Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Strip i ilustracije

Vukovar i Škabrnja: Tužne obljetnice - dani tuge i sjećanja kroz čitavu godinu...

U sjećanje na stradanje žrtava iz Domovinskog rata upalimo lampion, a kao državljani države za koju su mnogi stradali, istaknemo državnu zastavu za državni praznik. U trenutku pisanja ovoga posta u Vukovaru je sve utihlo. Ne čuju se ni vrane. Hladna kiša pada, a kako i temperatura lagano pada, magla svojim velom počela je prekrivati blatnjavo tlo. Čuje se samo poneki automobil kako proleti cestom. Jedino taj zvuk nekako odudara, jer se misli vraćaju na 18. studeni 1991., na Škabrnju i Vukovar, kada se nisu čuli zvuci gradskog prometa, već zvukovi tenkova, transportera, pucnjeva i radnih strojeva.
Objava 17. studenoga 2020. 2 komentara 296 prikaza
vodotoranj slogan Vlado Iljkić,crtež Nenad Barinić, dizajn Galib Birindžić Kenguur 2013.
vodotoranj slogan Vlado Iljkić,crtež Nenad Barinić, dizajn Galib Birindžić Kenguur 2013.
vodotoranj slogan Vlado Iljkić,crtež Nenad Barinić, dizajn Galib Birindžić Kenguur 2013.

Od tada je prošlo 29 godina... Na taj dan, godinama se ulicama Vukovara, mjesta od posebnog domovinskog pijeteta, kreće prava kolona ponosa, prava rijeka ljudi. Hodaju, mnogi od njih zagrnuti hrvatskom zastavom dok u rukama prevrću krunicu, mnogi od njih pristigli nakon maratona ili hodočašća, mnogi u invalidskim kolicima i u protezama, pod zastavama postrojbi i udruga; hodaju mladi i stari. Hodaju u čast onih koji su pali u obrani Domovine i više nikada neće hodati ovim ulicama; za one koji su željeli biti kap u ovoj bujici a nisu mogli doći iz raznih razloga.

Od prošle godine, 18. studeni je neradni dan i državni praznik - Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Vukovar i Škabrnja na taj datum 1991. godine nakon teških i krvavih borbi pali su u ruke agresora, koji je u krvi naplatio svoj danak, ne gledajući na godine života, spol ili narodnost.

Danas neću pisati o ratu i okupaciji Škabrnje i Vukovara, jer o tome ovih dana govore i pišu svi. Svoju pažnju nakratko ću u trenucima kada ova dosadna kiša napolju utječe na likovnu kreativnost posvetiti Vukovaru u kojem živim i prije i poslije 18. studenoga, odnosno tijekom čitave godine, u dane kada kroz grad prođu tisuće ljudi i u dane kada Grad opusti. Danas je umro i Tomislav Tomica Merčep, počasni predsjednik svih Udruga Dragovoljaca Domovinskog rata, osoba koja je postrojila prve braniteljske odrede na vukovarskom području. I kroz glavu prođe mi misao da je nas branitelja iz dana u dan sve manje, a da za nekima nikakav trag nije ostao a niti neka materijalna, kulturno-povijesna ostavština u vidu zapisa, crteža, fotografija i slično, iz koje bi mlađe generacije sačuvale uspomenu na tu osobu.

Napisati ću samo nekoliko pozitivnih crtica o Vukovaru, gledano očima umjetnika koji svojim darom promiču sjećanje na nemile događaje i ostavljaju trag u povijesti.

Danas sam radio nešto vezano za knjigu stripa Vukovar: HAŠ, a nakon što sam pročitao nekoliko sudbina vukovarskih stradalnika u novoj knjizi Tanje Belobrajdić: Nisu zaboravljeni. Od 10-tak sudbina vukovarskih stradalnika kod makar 5-6 sam naišao na podatke da su se bavili umjetnošću, od tih 5-6 makar njih 3 su bili likovno nadareni. Sjetim se Haša, koji je isto bio likovno nadaren ali nikada nije završio likovnu akademiju, već je kao ranjenik mučki ubijen po okupaciji Vukovara, što sam prikazao kroz svoj strip a iz stripa su do sada nastale mnoge popratne pisane priče i 2 vrsna dokumentarna filma - Kad vrane zapjevajuNestali. Taj strip je spontano nastajao od 1991. do 2018.-te, a priča još nije završena iako je knjiga stripa objavljena.

Sjetim se moga prijatelja Tigra - Domagoja Jurčića-Sremca, koji je u Vukovaru ostao bez 2 brata a svojim slikanjem održava sjećanje na njih, sjetim se puno njih - slikara, ilustratora, fotografa, pisaca i glazbenika - koji Domovinski rat i Vukovar godinama koriste kao stalnu inspiraciju, promiču vrijednosti Domovinskog rata i na taj način svojim su djelovanjem jednim dijelom doprinijeli da dobijemo državni praznik Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. 

Prije puno godina na blog.hr vodio sam svoj blog, a zamijetio blogera pod nickom Kenguur. On je od 2004. godine pravio GIF-ove pod nazivom Svijeća za Vukovar, uz koji je davao slobodan. Akcija "SVIJEĆA ZA VUKOVAR" je započela upravo na Blog.hr. Proširila se na Facebook i ostale društvene mreže, razne web portale i stranice, pa i neke časopise. Prvu GIF animaciju svijeće napravio je 2006. ili 2007. godine, a odaziv ljudi koji su je podijelili na blogu i na raznim web stranicama i portalima diljem svijeta, kao i na Facebooku ga je zaista ugodno iznenadio. U međuvremenu smo se upoznali. U 2009. u izradi Svijeće za Vukovar pridružio sam mu se svojim crtežima. Nerijetko, crtež je prikazivao vukovarski vodotoranj. Crtež vodotornja za Svijeću za Vukovar 2012. nacrtan je airbrush tehnikom.

 

Te godine smo Galib i ja imali i idejno rješenje za Plakat obilježavanja dana sjećanja u Vukovaru, po sloganu Vlade Iljkića "Vukovar-mjesto posebnog pijeteta". Nažalost smo zakasnili sa prijavom na natječaj jer smo natječaj kasno uočili, ali nismo zakasnili napraviti GIF animaciju i plakat za web, koji je tada bio izvrsno primljen i raširen, a mnogi ga koriste i danas. Od tada i postoji slogan "Vukovar-mjesto posebnog pijeteta".


Prošle godine vukovarska kolona sjećanja je na krivini na Slaviji, sa desne strane ceste odnosno nasuprot vukovarskog vodotornja, prolazila kraj kiparskog remek djela autora Ivana Matkovića-Laste iz Bogdanovaca. U ratu zapovjednik, u miru vrsni kipar, za 18.11.2019. na spomenutom mjestu izložio je svoje upravo dovršeno djelo Kristovukovarski križni put nade (video autora Jelene Zera). Fotografirao sam ga u 2 navrata u fazama rada, ali trenutno ne mogu naći fotografije pa djelo pokušajte doživjeti kroz gledanje videa. Ivan Matković-Lasta je ovo djelo smišljao, razvijao i radio punih 20 godina. Komad hrastovine dužine 515 cm, visine 100 cm, debljine 10 cm i težine cca 500 kg, sušen je i pripreman za rad punih 15 godina, nakon čega je punih 5 godina Ivan marljivo kiparskim batom i dlijetom radio svoju viziju 14 postaja Križnog puta Isusa Krista i teškog puta Domovinskog rata, uz pridodanu 15-tu postaju kojom nam umjetnik postavlja pitanje: "Što je križni put bez petnaeste postaje, postaje uskrsnuća?". Pažljivi promatrač uživati će u upijanju ovog djela, prateći događanja u preko 100 likova i objekata. Kristovukovarski križni put nade monumentalno je djelo i  kolekcionarskog prestiža, ali i domovinske povijesne ostavštine. Nastajalo je punih 20 godina, sabiralo je mnoge sudbine stradalnika Domovinskog rata.

 

Navijači Torcide godinama oslikavaju muralima posvećenim Domovinskom ratu čitavu obalu Jadrana. Na taj način turisti u prolazu svake godine prolaskom kraj ceste ili dok čekaju zeleno svijetlo na semaforu gledaju murale posvećene Škabrnji, Vukovaru, herojima i žrtvama. Obzirom da često koriste moje crteže i ilustracije kao predložak, zamolio sam ih da nam pomognu jedan takav veliki mural izvesti u Bogdanovcima, tako da prilikom dolaska u Vukovar preko Bogdanovaca po izlasku iz Bogdanovačke dole u centar putniku u oči upada veliki spomenik bogdanovačkim žrtvama ("Bogdanovački mučenici", autora Ivana Matkovića-Laste), a potom ogromni mural posvećen otporu nenaoružanih Bogdanovčana 05. svibnja 1991. koloni tenkova, oivičen zastavama na jarbolima.

  

.

I tako dolazimo na kraj ovoga posta, čekajući od slijedeće obilježavanje tužnih 30 godina od Domovinskog rata.

Dok gledate ovu zadnju fotografiju u postu (preuzetu sa sajta Općine Bogdanovci) sa muralom, zamijetiti ćete upaljene lampione i hrvatski barjak. Državni je praznik Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje; sjetite se povoda obljetnice, upalite lampion i istaknite zastavu. 

Vjerujem da su mnogi to napravili iz pijeteta i domoljublja i da pale lampione cijele godine, ali znam i da u državi koja ih hrani pljuju na tu istu zastavu, pa bih ih podsjetio da je isticanje državne zastave  obveza i postoje institucije poput Državnog inspektorata koje bi to trebale pratiti, kontrolirati i kažnjavati one koji ne ističu zastave. Zbog nje su branitelji dali život. U ZAKONU O GRBU, ZASTAVI I HIMNI REPUBLIKE HRVATSKE TE ZASTAVI I LENTI PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE, u članku 11. točka 2. napisano je da je obavezno isticanje državne zastave  u dane praznika Republike Hrvatske.

Obratite pažnju i podsjećajte sve koje treba na tu obavezu.

 

A vi, umjetnici, pogotovo umjetnici branitelji, do 30-te tužne obljetnice crtajte, slikajte, pišite, klešite, fotografirajte, komponirajte, prenesite svojim talentom sjećanje na one kojih više nema i onima koji su još tu. Zaslužili su. 

mural bogdanovciFoto: mural bogdanovci 1 / 17