Blogosfera Strip i ilustracije

Otvoren Spomen dom u Bogdanovcima - spoj povijesti i umjetnosti

Objava 12. studenoga 2016. 0 komentara 650 prikaza
29 spremno vrata
29 spremno vrata
29 spremno vrata

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća podno spomen obilježja u središtu Bogdanovaca mještani ovoga naselja, koje se nalazi nedaleko od Vukovara, obilježili su 25. obljetnicu stradanja u Domovinskom ratu. Obilježavanju obljetnice u Bogdanovcima nazočila je i veleposlanica Kosova u Hrvatskoj Shkendije Geci Sherifi te veleposlanik Albanije u Hrvatskoj Ilir Mello. Također, bio je izaslanik Predsjednice RH i mnogi uzvanici iz Vlade, policije, vojske, županija, gradova, moto klubova i drugih udruga….. Po prvi put u Bogdanovcima je obilježen i Dan Albanaca branitelja Hrvatske u Domovinskom ratu.

Zadnji dan pred otvorenje, 09. studeni 2016. godine bilo je užurbano. Puno toga je realizirano po planu baš zadnji dan, a dovršeno, oprano i spremno za otvorenje tek u 22,30. U pauzi, sudjelovali smo u organiziranom paljenju svijeća mještana Bogdanovaca na bini u centru. Taj običaj od povratka u mjesto, Bogdanovčani upriličuju baš na dan 09. studenoga u spomen na sve žrtve Bogdanovaca. Taj dan, posjetila nas je i obišla u radu gospođa Ivanka Bušić, dipl. sociolog, voditeljica službe iz Ministarstva branitelja, koja je bila oduševljena kompletnom idejom i projektom.

Bogdanovci su jedno od naselja koje je najviše stradalo tijekom Domovinskog rata. Srećom, dok se još moglo, iz sela su bila evakuirana djeca, te samo jedan dio staraca i žena. 1991. godine, u selu su ostali samo oni koji su bili spremni žrtvovati svoj život braneći selo i ljude koji su tu ostali u potpunom okruženju, nakon probijanja Kukuruznog puta. Obrana koju je činilo tek 200-tinjak branitelja, među kojima su osim samih Bogdanovčana bili i pripadnici HOS-a, ZNG-a i policije, pala je 10. studenoga 1991. godine, a samim tim živote je izgubilo puno branitelja i mještana. 

Naša dužnost je govoriti o njima, dizati spomenike, a sve kako se njihova žrtva ne bi zaboravila. Bogdanovci, kao bogato mjesto naseljeno ponosnim hrvatskim stanovništvom koji su njegovali i promicali vjeru i običaje hrvatskog naroda, simbol hrvatskog otpora i vrata Vukovara, kroz borbe i okupacijom mjesta Bogdanovci 1991. godine postalo je stratište za 130 žrtava. U II. svjetskom ratu i poraću ubijeno je 62 Bogdanovčanina. Do sada još nisu pronađeni posmrtni ostaci 20-ak osoba, a većinom se radilo o ranjenicima, starcima i civilima koji su ostali u okruženju. Bogdanovci su jednim dijelom bili nastanjeni albanskim stanovništvom, od kojih su mnogi ostali u Bogdanovcima do mučke smrti, a samim time su Bogdanovci mjesto u kojem je u Domovinskom ratu ranjeno i smrtno stradalo najviše Albanaca na području čitave RH.

U okviru svečanosti obilježavanja 25. godina od stradanja Bogdanovaca, u središtu sela, iza spomenika palim žrtvama kojeg je već prije izradio zapovjednik sela Ivan Matković-Lasta, na adresi Trg dr. Franje Tuđmana bb, otvoren je i Spomen dom koji podsjeća na stradanja mještana Bogdanovaca u 2. Svjetskom ratu i u Domovinskom. Spomen dom sastoji se od dvije sobe u kojima su postavljeni tematski paneli (imena i fotografije svih poginulih mještana, HOS-ova štafeta smrti, Kukuruzni put, osvrt na Albance u selu, na branitelje, civile, opći podaci, vojni zemljovidi, ilustracije, strip nizovi i kiparska djela u kamenu i drvetu). Na podu je grb, na podu je Tau križ – svijetleći tlocrt Bogdanovaca (umjetnička instalacija) a i ulazna vrata su posebna umjetnička instalacija dugotrajne i komplicirane izrade, ali prekrasnog efekta u mraku. Na zidovima su kiparskim načinom izrađeni državni grb i raspelo sa tribal pristupom, a Spomen knjiga i kip za Vječni plamen kiparski je uradak u drvetu.

Na obilježavanju ove tužne 25-te obljetnice i otvorenju Spomen doma, bilo je ljudi koji su možda zazirali i gledali bradate i kosate bikere, u svojim kožnim jaknama i prslucima, maramama…. Bikeri su svakako odudarali od ljudi u lijepim odijelima, košuljama i kravatama. Mnogi nisu znali da su Spomen dom napravili upravo ti grubijani koji su stajali sa svojim ženama također u prslucima) negdje sa strane.

Odlučili smo se na ovaj projekt jer znamo značaj Bogdanovaca u obrani i žrtve koje su tu pale. Poznati smo kao moto klub humanitarnog djelovanja, ne samo u Vukovaru gdje nam je sjedište, nego i u zemlji i van zemlje. Nakon razrađivanja kompletne ideje, proveli smo ga na neobičan način - zamolili smo za pomoć branitelje bikere iz hrvatskih i inozemnih moto klubova da svojim donacijama od srca pomognu realizaciju, obzirom da jedna takva zamisao nije imala šanse proći na državnim, županijskim i drugim natječajima (npr. iako je bazirana na puno svijetlosnih efekata, nije prošla ni HEP - natječaj za donacije "Svjetlo na zajedničkom putu" 2016!!!.....njihova sramota, ne naša)…. niti je bilo vremena i mogućnosti. Pomogli su nam bajkeri iz cijele Hrvatske, naši zajednički prijatelji, pojedinci kao i pojedine općine, novcem ili radom. Mi smo hrvatski branitelji, imamo i stradalnika u moto klubovima, dragovoljci, pa smo u ovaj projekt ušli sa Općinskim ogrankom UHDDR-a Bogdanovci. Zajedno smo položili jedan vijenac, korak uz korak, sretni jer smo ispunili cilj…. iza svih vijenaca, po protokolu, predstavnici moto klubova koji su pomogli Moto klubu „Golubica“ u realizaciji, svi zajedno poklonili su se pred spomenikom i položili zapaljene svijeće.

Poslije svega, kao predsjednik Moto kluba Golubica koji je i inicirao, osmislio projekt sa kompletnim sadržajima i nadljudskim naporima prikupio, obradio, grafički, fizički i organizacijski omogućio izgradnju Spomen doma uz pomoć O.O. UHDDR-a Bogdanovci (sa kojima smo potpisnici predaje završenog Doma općini) i pomoć Općine Bogdanovci, možemo reći da smo napravili jedan Spomen dom zasnovan na povijesnim činjenicama i s nizom podataka i fotografija. Napravili smo Spomen dom koji spaja povijest i razne grane umjetnosti!

Ono što je zanimljivo jeste činjenica da je projekt zamišljen krajem veljače, kao predložak realiziran početkom ožujka ove godine i realiziran u iznimno kratkom vremenskom periodu, odnosno zadnji radovi su napravljeni tek desetak sati prije otvorenja, tj. u kasnim večernjim satima 09. 11.2016. godine.

Čuli smo dojmove, vidjeli suze, neki su nas i ljubili, neki su tražili fotografije koje smo pribavili od njihovih najmilijih. Pojedini su rekli da su mislili da su puno znali o svoj ovoj temi, a da su sada vidjeli i naučili dosta novoga i nepoznatoga do sada.

Odradili smo veliki posao, a svi vi koji ste sa strane, bikeri, branitelji, simpatizeri, dobri ljudi..... Vi ste nesebično dali svoj doprinos, Vi ste to omogućili...i svi mi zajedno smo napravili nešto prelijepo za budućnost. Svima nama, dragi Bog nas čuvao, mirna nam i sretna cesta bila, služila nas naša 2 točka, postigli smo nešto lijepo i trajno, a za nama će ostati taj trag ovdje, u ovom Domu. Ovo je odraz onoga, zašto nam djeca mašu dok tutnjimo našim mašinama po cesti....tako su nam mahali i 1991., a bili smo tek samo malo stariji od njih.

Svi Vi, koji ste nam pomogli, trajno ste napisani na Zlatnoj ploči onih koji su pomogli izgradnju i opremanje Doma, a koja se nalazi odmah iznad Spomen knjige. Hvala Vam, ljudi, svima!

Baš zato, što smo smo mi bikeri Bogdanovcima omogućili ovaj Spomen dom, traku na vratima Doma u znak otvorenja nakon posvete nije škarama prerezao nijedan dužnosnik. Nismo ni mi.

Vrata je otključao Ivica Jurčan Jurke, jedan od rijetkih preživjelih iz HOS-ove štafete smrti. Čast držanja trake: Ivan Matković – Lasta, zapovjednik obrane Bogdanovaca i kipar čiji su radovi u Domu, te ja kao predsjednik Moto kluba i autor mnogih crteža u Domu, oboje članovi UHDDR-a.

Traku su svojim tijelima, sretni zbog povjerene im časti i dužnosti, unijela mala djeca Bogdanovaca i službeno otvorili Spomen dom, u spomen onima kojima je Dom posvećen.A nas bikere, opet će vidjeti uskoro, kada snijeg malo zabijeli i tišina se ugnijezdi u Dom, kada se vratimo kao Vukovarski motomrazovi i obradujemo ih nekom veselijom prilikom…..

Preporučujem posjetiti hodočasnicima, svima onima koji svake godine obilaze stratišta i povijesna mjesta, neka na svom putu prema Vukovaru zaobiđu pravac Bršadin-Vukovar i iz Nuštra krenu desnim krakom, pravcem Marinci-Bogdanovci-Vukovar, te obiđu Spomen dom i pogledaju spoj hrvatske povijesti i strip umjetnosti te svoje dojmove upišu u Spomen knjigu.

Što je sve napisano o ovom projektu, obilježavanju 25-te godišnjice pada Bogdanovaca i otvorenju Spomen doma Bogdanovci 10.11.1991.-10.11.2016., možete vidjeti na linkovima: najava Večernjakova blogosfera, najava Sportski moto klub Golubica Vukovar sa zamolbom za pomoć, Večernji list, prva medijska najava u Glasu SlavonijeGlas Slavonije, Grad Vukovar, Hrvatski radio VukovarPress 032, Press reader, 035 portal.hr, Direktno.hr, Vukovarsko srijemska županija, Općina Bogdanovci, VTV...

 

 

Moto klubovi:

MOTO KLUB 4. GARDIJSKA, Split

MOTO KLUB VUKOVAR

SPORTSKI MOTO KLUB GOLUBICA, Vukovar

MOTO KLUB HRVATSKI VUK, Piškorevci

MOTO KLUB GLADIJATORI, Vinkovci

MOTO KLUB VETERANI SLAVONIJE I BARANJE, Osijek

UDRUGA HRVATSKIH BRANITELJA MOTORISTA ISTOČNA SLAVONIJA, Vinkovci

MOTO KLUB ALKA, Špišić Bukovica

UDRUGA BAJKERA ROKOVCI- ANDRIJAŠEVCI

MOTO KLUB BROD, Slavonski Brod

BIKER RADIO

 

Pravne osobe:

GRAD VUKOVAR

OBRT 032 Vukovar

LASER d.o.o. – Osijek

BARAK GRADNJA d.o.o. - Paruževina

KONTOAR d.o.o. – Požega

BOŽO REKLAMA- Vinkovci

ELEMENT NEON- Vinkovci

OPĆINA ANDRIJAŠEVCI

o.o. UHDDR BOGDANOVCI

OPĆINA BOGDANOVCI

KOMUNALAC d.o.o. Vukovar

GRADAR d.o.o. Vukovar

VINKOPROM d.o.o.

UDHOS

PU Vukovarsko - srijemska

3. Gardijska brigada

Odvjetničko društvo Zagorščak & partneri

Ministarstvo hrvatskih branitelja RH

Mjesni odbor Bogdanovci

Županija Vukovarsko srijemska

Škola likovnih umjetnosti Split

 

 

Prijatelji SMK „Golubica“, bikeri, umjetnici i fizičke osobe:

ZVONKO GRBAVAC – Zenica

ILIJA ZIRDUM – Vinkovci

DINO VEJNOVIĆ – Trogir

MARKO I LUKA ŠKARO – Trogir

IVAN MATKOVIĆ – LASTA – Bogdanovci

NENAD BARINIĆ – NENOOS – Vukovar

IVANA, MIHAEL i TOMISLAV LOVRIĆ – Bogdanovci

MLADEŽ GRADA RAVNA GORA

NEVENKO ŠIMUNIĆ – Koprivnica

DALIBOR BAKAČ – Našice

TONI ŽAGAR

STJEPAN NEMET, Melbourne, Australia

IVAN MATIĆ, Bogdanovci

BRANIMIR RENDULIĆ, Bogdanovci

DUŠAN OLJAČA, Henningsvær, Norway

DAMIR RADNIĆ, Pula

FRANJO ČANAKI, Vinkovci

IVICA JURČAN, Bogdanovci

KRUNOSLAV TURDA, Vinkovci

MATEJ VARKAŠ, Vinkovci

ZORAN KRUŠČIĆ, Vinkovci

 

Veliko posebno hvala tvrtki "Elemont neon" vl. Alena Siladija sa svojim djelatnicima Matejom Varkaš i Zoranom Kruščić, i tvrtki "Božo reklama" vl. Bože Vukovića iz Vinkovaca, koji su danonoćno ispunjavali sve što smo u svakom trenutku slali, donosili, razmjenjivali.... radi profesionalnosti ih pohvaljujemo i preporučujemo za ovakve projekte.

 

U ime Bogdanovaca, općine i ogranka UHDDR-a, u ime moto kluba "Golubica" Vukovar i u svoje osobno ime, još jednom se zahvaljujem. Ispod grba moto kluba u plamenu, slijedi strip-galerija fotografija (sa opisima).

Stigli Dino Vejnović i Marko Škaro iz trogira, te donijeli raspelo i grb koje je izradio Dino.

Postavljeni su navečer.

Postavljen je šator za slučaj kiše.

Dopredsjednik Josip Paradžik i Tea Barinić.

Tomislav Barinić. 

Dino Vejnović.

Članovi Sportskog moto kluba Golubiva Vukovar (u daljnjem tekstu MK GV) - lijevo Renata Mihaljević, desno Damir Maljevac - tajnik kluba.

Priprema i postavljanje Zlatne ploče svih koji su pomogli....

Gospođa Bušić iz Ministarstva branitelja u razgovoru sa načelnikom općine Jurajem Mihajlovićem i sa mnom. Spomen dom ju je konceptom i izvedbom oduševio.

Članovi MK GV Igor Leko i Ivica Jurčan učvršćuju postolje za zastave postrojbi koje su branile mjesto.

MK GV Jurčan - samo nemoj da sjediš na 'ladnome betonu.

Što je vrijeme brže proticalo, i nas je bilo sve više kako je tko stizao nakon što su stigli kući sa redovnog posla, pa smo svi radili po neki dio posla. Lijevo: Željko Ergović i Mirko Gelo, o.o. UHDDR.

Članovi MK GV su veselo radili.

Juhuuuuu, veselje....postolje za zastave ima izbušene rupe 30 mm, a koplja za zastave su fi 35 mm.....brušenje napolju, da nas žene iz MK ne istuku jer stalno metu, peru.....

Zaposlili smo i mjesnog načelnika Juraja Mihajlovića. Dok član MK GV Igor Leko boja zid oko tek postavljenih kiparskih uradaka u izbušene rupe na zidu, blagajnica MK GV Jasminka zajedno sa načelnikom i Gelom postavlja zastave na koplja.

Postavljene zastave postrojbi. Sati je 21:28.

Dok član MK GV Jaca Barinić iznosi stvari van, ja po peti put tražim zlatnu pločicu koja treba ići ispod grpa i raspela u kamenu.

Slijedi "nožno" čišćenje poda. Član MK GV Goran Mihaljević ima "temeljitu" gaznu površinu i težinu.

Član MK GV Jaca, nakon što nas je sve izbacila u prednju, "Svijetlu prostoriju", radi završni glanc u "Tamnoj prostoriji".

Grb na podu koji je po mom nacrtu vrijedno izradio Ivan Matić, nakon pranja i čišćenja ima onaj dojam koji sam htio, Sve fuge su crne,samo ova oko grba je crvena.

Još za danjeg svijetla, vrijedna ekipa iz "Elemont neon"-a Vinkovci, postavila je natpis iznad vrata, te ga sada i mi konačno možemo vidjeti kako funkcionira u mraku zajedno sa mojim ponosom - umjetničkom instalacijom - "Ratnim vratima". I normalno, evo naših žena i pred vrata donose i postavljaju otirač za noge.

A iza vrata......uz vrata je odmah postolje za Spomen knjigu koje je osmislio i od 2 vrste drveta izradio kipar Ivan Matković - Lasta. Zaboravih fotkati sa strane postolje - osmišljeno je kao razmotani papirus, koji donjim krajem pridržava Spomen knjigu.

Kompletni dojam izgleda ovako. Iznad Spomen knjige je Zlatna ploča donatora (kasnije se vidi u tekstu puno bolje).Na prozoru izvana je c/b fotografija Bogdanovčana kako su 5.5.1991. godine zaustavili svojim tijelima i okrenuli kolonu od 18 tenkova tzv. JNA. "Smrznuti pingvin" koji budno prati kako se krećem po očišćenom prostoru je član MK GV i moja žena Jaca,

Samo jedan od zidova sa panelima.Ne smijem napisati koliko košta samo jedna žarulja za ovo (ne mislim na lampe)....a ima ih oko 20......

Viseći panel, jedan od dva (ovaj je puno manji).

Dio "Tamne prostorije" Spomen doma.

Prije nije bio ovoliki broj fotografija žrtava, ali smo se trudili mjesecima nekako ih pribaviti, obraditi.....Od 130 poginulih mještana i branitelja u DR-u, sada nedostaje samo 5 fotografija. Molimo, ako netko ima bilo kakvu fotografiju na kojima je vidljiv netko od žrtava, neka nam dostavi poštom, e-mailom ili osobno, jer njihovo mjesto na tabli ih čeka.

Za 2. Svjetski rat, do sada nije postojala nijedna fotografija od 62 žrtve. Nabavili smo ih čak 7.Molimo, ako netko ima bilo kakvu fotografiju na kojima je vidljiv netko od žrtava, neka nam dostavi poštom, e-mailom ili osobno, jer njihovo mjesto na tabli ih čeka. Upečatljiva je najdonja fotografija 22-godišnjeg Luke Ivankovića, kojemu su kod crkve u centru sela UDBA-ši i partizani nakon premlaćivanja izvadili srce, samo zato jer se prijavio u domobrane. Fotografiran je na posmrtnom odru.

Na panelu o zločinima partizana i njihovih pomagača i špijuna možete jako puno saznati, kroz originalne dokumente koje smo uspjeli nabaviti, i koji su poslagani redoslijedom kako bi se moglo saznati kako je do zločina došlo.....

Kip ranjenog hrvatskog branitelja, koji u rukama drži Vječni plamen koji simbolizira nasilno prekinute živote i spomen na sve žrtve, po mome idejnom rješenju od stabla "ranjenog" oraha (u kipu ima gelera od srpskih granata koji su otežavali rad na kipu) izradio je zapovjednik stožera Bogdanovaca, član O.O. UHDDR-a Bogdanovci i poznati kipar Ivan Matković - Lasta. Električne instalacije, odnosno rasvjeta u 2 boje postavljena odozdola pojačavaju dojam - crveno svjetlo iz Vječnog plamena i blijedoplavi produženi krak moje umjetničke instalacije Tau tlocrta Bogdanovaca koji vodi točno u pravcu Vukovara.Vječni plamen za Bogdanovce i Vukovar.....

Skoro 4 mjeseca moj dragi prijatelj, bojnik HV-a Franjo Čanaki izrađivao je po materijalima koje smo mu dostavili ova 2 panela, koji obuhvaćaju operativno vrijeme do 30.09.1991. i od 01.10.1991-10.11.1991. godine.

 

Svanulo je jutro dana 10.11.2016. godine i u 09,30 sati krenulo je okupljanje po protokolu obilježavanja 25-te godišnjice pada Bogdanovaca. 

Poslagane su zastave. Kasnije, prije otvorenja Spomen doma, prije posvete Doma, u Dom su ušli jedino ovi ljudi sa svojim zastavama. Potpisali su povelju o suradnji u Spomen domu.

Predstavnici moto klubova Golubica, Gladijatori, Vinkovci, Veterani, te Biker radija.

Predstavnici moto kluba Brod, iz Slavonskog Broda.

Na Svetu misu nisu mogli svi ući. Crkva je bila prepuna.

 

Po protokolu se pristupalo polaganju vijenaca i zapaljenih svijeća. To je izgledalo ovako:

Zapovjednik Vinko Žanić. 

Zapovjednici Ivan Matković-Lasta i Vinko Žanić.

Zapovjednik legendarne bojne Frankopan, brigadir Bruno Zorica - Zulu.

 

Došao i naš red u protokolu - predstavnici Sportskog moto kluba "Golubica" Vukovar i Općinskog ogranka Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Bogdanovaca, predvođeni počasnom stražom. Često sam stajao ovako prije polaganja vijenaca i svijeća u sličnim prilikama, ali sličnim....ovdje sam, kao i svi drugi, bio ponosan i sretan znajući da smo nešto veliko napravili....

 

 

Lijepo je vidjeti "boje" moto klubova na ovakvim prilikama. Ponosim se što su većina članova moto kluba koji vodim - stradalnici, dragovoljci i djeca dragovoljaca Domovinskog rata.

 

Po protokolu, nakon polaganja vijenaca, prije svih ostalih, svijeće su polagali bikeri, predstavnici moto klubova koji su nas pomogli u projektu izgradnje i opremanja Spomen doma Bogdanovci. Došli su oni koji su mogli iako je bio radni dan, neki su nakon programa sjeli na motore i otišli - neki u Daruvar na sprovod, a neki pravac prema Zagrebu i nadalje prema Dubrovniku, kako bi se vratili u Vukovar na 25-tu obljetnicu pada grada u Karavani bikera Prevlaka-Vukovar. U trenutku slaganja izaslanstava, htjeli smo formirati četverored, ali je preuska staza... Nažalost, nismo uspjeli prikupiti fotografije od svih članova MK-a koji su polagali svijeće. Ali, Zlatna ploča kaže sve....

S lijeva na desno: Zlatko Borojević - Zlajo, predsjednik MK 4. Gardijska Split (sa crvenom beretkom); Marko Škaro - Mexico iz Trogira (MK Horny Dedex Zagreb), predsjednik MK Golubica Vukovar, te Darko Zec - Zeko, predsjednik MK Veterani SiB.

U sredini, plave patike: Vlado Majer, predsjednik MK Gladijatori Vinkovci. Bijeli duks - sa nama ide prijatelj kluba i mladi kipar, polaznik Škole likovnih umjetnosti Split, Trogiranin Dino Vejnović, koji je u kamenu izradio grb i raspelo za Spomen dom. Želja mu je, kaže, napraviti više grbova i raspela, da skupi novaca za motor.....

Lijevo biker Slavko Šebalj-Šerpa (sa naočalama), a kraj njega biker, dragovoljac, stradalnik DR-a i jedan od legendi obrane Bogdanovaca - Ilija Zirdum - Zelenkapa, koji je u borbi za Bogdanovce teško višestruko ranjen iz neposredne blizine i kao takav sa 6 rana uspio izaći u proboju. Naprijed, naše žene, članovi MK Golubica i MK Gladijatori.

Kraći govori i igrokaz, kao i himna na početku protokola od KUD-a te molitva, dio su obilježavanja. Govor drži Juraj Mihajlović, načelnik općine Bogdanovci. 

 

Uslijedili su zatim intervjui, ne znam više sve za koga, ali vidljivo je na linkovima.....hvala Vam svima koji ste se odazvali našem pozivu da popratite medijski obilježavanje godišnjice i otvaranje Spomen doma. 

Pripreme za otvaranje. Prije otvaranja, izaslanici moto klubova donatora i drugi bikeri napravili su jednu grupnu fotografiju.

Ivica Jurčan imao je čast otključati vrata Spomen doma za posvetu i otvorenje, kao bogdanovački branitelj, stradalnik HOS-ove štafete smrti i vrijedni član Moto kluba Golubica Vukovar.

Prvi su prije otvorenja ušli veterani na potpisivanje Povelje.

 

Matković i ja držimo traku, djeca se svrstavaju u kolonu. U prostoru Spomen doma su spremni novinari koji su tražili da ih pustimo unutra kako bi napravili ulazak djece unutra iz unutrašnjosti Doma.

Djeca su svojim tijelima sva zajedno ponijela traku unutra i službeno otvorili vrata Spomen doma Bogdanovci. I sve popraćeno uz pljesak, dječja nevinost i sreća na tužnu obljetnicu.

Načelnik Bogdanovaca Juraj Mihajlović poveo je uzvanike unutra.....

48 m2 prostora je malo za tolike ljude,pa se čekalo da bi se došlo na red za ulazak i razgledanje.

...a čekalo se i obilazilo....

Članovi MK Veterani SiB i UHBM Istočna Slavonija u čekanju reda....

Upisi u Spomen knjigu.

Prijatelj Zlajo iz Splita je stigao uzeti zahvalnice i krenuti u Daruvar....

U sredini Jozo Čavar-Čupkalo, vrijedni fotograf.

...a mi otišli na domjenak.

.........a 11.11.2016. godine ostao je trag ovog događaja.

Svi koji su nas pomogli dobili su (kojima smo uspjeli predati) zahvalnice, neki samo na papiru, a neki na papiru i 3D zahvalnicu. Onima kojima ih nismo uspjeli uručiti, uručiti ćemo ih u narednom periodu.

Fotografije: Jozo Čavar, Tea Barinić

 

 

 

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.