Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Bez dlake na jeziku

Šakal

Objava 05. veljače 2015. 2 komentara 537 prikaza
Foto: wall.alphacoders.com
Foto: wall.alphacoders.com
Šakal 1

Šakal je još jednom krenuo u obilazak svog dobro poznatog kruga široka teritorija što se protezao naizgled pustom prerijom… Noga ispred noge u laganom kasu, na licu nešto što bi se moglo opisati i kao osmijeh isplažena jezika za neupućene; šakalu je, međutim sasvim svejedno… 
Njegovo stanje nije sreća jer bi to bio preuskogrudan izraz za ono što on jest; njegovo stanje nije ni tuga jer bi to bio prebirokratski izraz za ono što povremeno osjeća; tek blijedo nastojanje da se riječima opiše sjenka koja mu povremeno prelazi preko lica… 
Zastaje na tren da u miru onjuši svjež trag glodavca kojega bi bez imalo muke uhvatio da u tome trenutku osjeća glad, međutim, strvina od prije sat vremena bila je sasvim dovoljna da ga zasiti - za sada …
Bježi, maleni … 

Šakal nastavlja svoj put u miru, no nije miran, niti će to ikada biti - kao ni bilo koje drugo živo biće, uostalom… Šakal, naravno, zna bolje … No, nije zabrinut zbog toga. Šakal je, naime, daleko više od toga svega… 
Šakal jednostavno Jest. 
Živi u trenutku prihvaćajući svaki momenat sreće, mira, sitosti, gladi, nemira, vrućine ili hladnoće onakvima kakvi doista i jesu - on je sam Život ovog naizgled tako pustog i jednoličnog mjesta…
Šakal nema glupu, irealnu potrebu "čuvati" se svega što mu dolazi ususret jer zna da to ionako nije moguće. Šakal nema ni potrebu tražiti više no što mu u tome trenutku treba; mudrost lovca podučila ga je daleko bolje - putuj lagano, koliko god da ti se put koji si nakanio preči činio dugim… 
Uvijek. 
Šakal je Divljina a ona nije bešćutna, niti je okrutna. 
Ne nudi jamstva niti garancije, pa ipak, jedino je što zaista opstaje - baš poput Šakala. 
Uvijek.
Šakal se sjeća … 

Jednom, dok je bio sasvim maleno štene, majka ga je podučila najvažnijoj lekciji u životu - kaniš li naći sigurnost u ovome Svijetu, dijete moje, prvo je se moraš odreći. Nema sigurnog puta, međutim, imaš li vjere u silu zbog koje si tu, vidjet ćeš da nema niti razloga za strah. Neću ti govoriti da se čuvaš i paziš i strepiš nad svojim životom i kasnije, nad životom svojih štenaca, jer bih te time zaista samo lišila istoga …
Sigurnost je privid - baš poput ama baš svakog problema na koji tijekom života možeš naići… 
Pitaš se kako to da nikada ne obolijevam? 
Svakim korakom gradim svoje tijelo i kondiciju, svakom mišlju gradim budućnost a svakim otkucajem srca pratim ritam Univerzuma iz kojeg sam i potekla i čiji sam neraskidivi dio... Zato prihvaćam stvari kako dolaze i zato iz njih učim umjesto da mi budu pokora - što me samo čini još snažnijom... 
Mi smo Život, maleni moj ... 
I nema razloga da ga izbjegavamo...

  • Paton:

    ma trtica ma vata da me neće morsko prase presrest

  • mikrogrizzly:

    Žao mi je na upadu, ali vrlo teško su prohodni ti tekstovi. Ni naslov bloga baš ne odgovara suvremenoj epohi u kojoj živimo pa bi možda bila bolja verzija: Bez stidne dlake na jeziku! Više bi se čitalo, a možda ... prikaži još! bi netko i razumio što piše, u toj masi bi bila veća vjerojatnost... Treba imati osnove iz albuma Životinjsko carstvo za shvatiti dubinski taj tekst.