Blogosfera Moć životne energije

Snaga i moć kriju se u kosi

Objava 03. ožujka 2015. 0 komentara 3204 prikaza
foto: Thinkstock
foto: Thinkstock
Snaga i moć se kriju u kosi

 

Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami.”

Aldous Leonard Huxley

 

Ima dana kada se osjećamo tužno, čudno i prazno. Mi žene brzo to prepoznamo i krenemo u akciju, trknemo do frizera, kupimo neku „krpicu“, počastimo se šminkom ili odemo s „frendicama“ na kavu pa si popričamo i izbacimo potisnute frustracije, te se vratimo u životnu kolotečinu i nastavimo ulogu obiteljske njegovateljice.

Muškarci to rješavaju na drugi način, odu s dečkima na sport, pivu, pogledaju nekog „komada“ u prolazu, malo im sline „curnu“, hormoni se uzburkaju, i onda lagano krenu bilo za „idealiziranom ikonom“ ili se vrate u sigurno obiteljsko gnijezdo.

Važno je u cijelom tom zemaljskom životu koji nekad djeluje kao „ravna crta“, bez uspona i padova, učiniti  nešto što će unijeti promjenu u svakodnevnu kolotečinu, nešto poput blagog  zemljotresa , odnosno živototresa koji uzrokuje podrhtavanje i laganu turbulenciju i gdje ništa više nije kako je bilo. Na taj način život i dalje ide svojim putem, problemi i dalje postoje, ali mi smo jači, zadovoljniji, jer smo nešto učinili za sebe.

I tako ovih dana odlučih i sama napraviti nešto za sebe pa krenuh kod frizera. Moram priznati rijetko ga posjećujem, svakih 4 do 5 mjeseca jer moja kovrčava kose teško tolerira frizerske šablone koje uključuju šišanje, feniranje, ukroćivanje kose i oblikovanje određene frizure. Obično je to samo poneki „pramić“ koji me malo osvježi i potakne u meni osjećaj zadovoljstva što sam ipak nešto učinila za sebe.

Znači odlazim frizeru, bez problema nalazim parking na uglu Prilaza Gjure Deželića i Medulićeve ulice. Došla sam ranije i obavila važan telefonski razgovor. Bio je petak i Zagrebom je kovitlala snježna mećava te je čak i centar grada bio zakrčen.

Dođem kod  frizera, i dok čekam da mi se završe „pramići“,  črčkam po mobitelu i ubrzo shvatim da moj drugi mob s kojeg sam u autu telefonirala, nedostaje – to je par godina star Sony Ericsson koji mi je vrlo drag jer ako me netko ne može dobiti na noviji, stari me nikada ne izda i uvijek sam na njega dostupna. Pretpostavljam kako sam ga ostavila u autu i ne opterećujem se više time.

Nakon dva sata sjedam u auto, kopam oko sica i tražim moj Sony, pokušavam ga dozvati s drugog moba, ali ništa, nema ga, pretpostavljala sam da se ispraznila baterija pa ne „trza“, negdje se sakrio iza sjedala.

Krenem kući, ali mozak ipak vrti svoj film, odlučujem se vratiti i provjeriti nije li možda pao pored auta. Dolazim znači dvadeset minuta kasnije, hvala Bogu nitko još nije stao na moje parkirno mjesto. Parkiram se malo dalje i zovem se i mali zvoni i zvoni, ali negdje ispod snijega koji nije prestajao padati zadnjih sati.

U to dolazi auto i parkira se na moje bivše mjesto, pa pretpostavljam „mali je gotov“. Čovjek izlazi i čudi se što to zvoni u bljuzgi pod snijegom. Dotični gospodin u trku vadi lopaticu iz auta i detektira mjesto u kojem se skriva moj „mali“ koji i dalje zvoni. Prolaznici se lagano okupljaju i čude se što mi to kopamo, ne radimo li možda mjesto za snjegovića. Na kraju moj pomagač izvlači i ljubazno mi daje mokar, ali besprijekorno ispravan mali slatki Sonić. Čudo neviđeno da je nakon dva i pol sata ukopan u snijegu ostao „nedodirljiv“.

Morala sam podijeliti s vama ovo veselo snježno iskustvo. Istina sve je krenulo jer sam težila za promjenom, a evo dogodilo se i neko drugo neočekivano zadovoljstvo.

Što se „pramića“ tiče, sve je ispalo super, ali snjegić je učinio svoje i kovrče vratio u prethodno  razigrano stanje, što me uopće više nije „diralo“.

Ali nije uvijek bilo tako. Kao tinejdžerica imala sam kompleks zbog svoje čupave neukrotive kose. Moje prijateljica vladale su svojim ravnim kosama i formirale besprijekorne frizure ukrašene šiškama, o kojima sam samo mogla sanjati. Ako bih nešto improvizirala – poravnala kosu, svaka magla i sitna kiša poremetila bi moj „zurka projekt“.

Danas nije problem, žene ugrađuju ekstenzije, nose perike i na taj način vladaju svojim imidžem.

Foto: Hareom

Uzrok ispadanja kose

Ima dosta osoba koje vrlo rano počinju gubiti kosu, a uzrok može biti genetika, stres, gljivična infekcija, zbog nedostatka određenih sastojaka u ishrani poput željeza, zatim hormonalni poremećaj,  ili prečesto bojanje kose. To se nerijetko događa i vrlo mladim osoba pa je bitno na vrijeme reagirati i utvrditi uzrok prekomjernog ispadanja kose.

Inače s duhovnog gledišta kosa je poput kečera, hvatača loše energije. Stoga je preporučljivo prati je barem svaka tri dana, kako bi otklonili negativnu vibraciju koja se uplela u naše kose.

Za jačanje korijena kose preporučuje se uzimati dnevno dvije žličice prosene kaše. Ona je prepuna svim potrebnim vitaminima i mineralima koji su važni za njen bolji rast i izgled.

Poznati i djelotvorni pripravak za kvalitetnu, sjajnu i zdravu kosu je maska koju sami spravljamo:

Dobro izmiješajte jedan žumanjak, veliku žlicu maslinovog ulja, malu žličicu čičkovog ulja te malu žličicu ricinusovog ulja. Bilo bi dobro dodati i nekoliko kapi vitamina A u ulju.  Smjesu sličnu majonezi nanosimo kistom na  način kako se nanosi i boja za kosu. Prekrijemo glavu plastičnom vrećicom, a preko vrećice stavimo kapu i tako držimo nekoliko sati. Potom operemo kosu. Ovu masku za kosu treba koristiti kontinuirano, kad god smo u mogućnosti posvetiti vrijeme svojoj kosi.

Alopecija

Na tretmane mi ponekad dolaze mlade osobe s problemima alopecije. A to je poremećaj gdje nedostaju i po cijeli pramenovi kose. Najčešće je uzrok jaki stres ili upalni proces u tijelu kojeg je važno što prije dijagnosticirati i otkloniti.

Kosa kao simbol moći

Kosa simbolizira slobodu, snagu i moć. Nekada se smatralo da je duga kosa znak slobodnog  čovjeka, a kratka je značila smanjenje moći, slobode i dostojanstva. Poznata je legenda o Samsonu i Dalili, u kojoj on posjeduje nevjerojatnu snagu, a tajna je ležala u dužini njegove kose.

Ako razmišljamo o Indijancima uvijek ih zamišljamo s dugom kosom, perjanicom i u ratničkim bojama. Ali, ovaj ponosan narod skriva iza svog izgleda veliku magičnu privlačnost i spiritualnost. Indijanci smatraju da je kosa produžetak njihove snage i moći, i da je njen gubitak znak da je Veliki Duh Manitu napustio dotičnog pojedinca.

Kada su se pripremali za bitke Indijanci su dijelove kose ili svu kosi uplitali u pletenice koje su omotavali kožnim trakama i na njih stavljali pero sokola kako ih neprijatelj ne bi mogao uhvatiti za kosu i oduzeti im moć.

Američka vojno – medicinska služba istraživanja zaključila je da je kosa produžetak nervnog sistema i smatraju kako su to ekstrasenzorni nervi, vrsta visoko razvijenih „antena“ koje prenose ogromno količinu informacija moždanom i limfnom sistemu i neokorteksu.

Foto: Hareom

 

Ipak na nama ostaje da prepoznamo što nas čini jačim, snažnijim i moćnijim. Netko se osjeća bolje sa kratkom kosom, dok se drugi bolje nose sa dugom.

 

„Nemoj nikada zaboraviti da se zemlja ushićuje na dodir bosog stopala, a da vjetar žudi za igrom s tvojom kosom.“

Halil Dzibran

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.