Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Strip i ilustracije

Zaštita autorskih prava ilustratora i strip crtača - crtači žele ZACP - zaštitu autorskih crtačkih prava.

Kršenje autorskih prava crtača strip i ilustratora u Hrvatskoj je sasvim uobičajena protuzakonita pojava. U Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima koji je na snazi od 08.11.2018. , u čl. 1 a navedeno je kako su u pravni poredak RH uvedene direktive Europske unije u sklopu toga zakona. Dok su za kršenje i naplatu autorskih prava glazbenici zaštićeni preko HDS ZAMP-a (Zaštita autorskih muzičkih prava), fotografi preko agencije Pixsell i drugih, kršenje autorskih prava i neplaćanje crtača strip i ilustratora u Hrvatskoj je sasvim uobičajena protuzakonita pojava - pogotovo izražena kroz članak 189. ZAPSP, a onda kroz skoro svaki drugi članak... Pitanje glasi: hoće li se netko pokrenuti i osnovati ZACP - Agenciju za zaštitu autorskih crtačkih prava? Dok se netko ne zauzme, crtači stripa i ilustratori moraju se izboriti sami za sebe. Nakon više slučajeva krađe mojih crteža u profitabilne svrhe od strane onih kojima jedan takav zakon uopće ništa ne predstavlja, jedan sam od rijetkih koji se u bitku preko odvjetničkog ureda na svoj trošak odlučio sam. Kada sam to pričao jednom prijatelju, na društvenim mrežama mi je poželio sreću. Vjerujem da je u sebi taj tren pomislio da sam mali David protiv velikog Golijata, ili ona opcija kada pomisli da nisam normalan pa da je došla situacija kada se Don Quijote zalijeće u vjetrenjaču. U ovom podužem postu pokušati ću prikazati kako se krše autorska prava crtača i na koje načine - ne da bih vrijeđao ili omalovažavao nekoga, već pokušao ukazati na to što se može ili ne može, smije ili ne smije, u želji da se u ovoj struci konačno počne poštivati rad crtača i ilustratora.
Objava 17. ožujka 2020. 0 komentara 504 prikaza
vodo 1
vodo 1
Vukovarski vodotoranj, autor Nenad Barinić.

Od malih nogu propustio sam većinu aktivnosti koje su provodili moji vršnjaci. Npr., dok su oni naganjali loptu na nekom igralištu, ja sam ležao na podu i crtao. Crtao sam ono što znam i trudio se naučiti crtati ono što nisam znao crtati. Jednom rječju - usavršavati prirodnu nadarenost stjecanjem dodatnog znanja i vještine crtanja. Deveta umjetnost je jako zahtjevna. U stripu se ne crtaju samo kruške i jabuke ili lik koji sjedi i ne miče se. Crtaju se pozadine, mnoštvo likova, vozila, plovila i aviona, prirodnih ljepota i pojava, prilikom montaže svakog kadra. Da bih napravio samo jedan zahtjevni kadar u strip albumu Vukovar: HAŠ, taj kadar sam pripremao, skicirao i crtao skoro punih 48 radnih sati, da bih ga u finalnoj veziji smanjio troduplo, izrezao i montirao na tablu stripa gdje je postao samo jedan od 6 kadrova na toj tabli stripa. Dakle, za taj kadar potrošio sam 6 radnih dana po 8 sati. To je samo jedan od tisuća crteža koje sam nacrtao u sad, evo nekih skoro 37 godina rada (računajući prvi objavljeni crtež u nekom časopisu). To su sati, dani, mjeseci, godine, desetljeća crtanja i ogroman trud.

Dok sam bio mlad crtač, nije bilo interneta, nije čak bilo ni dostupne literature o stripu u knjižnicama. Vrijebao sam iz prikrajka malobrojne crtače u svojoj okolini i spopadao ih gomilom pitanja a jedva sam dočekao manifestaciju Salona stripa. Naučio sam tada i takve podatake koji su mi u današnje vrijeme smiješni jer su dostupni uz kavu na Google-u i Yotube-u. Na primjer - strip se crta samo sa jedne strane papira, nacrtani strip je u originalu obično makar 2 puta veći od onog predstavljenog u tiskanom obliku, strip se ne može crtati plavom bojom... Stalno sam slušao o nekoj afirmaciji mene kao mladog autora, pa sam bio sretan kada su se moji crteži objavljivali po fanzinima, omladinskim i drugim časopisima bez naknade (ali u pojedinim i uz naknadu kada sam počeo shvaćati da afirmirani autor znači biti autor stripa i ilustrator koji je plaćen za svoj rad). Već tada, sa nekih 14 godina, radi primanja prvih pravih honorara imao sam i prihvatio obavezu da mi otac kao maloljetniku na moje ime otvori račun u tadašnjoj Cibalae banci. Od prvih honorara sklepao sam si neki radni stol za crtanje sa kosom pločom da se ne moram grbiti za stolom u kuhinji ili ležeći potrbuške na podu, kupio nekih tuševa, pera i kistova koji su bili malo "profesionalniji", počeo kupovati pravi hamer papir da ne moram ići žicati u tiskaru "Iskra" obrezane reslove krutog papira ili loše otiskane zahvalnice na kojima se moglo crtati na bijeloj poleđini. Zapravo, kada se i sada osvrnem oko sebe, sav pribor za crtanje kupio sam svojim radom i uložio u svoj rad i egzistenciju.

Godine su prolazile, pa sam sve više nalazio mnoga iskorištavanja svoga crtačkog znanja. Primijetio sam izraze tipa "Ajde molim te nacrtaj mi to jer ti to znaš", ali sam i primijetio da me danas mnogi od onih kojima sam nešto besplatno nacrtao više ni ne pozdravljaju. Iskoristili su moj crtež za svoj interes i tu je moja svrha bila nadalje nebitna.

Prve štete koje su nastajale bile su slanje originalnih crteža i strip tabli izdavačima koji ih nisu vraćali, u vrijeme kada fotokopirnih strojeva nije baš bilo i u vrijeme kada ih je i bilo, ali su se slali originali. Tako da tih originalnih tabli više nema, negdje čekaju da riknem pa će se pronaći na strip aukcijama. Iz toga razloga, mnogi crtači stripa ne žele crtati crteže bez posvete na ime onoga tko im zaželi da ih nacrtaju na forzecu svojih strip albuma ili u likovnim mapama koje im donose strip konzumenti.

Sjećam se natječaja za naslovnicu "Tom&Jerry" magazina iz Zagreba. Bio sam tako sretan kada sam vidio u časopisu podatak da sam osvojio prvu nagradu. U drugom broju je pisalo da nagrada stiže, ali u drugom broju je pisalo i da je prvo mjesto osvojio netko drugi, a ja drugo mjesto. Opet dobro. U trećem broju je bio napisan podatak da su nagrade isplaćene pobjednicima za prva 3 mjesta. Jedino što uopće nisu.

Sjećam se doba kada sam brusio crtačko znanje kao i većina crtača u Hrvatskoj za njemački horror strip "Des Grauen". Nijemci su imali stroga pravila i strašno kratke rokove, obično nekih DO tjedan dana za prevođenje scenarija koji je stigao fax-om, crtanje i dostavu na autobusni kolodvor u Zagrebu odakle su originalne strip table otpravljane za Njemačku (o toj otpremi pošte biti će tema u jednom od budućih postova). Rad je bio uredno plaćen od strane Nijemaca, bar onaj manji dio honorara namijenjen crtačima. Ono što je bitno - morale su se slati originalne strip table, a ne fotokopije. 

Sjećam se crtanja stripa "Shotgun Mary" za SAD, ugovor je potpisan između hrvatskog scenarista i izdavača "Antarctic Press" gdje smo nas dvojica bili koautori. Strip je objavljen i plaćen, ali osim skoro na silu uzetih 200 dolara predujma za pribor od scenariste, honorar ni originalne table objavljenog stripa nikada nisam vidio, kao ni isplatu osiguranja za nestale ili oštećene table stripa (original crteži su dokaz o autorstvu). Srećom, sasvim slučajno zatekao sam se u jednoj zagrebačkoj striparnici i ugledao strip koji sam crtao. Na policama je ostao jedan jedini primjerak kojega sam kupio i imam ga u arhivi, uz ugovor u kojem piše da će autorima biti isporučeno i više desetaka objavljenih stripova za arhivu (vjerujem da su to oni rasprodani).

Sjećam se kada je moja ilustracija prikaza ribolova Big Game rađena za Športski ribolov osvanula kao plakat za Big Game na moru, što je bio uvod za jako unosan biznis koji je i danas poznat. Ne, nisu me kao ribolovca pozvali ni na dan-dva toga ribolova (dan ribolova po osobi košta pokoju tisuću kuna).

Za jednog poznatog izdavača knjiga za nastavu, po dogovoru sam počeo ilustrirati knjige i radne bilježnice od 1-8 razreda, čitavo vrijeme tražeći ugovor na potpis. Nakon gomile nacrtanih kratkih stripova i ilustracija, nakon nekoliko puta traženog ugovora koji bi regulirao odnose crtača i izdavača, uvidio sam da ugovor nikada neće biti napisan a samim tim i moj rad plaćen. Jednim kratkim e-mailom otkazao sam suradnju i zahvalio, a izdavač se radi nepoštivanja dogovora našao u prekratkom roku za pronalaženje drugog crtača. Za to vrijeme, prošlo je ljeto i vrijeme za zasluženi godišnji odmor.

Sa drugim sam dogovorio suradnju za stručnu knjigu, koju sam ilustrirao i napravio tematski strip. Ostalo je neriješeno pitanje plaćanja, ili ukoliko nije moguće, da na koricama budem naveden kao koautor knjige. Knjiga nije izašla. 

Sjećam se još puno takvih primjera, a vjerujem da ih ovako mogu navesti svi crtači stripa i ilustratori..

Čast izuzecima u Hrvatskoj (izdavači itd.). Radi slabih odnosa prema crtačima, mnogi crtači stripa okrenula se crtanju stripova i ilustracija za strane izdavače, obzirom da je hrvatska crtačka radna snaga poželjna van Hrvatske i za svoj rad plaćena, a također su tu i tantijeme). 

Korištenje crteža bez dozvole i prava autora i prava na preradu od strane autora, mnogima se čini kao dobar predložak za vlastiti posao. Najjednostavnije skeniraju ili nađu prikladan crtež na internetu, naprave desni klik mišem, odaberu opciju Save As, spreme u računalo, odrežu potpis, prerade, dopune tekstom ili integriraju u nešto drugo. Već samim tim postupkom su po ZAPSP počinili 2 prekršaja, za svaki je kazna 50.000,00 kuna. Postoje i kazne za pravne osobe, odgovorne osobe u pravnoj osobi i obrtnike (za obrtnike koji na taj način zloupotrijebe autorsko djelo kazna za prekršaj je čak 100.000,00 kn!). nije dogovoren, naručen ni reguliran ugovorom; nije plaćen niti su regulirane tantijeme a autorsko pravo tako traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti. Kada se pokrene postupak, onda se saznaju podaci "nisam znao", "bilo je na internetu", "ako si ti to nacrtao, ne mora značiti da je tvoje", pa čak i "trebao si tvoj crtež zaštiti kao patent". Zanimljivo, jedan moj crtež koji je prethodno ustupljen kao ilustracija u jednoj knjizi i samo u tu svrhu, nakon toga doslovce ukraden i prenamijenjen u profitabilne svrhe, da bi trenutno bio zaštićen kao intelektualno vlasništvo treće osobe. Na fotografiji pokazuje taj proizvod, a na svojoj majici ima jedan moj drugi crtež koji je također preuzeo i iskoristio bez dozvole. Takvi postupci onoga koji je nešto nacrtao bole po mnogo osnova.

"Težak je život vas umjetnika" omiljena je uzrečica kojom me netko često "počasti". Taj život me naučio da od takvih slučajeva pa ni onih slučajeva "hvala" ne mogu platiti struju, vodu, račune. Svakako je težak, nekada se crta čak i po 18 sati dnevno, ali često dođe i do situacija da se moji crteži neovlašteno koriste i bez naknade. Neki od takvih pokupe i priznanja i pohvale, kao i zaradu. Često viđam zloupotrebu svojih crteža, iako je poznato da sam svakome tko me pitao za dozvolu korištenja u neprofitabilne (čak i u profitabilne) svrhe bez naknade, uvijek dozvolio korištenje svojih crteža ili za tu svrhu napravio crtež/e. Prošle godine sam potpisao suglasnost u kojoj potvrđujem da kao autor crteža i rješenja jedne ratne postrojbe dozvoljavam da se isto izda kao poštanska marka u posebnom kolekcionarskom izdanju, bez zarade autoru a uz zaradu onome tko je bude tiskao. Nije problem. Odradio sam ogromni dio posla i sve posložio i doslovce besplatno sa prijateljima napravio Spomen dom. Sada imam poziv da osmislim još dva...Dao sam crtež za izradu majica za jedan poseban put za više osoba uz obavezu da crtež ostane kakav je, besplatno - nije problem (iako su majstori u tiskari odstranili moj potpis pa čekam hoće li se negdje pojaviti profitabilno). Neki dan sam napravio prijatelju rješenje grba njegove ratne postrojbe kojega nikada nisu imali bez naknade - nije problem. Prijatelju koji odrađuje prekrasne ideje, napravio sam plakat džaba - nema problema. Na Jadranskoj magistrali na puno lokacija postoje grafiti koje je napravila Torcida po mojim crtežima, dečki me pitaju za svaki crtež koji žele koristiti i - nije problem. Nekoliko ljudi po sebi imaju istetovirane moje crteže - pitali su za dozvolu. Meni je drago. Nije problem napraviti, problem je vrijeme. 

Dolje su neki primjeri korištenih crteža, koji su korišteni uz moju dozvolu - neki i retroaktivno (npr. hodočasnici Kutina - Vukovar).

Ispoštovan je minimum - naveden je autor crteža.

 

Dolje su neki od primjera gdje je moj crtež korišten bez dozvole. Jedan od najzanimljivijih primjera je pozivnica za vjenčanje, crtao sam karikaturalne portrete mojih prijatelja Ivane i Tomislava da bi imali originalnu pozivnicu za vjenčanje. Danas je kao predložak za pozivnice koristi većina tiskara i to bez moje suglasnosti i naknade meni kao autoru crteža i bez Ivanine i Tomislavove suglasnosti da se njihov lik distribuira za financijsku naknadu bilo kome koji je zaželio taj crtež za pozivnicu. Vjerujem da bi odvjetnik sve to jako dobro naplatio. Ivana i Tomislav vjerujem da još uvijek ne znaju da se distribuira crtež sa njihovim likovima.

   

 

Kada se tiče autorskih prava, prvi put sam reagirao početkom 2008. kada sam na osnovu literarnog predloška Danijela Rehaka nacrtao djelo "Ovčara krik u noći", namijenjeno uzdržavanju Spomen doma na Ovčari. Moj rad je bio plaćen, ali gotovo par dana po objavljivanju, kompletno skenirano izdanje se pojavilo na internetu. Ispostavilo se zbog ushićenja - osoba je od sreće što je nabavila djelo, isto postavila na net. Nije bilo iz namjere krađe ili stjecanja neke koristi, tako da sam ispriku prihvatio i sklopio jedno divno prijateljstvo. Dijelovi toga sadržaja i sada se vrti po mnogo spotova na YouTube, ali nemam namjeru slati obavijest YouTube-u zahtjev za micanje kompletnih sadržaja radi toga.

Kao autor, uvijek moram potvrditi da sam autor nekog crteža ili rješenja. 

 

PRIČA O CRTEŽU VUKOVARSKOG VODOTORNJA

Baš ovdje na Večernjakovoj blogosferi, u postovima na svom blogu objavio sam nekoliko crteža vodotornja i još nekoliko na drugim mjestima. Braniteljskoj populaciji i braniteljskim udrugama i inicijativama su moji crteži vukovarskog vodotornja najdraži i neslužbeno ih svi koriste, neki uz dozvolu a neki bez dozvole. Dokle god te crteže netko koristi bez financijske koristi zbog spomena na žrtvu grada u kojem živim, od toga ne pravim problem. Na blogu, web stranici i facebook stranici postoji link na moj e-mail pa i javni broj mobitela koji nikada nisam mijenjao, kontaktirati me se može vrlo lako i pitati za dozvolu. U njoj kao minimum, ako se radi o neprofitabilnosti, većinom i tražim aurske primjerke onoga gdje se crtež koristi za svoju crtačku arhivu - radilo se o majici ili brošurici ili plakatu ili... Tu dozvolu za korištenje napišem u cca pola sata i u njoj je navedeno za kakvo korištenje svoga crteža dajem tu dozvolu.

Moja dozvola za korištenje mojih crteža je minimum koji se treba ispoštivati i ovo je javni poziv za one koji su iskoristili ili koriste moje crteže vodotornja kao motiv za članove svojih udruga ili pojedinačno a ne naplaćuju ih, neka se jave na moj e-mail gdje ćemo dogovoriti sve ostalo. Oni koji me nisu pitali ni platili a zarađuju na mojim crtežima trenutno dobivaju tužbe odvjetničkog društva koji me zastupa i nastaviti će ih dobivati.

Ovo su neki od mojih crteža. Za svaki od njih potvrđujem da sam autor i svaki sadrži po par samo meni znanih elemenata - karakteristika. Uz svaki od njih (kao i za ostale crteže), veže se činjenica da nisu besplatni za korištenje izuzev ako ja to ne dozvolim. Na tipkovnici stisnite Alt i Numpad 0169, dobiti ćete ovaj znak - ©. Jednostavno je. I ima svoje značenje. Za vrijeme održavanja Sinjske alke u Vukovaru nekoliko dana su sasvim pristojno prodavane majice sa mojim prerađenim crtežom (malo odrezan i skroz odstranjen potpis), riječ je o obrtniku. Kada sam ga pitao o tome, uslijedilo je agresivno pitanje jesam li ja napravio vodotoranj u Vukovaru. Odgovor je bio jednostavan - ne, nisam ga napravio, ali sam nacrtao crtež vodotornja. 

Po ovom zadnjem, tko provodi ZAPSP? Imam fotografije, između ostalog i sa podacima o obrtniku. Državo moja draga, samo po zakonu u ovom slučaju u državni proračun kao kazna ide 100.000,00 kn. Ostalo ćemo riješiti parnicom...

 

 

Zašto strip crtači i ilustratori u Hrvatskoj nemaju agenciju koja bi se brinula za naknade i tantijeme, kao što to radi ZAMP za glazbenike? Prošle godine sam napravio materijal - prezentaciju na skoro 50 stranica materijala o kršenju DIJELA mojih autorskih prava kao crtača na zahtjev HDLU Vinkovci.

Spomenuo sam da oni koji me nisu pitali ni platili a zarađuju na mojim crtežima trenutno dobivaju tužbe odvjetničkog društva koji me zastupa i nastaviti će ih dobivati za svaki slučaj koji uočim. Uporište u tome je u ZAPSP. Nažalost na taj način moram tražiti i rješavati svoja autorska prava, osobno i na vlastiti trošak, jer nemamo ZACP.

Trenutno je riješeno tri takva slučaja (ured ovlaštenog arhitekta Nikše Bilića iz Splita i tattoo majstor Zele iz Zagreba), ovaj dolje je zadnji (treći) riješeni slučaj - Fotex d.o.o. Vjerujem da vam je dres poznat i da ga možda imate u ormaru... Toliko je bio uspješan i plasiran u pravom trenutku (Svjetsko prvenstvo), od prodaje je 30% išlo za HNK Vukovar 1991, da se počelo raditi na još jednom projektu za HNK Vukovar 1991, na kojem je bio prerađen i moj drugi crtež vodotornja. Srećom, vidio sam ga odmah i navodno nije plasiran. Kakav je način razmišljanja o autorskom pravu možete pročitati iz screenshot-a komentara sa facebook stranice firme Fotex d.o.o. koja je treći slučaj. Tražen je minimum naknade za korištenje i javna isprika. Za ostale se ide dalje u postupak (to su uglavnom oni čijih primjera nema objavljenih ovdje na stranici).

 

Screenshot komentara na javnu ispriku:

Tako da ubuduće do osnivanja ZACP-a, prije nego skenirate ili  nađete prikladan crtež na internetu, napravite desni klik mišem, odaberete opciju Save As, spremite u računalo, odrežete potpis, preradite, dopunite tekstom ili integrirate u nešto drugo, dobro razmislite da li kršite nečija autorska prava, a ukoliko i tada niste sigurni, pročitajte Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. Tu sve piše. 

 

 

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.