rada u Udruzi ljubitelja stripova "Stripos" održao i nadalje održava više strip radionica po Hrvatskoj 2014. (Osijek, Vinkovci, Vukovar, Zabok, Slavonski Brod, Zagreb, Varaždin…..)...."Balkanske vode" - Gunja, Obrenovac, Maglaj, Doboj (6-7.2015.), Vinkovci i Vukovar (14-15.7.2016.), "47. Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva" Karlovac (Karlovac, 25-27.11.2016.), Comix Connection, itd.,itd.

Objavio strip album "Einstein World" (Ogranak Matice Hrvatske Vinkovci, lipanj 2007. g. ) - po literarnom predlošku Tihomira Mraovića, strip projekt Danijela Rehaka i Nenad Barinića „Ovčara – krik u noći“ (HDLSKL, 2007.), zajednički strip projekt Danijela Rehaka i Nenad Barinića „Ovčara – Scream In The Night“ (HDLSKL, 2008.), te „Anno Domini 1991,“ (zajednički projekt Ivica Čanadić i Nenad Barinić, Zadruga likovnih stvaralaca,2009.), "Idemo na Dunav!!!" (autorski rad, Udruga ljubitelja stripa Stripos, Osijek, 2012.) "Tri panja na otoku sreće" (StripOs, 2013). Piše knjigu "Škola stripa kroz radionice" 2015. godine od oko 400 strana.

Strip projekt Danijela Rehaka i Nenad Barinića „Ovčara – krik u noći“ (HDLSKL, 2007.) te zajednički strip projekt Danijela Rehaka i Nenad Barinića „Ovčara – Scream In The Night“ (HDLSKL, 2008.) rješenjem Ministarstva prosvjete i športa imenovan je pomoćnim nastavnim pomagalom u osnovnim i srednjim školama. Zanimljivo je i rijetko da uradak te tematike bude imenovan u te svrhe, ali radikalni desničar kroz prikaz ratnog zločina nije nigdje ni pokušao proturiti govor mržnje i nacionalne netrpeljivosti. Zanimljivo je da je pojava ovog izdanja, koje se inače može kupiti samo u Spomen domu na Ovčari, čak mjesec i pol dizala prašinu po medijima u zemlji i inozemstvu, a radi istog je dobio epitet deklariranog ustaše, razne prijetnje itd., koje su vidljive upisivanja imena i prezimena autora na ćirilici u tražilici.

Trenutno je najaktivniji i najproduktivniji autor ilustracija i stripova vezanih za Domovinski rat.

Radi doprinosa na raznim poljima interesa uvršten u "Who Is Who in Croatia" enciklopediju od 2012. godine nadalje.

Autor raznih dizajnerskih rješenja kao npr.: grb Specijalne jedinice policije „Delti“, grba Hrvatske šaranaške lige, grba Hrvatske bass lige, grba mušičarske udruge „Vodencvijet“, grba Hrvatske mušičarske sekcije, crteža i grba "Ebro fishing" Španjolska, znaka Linomare za WFT Europe, grba i ostalih dizajnerskih rješenja u ribolovnoj produkciji „Monarch Dok“, etikete vina „Hrvatski branitelj", itd.….

Čest gost u dnevnim novinama i časopisima, radiju i tv-emisijama. Autor je raznih recenzija i članaka na blogovima počevši od blog.hr nadalje. Kao umjetničkim nickom koristi se i nickom „Nenoos“.

Kroz ljubav prema stripu dolazi do izražaja i ljubav prema prirodi i ribolovu, tako da je ribolovu posvetio značajan dio svojih radova. Od 1998. godine i na dalje autor tekstova, ilustrator je i crtač stripa u „Športskom ribolovu", "Ribolovačkom magazinu", "International Fishing magazinu", "Udici","Praktičnom ribolovu" i "Rybarstvy". Članke za ribolovne časopise piše pod pseudonimom „Bandar“. Od srpnja 2010. godine strip albumi "Einstein World", „Idemo na Dunav“ („Gone Fishin'“) i „Tri panja na otoku sreće“ („Gone Fishin' 2“) plasirani su u Australiju i preko izdavačke kuce Spectrum Pacific Publishing iz Sydney-u preko servisa iTunes dostupni kao aplikacije za iznajmljivanje za iPhone, iPad i Amazon Kindle na hrvatskom i engleskom jeziku. I nadalje aktivan u svijetu ribolova.

Idejni začetnik, autor, analitičar podataka i dizajner te fizikalac na realizaciji Spomen doma Bogdanovci, koji je kroz podršku i zajedničko djelovanje prijatelja, moto klubova i pojedinaca osmislio i proveo u finalno stanje do navedenog roka realizacije za manje od 6 mjeseci za "pro bono" kuna, potpuno humanitarnim i nesebičnim zalaganjem kompletne ekipe. 

Konstantno aktivan u humanitarnoj djelatnosti, ne gledajući na boju,spol,seksualna opredijeljena, nacionalnost ili vjeru.

 

Ovim završavam nabrajanje svog skromnog ljudskog i umjetničkog opusa, kojim se (i nadam se) OPRAVDAVAM kako sam DOBIO poticaj za književno stvaralaštvo. Vezano za navod "visokih 42.000,00 kn za strip" koji me je iskreno nasmijao i razveselio jer me podsjetio na jednu rečenicu neuke i neupućene osobe o Devetoj umjetnosti, tj. o stripu kada sam se isto tako iskreno nasmijao i razveselio, a ista rečenica je glasila: "Tako mator čovjek a crta stripove". Takve ću sada, kao što sam najavio u tekstu gore, prvo informirati kako se crta strip na način samostalnog tj. kompletnog strip autora (od A do Ž) i pitati ih koliko oni smatraju da vrijedi rad na jednoj tabli stripa, a kao drugo, prije završne riječi, napisati ću nešto o projektu strip albuma Haš.

Deveta umjetnost ili strip je zbroj više radnji i predradnji. Autor stripa mora poznavati umjetnost, povijest, književnost, anatomiju, pravopis, tehnike rada, psihologiju, fotografiju, služiti se arhivskom građom i dokumentacijom itd. Početak izrade stripa je ideja, zatim sinopsis, razrada likova tekstualno po karakterima, nakon čega autor piše kompletni scenarij za strip sa dijalozima, naracijom i radnjom vodeći računa o pravopisu ili ga naknadno daje na lekturu. U slučaju kada strip ne radi kompletni autor, tada scenarij pišu - scenaristi. Prilikom pisanja scenarija, autor je radikalni desničar i radikalni ljevičar, jer su ga u srednjoj školi smjer novinarstvo učili kucati prstima obje ruke na tipkovnici. Nakon napisanog scenarija, autor razrađuje scenarij odvajajući broj kadrova po stranicama stripa (tzv. tablama) i skicirajući raspored kadrova za svaku tablu (storytelling). Istovremeno, po prethodno razrađenim karakterima glavnih i sporednih likova, autor radi njihove skice. Također, ukoliko se radi o stripu dokumentarističkog značaja, autor danima i noćima priprema potrebnu dokumentaciju za rad na stripu da ne bi nacrtao neku glupost koja će nakon objavljivanja do kraja svijeta biti mogući predmet sprdnje. U svrhu pripreme dokumentacije, autor ide u knjižnicu, lista i čita knjige, traži podatke i fotografije, gleda razne dokumentarne i igrane filmove, na internetu čita i traži sve dostupne dokumentaristične materijale, tekstove, izjave i fotografije. Sve te podatke slaže, analizira i odlučuje se koji će dio dokumentacije koristiti. Nakon ovog dijela rada, slijedi terenski rad sa fotoaparatom u ruci i bilježnicom, kontaktira pojedince važne za istinitost dokumentacije, priča sa njima, a fotoaparatom bilježi sve ono na terenu za što pomisli da bi moglo biti potrebno u stripu. Zatim se vraća na svoju neudobnu stolicu i izrađuje prve skice i raspored likova za sve ili pojedine kadrove. Nakon toga pristupa crtanju stripa, koja radnja ima više faza. Na crtaću tablu na stolu stavimo tvrdi hamer papir formata A3 (ja koristim 200-gramski Bristol koji DOBIJEM po cijeni 260,00 kn za 20 listova). Prvo po tko zna koji put pročitamo i proučimo scenarij, likove....pripremimo dokumentaciju za rad....pa rasporedimo ugrubo kadrove, smjestimo likove, objekte, tekst u oblačićima drvenom olovkom...pa iscrtamo detaljno sve olovkom... pa krenemo tuširanje: prvo linija oblačića za tekst, pa okviri kadrova, pa glavne i sporedne linije....detalji i detaljčići. Zatim popunjavanje crnih površina kistom i tušem....brisanje gumice (nemoguće ju je pobrisati da se svejedno ne vidi), ali se i ne mora brisati, ovisno kojom mekoćom grafita ili bojom se radi.... onda skeniranje i obrada u grafičkim programima pa na kraju upis teksta i montaža. Normalno, sav crtaći pribor, jako računalo, skener A3, monitor.... sam DOBIO, ali tako da sam DAO puno novaca.....U biti je jako jednostavno nacrtati jednu tablu stripa?!? Može li netko izbrojati koliko sati rada je potrebno dok crtač stripa osmisli i nacrta tablu stripa sa svim ovim predradnjama i radnjama? Dolje su primjeri na jednoj tabli stripa kako to izgleda u fazama (bez upisanog teksta.

Tijekom crtanja stripa koji počiva na dokumentarnosti, autor stripa, tj. crtač, često mora po arhivskoj građi i dostupnoj dokumentaciji rekonstruirati  izgled nečega. Dolje su 2 primjera. Tijekom rada na novom stripu o Vukovaru rekonstruirao sam crtežom vukovarsku utvrdu Vukovo, koja je davno, davno srušena kroz povijest grada Vukovara. Prije je od strip crtača to pokušao jedino pokojni Radovan Domagoj Devlić. Drugi primjer je prikaz vukovarske gradske četvrti Borovo Naselje tijekom Domovinskog rata. Crtež sam nacrtao pregledavanjem zračnog video snimanja iz doba DR-a i uparivanjem 3 screenshota jako loše rezolucije.Izrada ovog crteža trajala je 2 dana, svaki dan sam radio od jutra pa do mraka, sa pauzom za ručak. Koliko je velik taj crtež da bi stali svi detalji? 100x80 cm? Neeeee..... veličina ovog crteža je nekih 18X26 cm.

 

A sada o strip projektu Vukovar-Haš za koji sam DOBIO poticaj. Ovdje možete pročitati tko je Haš. U sažetom obliku priča „Vukovar: Haš“ je objavljena u izdanju Stripforuma 2014. naziva „Domovinski rat u stripu“. Zbog uvjeta natječaja, strip je skraćen na samo 16 stranica (strip-tabli), koje, iako funkcionalne, uvelike lišavaju čitatelja kako detalja crteža tako i finesa samog tekstualnog dijela priče, ali su dobar osnov za daljnju razradnju, odnosno ciljani obim strip-albuma od 52 stranice nadalje (uobičajeni obim, karakterističan za franko-belgijsku školu stripa). Iz sinopsisa: 

Iz sinopsisa strip-albuma „Vukovar: Haš“: Strip prikazuje dio života, borbe u Vukovaru i način ranjavanja te u konačnici, smrtnog stradavanja stvarne osobe, Mladena Čupića-Haša, uz korištenje njegovog lika i osobnih podataka uz dozvolu obitelji. Radnja stripa je 80% temeljena na prikupljenim saznanjima od 1992. godine do danas, a 20 % priče čine drugi likovi važni za funkciju priče. Mladen je kao dragovoljac iz Vinkovaca upućen u obranu Vukovara zajedno sa prijateljemima  te brani pojedine dijelove grada do svoga ranjavanja, kada je kao ranjenik smješten u vukovarsku bolnicu. Od tamo je odveden u mjesto Negoslavce, gdje je nakon jednodnevnom mučenja sa više zarobljenih ranjenih branitelja, od strane pripadnika srpskih paravojnih postrojbi, odveden na lokaciju blizu Ovčare i pogubljen. Priča počinje razgovorom 2 prijatelja o Mladenu, gdje Zvonimir nadalje opisuje dio predratne situacije u društvu sa Hašem, borbe u Vukovaru i čin smaknuća. U priči se, osim istinitih likova i portreta Mladena-Haša i "Zvonimira", koriste i likovi jednog dijela utvrđenih sudionika i počinitelja, autentičnih lokacija i borbi.

Izvod iz recenzije: Dugogodišnji crtač Nenad Barinić angažiran je i na brojnim drugim poljima (likovne) umjetnosti, ali i radu na dobrobiti zajednice i radu u životu općenito. Svoje brojne interese i poslove objedinjuje često u pričama u stripu. Uz strast prema crtanju, prirodi i ribičiji, kod autora je prisutna i velika ljubav prema zavičaju, osobito pogođenom nasiljem i stradanjem u Domovinskom ratu. Ona predstavlja i vodeći motiv velikog broja njegovih djela, a i u onima gdje nije primarna tema, provlači se i osjeti kroz fabulu i likove. U najnovijem projektu, Barinić grupira takve radove, stavljajući ih u kontekst i proširujući novim pričama koje ih povezuju u cjelinu, kako bi ih s vremenskim odmakom predstavio čitateljstvu. Dio tog tematskog opusa je knjiga „Vukovar: Haš“. Ona donosi istinitu priču o stvarnoj osobi i njegovom tragičnu kraju na području ratom zahvaćenog Vukovara. Strip „Vukovar: Haš“ donosi istinitu priču fatalnog ratnog puta vukovarskog branitelja Mladena Ćupića – Haša. Riječ je o autorovu tadašnjem najboljem prijatelju, kojemu je strip i posvećen, čiju ratnu priču, vezanu i uz vlastitu, Barinić donosi kroz razgovor Haševa prijatelja s njegovim ocem u rijetkim minutama odmora poslije proboja iz, tada već palog u ruke neprijatelja, Vukovara. Priču tako pratimo retrospektivno, a autorovo, tj. Zvonimirovo prepričavanje ratnih događaja i Hašove sudbine svomu ocu, zamjenjuje narativnu kontrolu u tekstualnim okvirima koji prate crtane kadrove. Ideju, scenarij i izvedbu crteža i teksta donosi samostalno Barinić, služeći se osim pripovjedačkog i crtaćeg talenta i dokumentarnim materijalima, raznorodnim zapisima, svjedočanstvima aktera i vlastitim, kao branitelja, sjećanjima i doživljajima iz doba Domovinskog rata, odnosno bitke za Vukovar. Priča se izvorno proteže na šesnaest strip-tabli, u prvoj verziji, dok u drugoj ima biti proširena na minimalno 52 strip-table, od kojih pojedina sadrži po četiri ili pet pasica, najčešće podijeljenih u tri ili četiri kadra. Ujednačeni ritam kadriranja i perspektive djeluje umirujuće na čitatelja kao kontrast mučnoj ratnoj tematici - mučnoj u smislu tragedije u stripu opisanih događanja, a ne u izvedbi autora. Autor ne prezentira prijelome kadrova, nagle prijelaze, grafički prikaz zvukova, no ipak ne riskira upliv u naratorsko-vizualnu monotoniju, jer tekstualne okvire, tj. njihove rubove, crta rukom, te im dopušta da prelaze okvire samih kadrova, suptilno tako prenoseći čitatelju krhkost i nesavršenost vlastite, ali i osobnosti svakog ljudskog bića suočenog s vrtlogom rata. Teksta u izvornom stripu ima zamjetno puno, što je rezultat iznimno dokumentarističkog pristupa, autorove želje da čitatelju pruži osnovne podatke o događajima, likovima i vremenskim koordinatama njihova preplitanja, s ciljem da se čitateljstvu pojasne i, još važnije, ne zaborave. Crtež, koji Barinić balansira na način da tekst ipak ne dominira cijelim djelom, prodoran je, ali nenametljiv, te sasvim spremno ispunjava rečenu ulogu. Također je iznimno realan – primjerice, lako je prepoznati lik ratnog zločinca XXX, iako se njegovo ime, čin ni ikoji drugi podaci uopće ne spominju u cijelome stripu. Na taj način Barinić postiže arhetipsku težnju devete umjetnosti – tekst ne objašnjava crtež, jer crtežu objašnjenje nije potrebno; čak uloga teksta nije primarno ni dopuna crteža, već su često gotovo samostojni. Takva samodostatnost predstavlja svojevrsno osvježenje za čitatelja, jer, iako u osnovi surađuju, i crtež i tekst zadržavaju sposobnost da pričaju priču sami za sebe. Također je evidentno crtačevo poznavanje i posljedični realni prikaz kako vukovarskih ulica i četvrti, tako i lokaliteta u širem području grada. Njihove nazive bilježi kakvima su bili u vrijeme radnje stripa, a njihov položaj i današnji naziv donosi u fusnotama pri dnu table. Fusnote su (kao i numeracija stranica) objedinjene u jednom retku za sve pojmove koji se tumače na pojedinoj strip-tabli, na njezinu dnu, ispod okvira posljednje pasice. Autor se ne razmeće žargonom oružanih snaga, iako daje precizne nazive pojedinih vojnih oružja i oruđa. Zadržava, međutim, ne strogo književni izričaj, u želji da udahne realni karakter svojim likovima. Njih, redom stvarne ljude, Barinić prikazuje životnim, ovisno o situaciji podjednako spremnim na junačka djela (proboj dan uoči pada grada u ruke agresora,), iskrenost i ljudskost (Nisam imao ništa od protuoklopnog oružja… A i da sam imao, nikakve koristi od mene kada nisam znao raditi s tim… A iskreno, nisam ni imao hrabrosti!) ali i šokiranih vlastitim strahom (A onda sam vidio da je vrag odnio šalu i da rat nije igra…/Moj suborac koji nas je vodio, pogođen.. Koji šok, koji povratak u realnost!). Strah od susreta s ratom golemi je šok za ljude koji su do trenutka suočenja s njim živjeli normalno. Takav normalan život opisuje i Barinić kroz lik "Zvonimira". U tom kratkom osvrtu nad predratna vremena i mladost likova, jedva primjetno, mijenja se i pristup crtežu, koji, za razliku od ostatka stripa, nije mračan i tjeskoban, već vedar i svijetao. Autor u tom dijelu stripa čak prikazuje likove i mekšom crtom, s manje facijalnih detalja, primjerice, nego što to čini u najvećem dijelu priče, idealizirajući tako razdoblje koje nije znalo za rat. Fabulu Barinić razvija korektno linearno, unatoč retrospektivnom pristupu naraciji. Ona je, kako crtežom, tako i tekstom, isprepletena u vidu kombinacije stravične izvanrednosti rata i uobičajene ljudske svakodnevice. Tako Zvonimir i Jure piju kavu, Zvonimir rado prihvaća domaće vino i cigaretu, Jure tjera mačku ispod nogu kako ne bi prolio kavu… Narušenost uobičajenog ritma života dovodi do tužne spoznaje o ratu, najbolje sažete u jednostavnu rečenicu Potvrdili smo sami sebi da je rat nešto jako loše. Razumljivo, s užasima pokolja civila, ranjenika, žena i djece, normalan čovjek može samo iskreno konstatirati, poput Jure u odgovoru na Zvonimirovu priču o padu vukovarskog prigradskog naselja Lušca: A sine… /… Ne znam šta da ti kažem… U iznošenju priče, Barinić ne bježi pred grafičkim prikazima nasilja, doziranih na način da s njima ne pretjeruje, već nužno prenosi atmosferu tadašnjih događanja kojima je nasilje nažalost bilo ključan dio. Pogodivši emotivnu srž ljudske percepcije rata, ujedno omogućivši čitatelju i uvid u vlastito doživljenje pakla okruženog Vukovara 1991. i masakra njegovih stanovnika i branitelja, Barinić stvara dojmljiv uradak koji ostavlja snažan utisak na čitatelja. Poduprijevši ga strogo dokumentarističkim pristupom, no zadržavajući ipak i vrlo mali dio subjektiviteta, uspio je u stvaranju djela koje nije samo vrhunsko ostvarenje umjetnosti stripa, nego i povijesni spomen, praktično dokument, jednog žalosnog, teškog razdoblja, kojeg se, unatoč njegove tame, sjećamo s ponosom na žrtvu Grada – heroja. Djelo će naći čitatelje u svima koji se zanimaju za Domovinski rat, napose Vukovar i borbe za njega, a kvalitetom crteža oduševljenima će ostaviti i ljubitelje devete umjetnosti općenito. Ratni strip također ima svoje žanrovsko mjestu unutar domaće strip-produkcije. Za razliku od ratnih filmova koji tematiziraju Domovinski rat, ratni strip koji tematizira Domovinski rat, iako sadržajem kraći, je puno više puta pogodio i vjerodostojnije prenio sve odrednice koje su karakterizirale Domovinski rat. Može se reći da do pojave filma „Broj 55“, redatelja Kristijana Milića, gdje su filmski djelatnici pokazali da ipak znaju snimiti scene pucnjave, filmovi o Domovinskom ratu teško mogu parirati stripovima o istom. Također, valja navesti i jedan bitan primjer, Nenad Barinić zna kako ratni strip ne bi trebao izgledati, točnije razlikuje propagandni od autorskog stripa. Strip-album „Vukovar: Haš“ je ogledni primjer ratnog stripa. Priča je vjerodostojna, materijal kojim se ista sastavlja je istražen te zatim vješto crtački interpretiran jednim od najzahtjevnijih stilova uopće kojeg karakteriziraju crno-bijela tehnika, vjerno prenošenje scenografija, kostimografija, objekata i likova te jasna, neprekinuta linija kojom su ti oblici građeni. 

To je taj jednostavan način na koji se dobije "čak" 42.000,00 kn. Od mene dosta kao reakcija na riječi "dobio", "visokih za strip"

Zahvaljujem se Ministarstvu kulture RH na pravednosti, dosljednosti i kriterijima, čestitam svima koji DOBIJAJU poticaj i onima koji NE DOBIJAJU poticaj, jer svakako su bili spremni nešto korisno napraviti za budućnost ove zemlje, za razliku od onih koji potkopavaju sve te napore. Sredstva koja ću ZARADITI svakako ću opravdati svojim radom. Zahvaljujem im jer je i strip ovakvim postupkom vrednovan kao umjetnost i stvaralaštvo....jer uz stripove su svi odrastali a neki će uz njih i ostariti.

 

Za sam kraj, stavljam osvrt također spomenutog DOBITNIKA gospodina Ante Guge uz njegovo dopuštenje: 

Imaju li u Hrvatskoj desničari pravo na kulturno stvaralaštvo?

Meni sasvim nepoznat netko, a očito i sam sebi premalo drag da bi se potpisao punim imenom ili možda tek svjestan vlastite nesvjesti rezultat koje je tanahna kvaliteta uratka potpisanog inicijalima F.Ć., napao je ministarstvo kulture zbog odluke o potporama za književno stvaralaštvo u 2017. godini.

http://www.index.hr/…/hasanbegovic-odabrao-nina…/949725.aspx

U konfuznom tekstuljku teško je dokučiti što je autor stvarno htio reći, pa tako ostade tek poruka iz naslova koji kaže: „Hasanbegović odabrao, Nina odobrila, radikalni desničari za naše pare sada pišu knjige“. Da nisu u naslovu spomenuli bivšeg ministra i sadašnju ministricu kulture pomislio bih da je riječ o nekoj zakladi portala Index. Kako to desničari troše njihove pare? Tko su to oni? Možda misle na novce poreznih obveznika koje svojataju bez obzira na većinski izraženu volju birača na prošlim izborima koja je nagnula malo udesno ali za Boga milog, ovo je tekst objavljen na Indexu. Mislim, Index i porez... Ne to ne može biti to. O čemu bi onda moglo biti riječi? 
Da nije možda ipak u pitanju navika? Zadnjih petnaestak godina novce za potpore u kulturi dobivali su uglavnom autori koji su jasno i glasno izražavali svoje lijeve političke stavove. Kad ni to nije bilo dosta, onda je Vlada Zorana Milanovića odlučila ugasiti Vjesnik da bi se u proračunu našlo sredstava za financiranje tzv. neprofitnih medija. Kroz Povjerenstvo za financiranje portala i udruga novac su dobivali ljudi koji su bili previše netalentirani za stvaranje nekih književnih djela i previše nesposobni da bi stvorili nešto što bi se isplatilo izdavati bez državnih potpora, ali su zato uporno širili radikalnu lijevu misao prožetu jugoslavenskom nostalgijom. Ministar Hasanbegović je odlučio najprije ukinuti to povjerenstvo, a nakon toga je uveo promjene u sastav povjerenstava koja su odobravala potpore autorima i izdavačima. Za razliku od uniformirane političke opredijeljenosti sad je kriterij postala čitanost. I gle vraga, na listi potpora za autore našlo se onih koje po izražavanju svjetonazora možemo smjestiti i lijevo i desno. Uglavnom, novac su dobili ljudi koji su u hrvatskoj pisanoj riječi ostavili prepoznatljiv trag. Prošlih petnaestak godina to je bilo nezamislivo. A nekom ili nekoj F.Ć. s portala Index ovo sad je nezamislivo. Pa neće valjda knjige u Hrvatskoj pisati oni koji neće pljuckati po Domovinskom ratu, koji nemaju potrebu nedostatak talenta pokrivati vulgarnošću i psovkama, koji ipak razlikuju pornografiju od erotike... Za Index je sasvim neprihvatljivo što je potporu dobio Hrvoje Hitrec, legendarni autor Smogovaca i još puno drugih vrijednih djela. Opaska na čudni kriterij o tome kako je Vlada Divljan u Zagrebu dobio ulicu, što je na svom fejs profilu napisao Vedran Kukavica razlog je izvjesnom ili izvjesnoj F.Ć za čuđenje kako je potporu dobio autor koji je u stanju više društvene satire smjestiti u tri rečenice nego neki raniji laureati potpora HAVC-a i Ministarstva kulture na tri stranice. Lako što je Vedran Kukavica muškarac bez brkova, ali on ni šešir ne nosi radi imidža čak i kad normalnu čovjeku zbog vrućine i kosa na glavi smeta. Pa kako je sad mogao potporu dobiti?! 
Zamislite, kuka F.Ć. kako novce namijenjene poticanju stvaralaštva u kulturi nisu dobili Lucić i Dežulović, ljudi koji su napoznatiji po količini psovki koje mogu izgovoriti u što kraćem vremenu. 
To što su se mene dohvatili najmanji je problem. Moj opus i nije baš nešto. Tridesetak godina novinarskog rada, tek pet knjiga od kojih je jedna uspješnica Večernjeg lista, odlična prodaja prijevoda iste knjige na engleski jezik, te pisanje scenarija za jednog od naših najboljih strip crtača očito nisu neki razlozi da me izvjesni ili izvjesna F.Ć može smatrati ičim drugim osim radikalnim desničarom. Znam da će za dobiveni novac sjajnu knjigu napisati i Andđelka Mustapić, isto kao što će Dubravko Mataković napraviti odličan strip. Vjerujem da će još bolji biti onaj Nenada Barinića. Ne sviđa mi se uvijek što pišu neki autori Novosti, ali s obzirom na to kako pišu, zasluženo su dobili potporu. Uglavnom, čini mi se da je povjerenstvo dobro odradilo posao. Ima tu raznih svjetonazora, raznih stilova, ma ima svega osim političke jednobraznosti, a po svemu sudeći s tim se ne može pomiriti F.Ć, jer kaže on ili ona: „...našim novcima će...“. Vrag je to kad se netko navikne da ima ekskluzivno pravo na proračunsku pipu".

 

 

  • Kenguur:

    a sto reci nakon svega? Kao u u HAVC-u ekipa je navikla zivjeti na racun drzave ne radeci nista, pa sad kad se ostaje bez sredstava grizu kao bijesni psi. Nitko nema pravo prisvajati drzavu, a posebno ne oni koji ... prikaži još! zale za proslom i nikako da shvate da te drzave nema. Prozivati nekoga "radikalnim desnicarem" samo zato sto se razlikuje u misljenjima je apsurdno, a posebno prozivati ljude o cijem opusu stvaralastva pojma nemaju je zalosno... Bas u inat babarogama, drago mi je da ste ti i Matakovic barem jednom na ovaj nacin nagradjeni za svoj trud.

  • danube:

    Bravo Bariniću i samo nastavi sa vojim radovima nedaj se omesti od tih plači p.....

  • zrnno:

    Nenade, zašto se bilo kome pravdaš? Taj članak na Index.hr je toliko sramotan i govori sve o mentalnom sklopu naše tzv. ljevice koja samo načelno zagovara demokraciju i toleranciju, a u glavi su i dalje boljševici.

Message