Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Moć životne energije

Neizražena ljutnja glavni uzrok mnogih bolesti

Objava 07. kolovoza 2014. 1 komentara 657 prikaza
Foto: shatterstock
Foto: shatterstock
neizražena ljutnja česti uzrok bolesti

 

Već duže vrijeme imam „filing“ da sve držim pod kontrolom. Kada bi se netko zakvačio za mene, znala bih kako to riješiti i iskomunicirati na pristojan i suptilan način. I onda se odjednom gotovo preko noći moja fino razrađena ophodnja s ljudima počinje rušiti. Svakodnevne situacije u kojima bih inače bila provocirana doživljavala bih kao izazov iz kojeg učim, ali sada su iza mene događaji gdje su bile upletene ljudske slabosti poput laži, gluposti i perfidije.

Prva situacija

Godinama kupujem divlju ribu u svojoj kvartovskoj ribarnici kod „provjerenog prodavača“. Jednom mi slučajno prodaju oradu iz uzgoja pod divlju, na što sam reagirala na način da ih ne povrijedim upozorivši ih da je njima dobavljač podvalio uzgoj. Dobro su to prihvatili bez puno komentara i za uzvrat me nagradili kvalitetnijom ribom.

Mjesec dana nakon toga „gospođa - supruga“ moga prodavača šalje mi sms - „stigla tuna“, odgovaram – „može 2 kg“. Sva radosna jurim kući pripremiti svoj omiljeni ručak s tunom, ali već nakon drugog zalogaja počinjem osjećati mučninu koja se lagano pretvorila u ljutnju i s kojom je moj obrok bio završen. Naravno nakon par dana u prolazu izrazim svoje negodovanje, ali s manje osjećaja da će isti biti povrijeđeni. Reagirali su obrambenim napadom  da nisam u prvu.  Prođoše već dva – tri mjeseca od tada, a oni se još uvijek ljute i šute i svaki puta kada se susretnemo gađaju me povećom dozom negativno nabijene energije.

Pitam se - „da li sam trebala šutjeti?“ Odgovor je jasan – nema šanse, dosta je bilo nepotrebnih tolerancija i igrica. Nisam spremna dobiti infarkt, kamence niti bilo kakav drugi  poremećaj zbog neizražavanja svojih mišljenja, osjećaja i stavova.

Druga situacija

Svoje slobodno vrijeme često provodim u prekrasnim Njivicama na Krku. Tu pronalazim oazu mira i raj za  dušu i tijelo. Ali nije svaki puta tako čarobno pa je nedavno vikend prošao za mene pomalo traumatično. Prava glupost, sitnica, ali život se sastoji od sitnica.

Dakle, pojavljujem se ispred  zgrade, nema parkirnog mjesta, znam da će se već netko maknuti pa ću se preparkirati. Znam kako me problem parkinga nikad ne uzrujava. Prođe dan, dva i još uvijek lovim parking gdje stignem, ali ne tamo gdje imam pravo. Tako moj „Juke“ stoji uz ogradu susjedne kuće.

Došla sam s plaže i uživam u zalogajima ukusne hrane, kada odjednom čujem navigavanje lijevo, desno, naprijed, nazad, gledam i čekam – „ajde ženo, više izađi“, kad ono bum- tres i dobije moj Juke udarac u zadnja vrata.  Naravno susjeda izlazi, mahne mi da siđem kako bi utvrdile štetu. Vidi se udubljenje u vratima koje je nastalo  zbog udara kuke njenog automobila. Izjašnjava se – „nema problema, riješit će ona to“, kao razmijenit ćemo brojeve, ljudi smo. Dan kasnije dotična susjeda me obavještava da će njena majka riješiti taj problem jer ona uskoro putuje. Vikend se bliži kraju, lagano sam na odlasku , a susjedina majka izviruje i kao ništa ona ne zna. Postavlja se kao teta u vrtiću, prikuplja nas i ispituje -  „što je to bilo“. Objašnjavam kratko i jasno što se zbilo i žena – majka me pobija – „ne, udubina na vratima nije od udara koji je izazvala njena kćerkica“. Ali, kao čuti ćemo se.

Nakon  razgovora s mehaničarom javljam dotičnoj susjedi- majki procjenu od 800 kn. Ona me ponovo napada, luduje, vrijeđa i optužuje da ona s tim ništa nema. Pokušavam je uvjeriti kako je to situacije između njene kćerke i mene. Uostalom kćerka je još uvijek tu i želim s njom razgovarati. Ista me pokušava razoružati  stavom – „ona je moja kćer i to je moj auto“. Pokušavam joj objasniti neka pusti kćerku da odraste, dozvoli joj da diše, oslobodi joj životni prostor kako bi sama mogla prosuđivati i donositi odluke. Istina je izbacuje iz takta pa je dotična poklopila telefon i prekinula daljnju komunikaciju sa mnom.

Brzo shvaćam, okrećem novu stranicu svog života, jedno iskustvo više, a ne znam što sam iz ovoga mogla naučiti. Vrludaju mi razne misli. Auto dajem na popravak o vlastitom trošku i žalim dotičnu gospođu i njenu kćer (oko 45 g.) kojima definitivno treba psihoterapija kako bi se amputirale jedna od druge. Njihov odnos je nezdrav i za ostale članove njihove obitelji. To mogu sa sigurnošću tvrditi jer takve obrasce  ponašanja svakodnevno uočavam u mnogim odnosima roditelji – djeca.

Utjecaj roditelja na život djece

Postoje roditelji koji su pretjerano upleteni u život svoje djece kroz upravljanje i kontroliranje svake njihove situacije, te ne odustaju ni u periodima kad ih njihova djeca toliko ne trebaju. Na taj način ih blokiraju i mogu osakatiti individualni razvoj svog djeteta. Uostalom, uvijek trebamo svoje roditelje na nekoj razini, ali ne da bi upravljali našim životima.

I meni je trebalo dosta vremena da se oslobodim okova svojih roditelja, a isto tako da se maknem s puta svojoj kćeri. Mnogi odlaze živjeti na druge kontinente kako bi fizički bili što dalje od svojih roditelja i oslobodili se njihove patološko zaštitničke energije. Neki to nikad ne shvate jer njihova fizička udaljenost „samo“ ublažava to zaštitničko ponašanje. Veliki zaštitnici su obično najveći manipulatori jer za uzvrat traže beskrajnu zahvalnost i more životne energije koju stalno uzimaju od svojih štićenika, odnosno djece. Često puta od djece stvore za život nesposobne osobe jer im utuve u glavu kako bez njih ne mogu donositi prave i mudre odluke.

Smatram da se treba prepustiti unutarnjoj intuiciji koja je najbolji vodič jer zna što je za nas najzdravije i koji je put najsavršeniji. To ne znači da se treba odreći roditeljskih odnosa, nego ih treba preoblikovati u stimulativno i zdravo druženje.

I na kraju

Sigurna sam da su neizražena ljutnja i negodovanje ključni čimbenici koji izazivaju razne poremećaje koji se prvo  manifestiraju na psihičkom nivou, a kasnije i na fizičkom tijelu. Zbog toga sam odlučila uvijek izražavati svoje stavove i krenuti putem vječnog tragaoca istine i pravde i ne odustajem od tih životnih principa.

 

  • trpimirprvi:

    Uglavnom se slazem, ali kad bi covjek uvijek izrazavao svoje stavove u ovakvom drustvu u kojem zivimo, il bi ga strpali u zatvor ili ludnicu.