Blogosfera Bez dlake na jeziku

Mala radionica Užasa

Objava 03. ožujka 2015. 0 komentara 634 prikaza
Hyena free wallpaper
Hyena free wallpaper
Preuzeto sa http://www.fanpop.com/clubs/the-lion-king/images/5985773/title/hyena-wallpaper-wallpaper

Monotonija i sivilo zime kao da se polako tope i uzmiču pred živim bojama prvih proljetnica i prvim zrakama još sramežljivog ožujskog sunca a već vidljivo duži dani sve su topliji, razgaljujući Srca, Duše, tijela i glasnice ljudi, životinja i flore po svuda!

Je ... kak' da ne bi.

Stari moj, mogu ja sad biti poetična u mjeri koja izaziva mučninu no, sve dok mi se cendravi ponedjeljak ljepi za potplate cipela baleći kišu baš sa svakim tustim oblakom koji vjetar nanese,  šaljem svu romantiku svog položaja tamo gdje i spada  - u vražju mater.

I dok umjereno odlučno marširam gradom, ne sasvim u potrazi za nekim određenim sadržajima, već tek sljedeći naznaku, trag nekih od njih, u oči mi neminovno upadaju sveprisutni vapaji vezani uz povratak ljudi prirodi i sebi samima, sve uz neminovne hrpe New Age suvremenih radionica s „retro štihom“ čija je temeljena zadaća probuditi Vašu kreativnost i/ili dovesti vas „in touch“  s nečim ...

Hoćeš kroz pisanje, glazbu, pjesmu ili kreativno turanje bicikla kroz šumu i preko rupa u kojima ćete potom pronaći Boga, sebe same ili barem Vaš osobni potencijal klijanja ... ili nešto drugo ...

Ok, sve je to divno, bez daljnjega,  no prečesto i vrlo neproduktivno jer sam sustav i način na koji on funkcionira to svakako nisu!

Svaka smjernica ili nečija samospoznaja podijeljena s drugima može biti vrlo korisna stvar, bez daljnjega - no ne prakticira se pred televizorom!

Grad je, baš poput hrpetine knjiga, svakako prepun obećanja konačnog pronalaženja samo Vašeg čarobnog štapića iza svakog ugla u sedam jednostavnih koraka koje možete započeti već od danas i nastaviti nabadati svakim utorkom od 18 – 20 sati na Trgu maršala Tita sljedećih šest tjedana, no osim što ćete za to morati prilagoditi vlastiti raspored i pljunuti koju kunu viška, nakon Tečaja vaše Samosvijesti, vrlo vjerojatno ćete se naći kako utorkom žurite doma u 21 h jer ste iskasapljeni činjenicom da vas doma, osim Čuda, čeka još i neoprani veš - skupa s pesom kojemu se piša!

A što je tek s Prirodom i toliko žuđenim povratkom istoj?

Osim što je većina današnjih „povratnika“ traži primarno u Bio&Bio ili Garden trgovinama, drugi je dio favorizira na Himalaji, gdje, nepomućena ni ovcom koja je, osuvremenjena, ionako već odavno sišla u nizinu dati mlijeko za sir prvom zainteresiranom liku s nacionalnim parkom u zamjenu za vlastiti plakat koji reklamira dani nacionalni park - skupa s ovcom ...i sirom!

A vjerovali ili ne, na sve ostalo ili između, velika većina ljudi samo prezrivo mahne rukom, zamišljajući Prirodu kao nešto što se u svakom trenutku nalazi barem 20 km udaljeno od njih samih! 

U nedostatku Himalaja ili načina da se do njih stigne, posegnu za posljednjim zagrebačkim utočištem i potegnu na Sljeme. Za sunčana vikenda. Skupa s još još kojom stotinom izletnika ...i tu nestaje svaka veza s prirodom, s koliko god da ste je okruženi, jer se sve na kraju svede na jaaako puno buke i pokoju kobasicu s grahom... Što je, naravno, divno i krajnje zabavno - ako je poanta u nečemu drugom!

U takvim trenucima, naime, više bi prirode zaista našli u jednom od gradskih parkova koji, zanimljivo, baš za npr. vikenda zjape prazni, mirni i tihi, ispunjeni cvrkutom pjevica za koje mnogi ni ne znaju da obitavaju diljem grada! Kakva šteta! 

Stvar nije u nedostatku sadržaja - stvar je u gušenju njima!

Danas sve, čini se, ima tendenciju biti pre-studiozno, intelektualno, „duhovno-s-teškoćama-na-putu“  i pretenciozno, baš poput sadržaja koji nas okružuju i nude spoznaje, uvide i promjene nakon kojih ćemo ili kresnuti Karmu s guza ili susresti Godzillu!

No, sadržaji koji vas okružuju umjetni su i kao takvi izravno ubijaju samu Ideju, namećući svoju!

Slika ružičastog balona unutar koga pluta minijatura neke moje Želje odaslana u Svemir možda pali za autoricu bestsellera „Svjetlost“, no malo je vjerojatno da će paliti i za mene!

Zašto?

Čarobni štapić koji tražite već imate, rođeni ste s njime.

No, u jednom ste ga momentu svjesno odložili u stranu i podigli tuđi, slušajući sugestiju nekoga tko je to sve „već prošao“ ... 

Potom provodite vrijeme i vrijeme kako biste se njime naučili koristiti, pa kada shvatite da se ništa pretjerano nije promijenilo, nastavljate potragu dalje, sljedeći neki novi trag, plakat, obećanje Čuda – i sve više se udaljavajući od sebe!

Da ne bi bilo zabune, cilj svega toga što se nudi zaista i jest neki oblik pomoći, no u većini slučajeva tu se dobre ideje i dobre namjere jednostavno projiciraju na način koji zadovoljava autore;  praktikanti mogu usvojiti mnogočega dobrog, no način na koji će to učiniti i primijeniti ovisi jedino o njima samima.

Nitko vam ne može pomoći ni na koji način dokle god ne uvidite da to možete jedino sami!

Povremeno vam se posreći pa naletite na neku korisnu smjernicu koja vas vrati nazad, k sebi samima no, u većini slučajeva, nađete se da ionako vrludate oko nečega što već odavno i sami znate, zar ne?

Stvar jest i uvijek je bila samo u tome da poanta nikada nije bila zatrpati se aktivnostima za koje smatrate da bi vam koristile; poanta je prepoznati svoje i primijeniti ih ovdje i sada!

Tako, želite li npr. pisati, nemojte čitati ili ići na kreativne radionice, pobogu!

Što vam oni mogu reći? Kako biste se trebali izražavati, kako biste trebali razmišljati, kako biste trebali opisivati svoje osjećaje?

Osjećate li npr. potrebu za punjenjem baterija i zbližavanjem s Prirodom, ne morate se udaljiti do točke gdje kozju stazu utopio je krš jer ćete se, u tom slučaju, u Prirodi nalaziti možda samo za godišnjeg i kada imate i nešto para ... Zaista, sasvim je dovoljno otići na neko mirno i vama blisko mjesto s dovoljno zelenila; a vjerujte mi, drvo koje raste posred grada, zapravo, nije nikakva anomalija, znate ... baš kao što ni vjeverica koja je proskakutala mimo vas u Maksimiru nije ništa manje prirodna od one podno Delnica ...

Zapamtite samo jedno: priroda je u svakoj vlati trave, kao i u vama samima i, premda okruženi zgradama, prirodna ste bića, niste roboti, dok kreativnost nije nešto što ćete steći pohađanjem tečaja; štoviše, ovisno o kvaliteti voditelja, u mnogim je slučajevima nećete niti produbiti, već samo ograničiti pribjegavajući novim formama i metodama koje nisu vaše i koje vam jednostavno ne odgovaraju u datom vremenu i prostoru!

U konačnici, svo to mnoštvo isticanja neke potrebe da budete nesputani, slobodni i individualni – što ćete postići na ovaj ili onaj način – najčešće vodi upravo ka suprotnome – zatiranju i gušenju istoga!

Jeste li kao djeca ikada posumnjali u vlastitu posebnost, individualnost ili sposobnost da osjećate, mislite, radite ili govorite ono što jeste?

Ne ... barem dok niste naučili kakvi biste trebali biti!

Hmmm ... priznajem - odmah mi dođe da pokrenem i vlastiti tečaj, i to onaj za koji iskreno sumnjam da bi se svidio mainstreamu i tečaj nečega milozvučnog zamijenila nečim naziva npr. Tečaj Užasa, samo da vidim reakcije ... Znate ono kada se osjećate poput djeteta s gumenom replikom zmije ili tarantule namijenjene igri koju bih ipak radije bacila nekome mudrome za vrat ... Ono, zajebancije radi!

E, TO bi već bilo nalik nečemu Oživljavanju situacije, cirkulacije i osjećaja! Impresija samo takva!

Razmišljajte svojom glavom, osjećajte svoje osjećaje i slušajte vlastite instinkte; onda ih primijenite na ovdje i sada, neovisno o odobravanju okoline, i primijetit ćete da sve manje robujete standardima i očekivanjima a sve više živite istinsko Čudo – Vaš Život!

Ne pokušavajte biti kao netko drugi; sjetite se kako je to biti – Vi!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.