Naslovnica Put prema sebi

Zrcaljenje u drugima

Objava 22. siječnja 2017. 0 komentara 950 prikaza
unsplash.com
unsplash.com
zrcalo

Ljudi mi vole pisati o svojim izazovima i često traže odgovore i rješenja kod mene. Čak i da ih znam, učinila bih im medvjeđu uslugu napisavši im ih. Najveći poklon koji im mogu dati je da ih motiviram da rješenje potraže u sebi. Svaki izazov u životu uvijek dolazi u paketu sa rješenjem. Da bismo osvijestili rješenje, trebamo stvoriti naviku da pitanja postavljamo sebi, a ne drugim osobama. Nadalje, čak i da osobi dam rješenje, ona ga najvjerojatnije neće razumjeti, jer za to nije spremna. Isto tako, obično ono što nam je došlo na pladnju ne smatramo istinitim ili dovoljno vrijednim. Jedan od dokaza je pitanje od strane jedne osobe, kojoj sam, čisto u svrhe istraživanja, poslala rješenje, nakon čega mi je odmah poslala dva nova pitanja vezano uz istu temu. Dijelim sa vama primjer u nešto izmijenjenom obliku, u svrhu učenja i razumijevanja.

Pitanje: Molim vas za pomoć. Poslala sam poruku prijateljici da se čujemo ako ima vremena. Iako znam da je pročitala poruku, nije mi odgovorila. Kako postupiti u takvim situacijama? Osjećam se bezvrijedno.

Kao što vidimo, osoba je već detektirala zašto joj se prijateljica nije javila, ali uopće nije svjesna da zna odgovor na svoje pitanje. Ona misli da to što se osjeća bezvrijedno je posljedica neodgovora od strane prijateljice. Krivi prijateljicu za svoj osjećaj bezvrijednosti. Ne razumije da se osjeća bezvrijedno već dugo, vjerojatno čitav život i da joj život kroz ovu situaciju pruža priliku da osvijesti svoj duboki i dugotrajni osjećaj bezvrijednosti. Prijateljica joj čini uslugu, iako to vjerojatno ne čini svjesno, nego nesvjesno. Zrcali joj njezin osjećaj bezvrijednosti. Fizički, ne odgovara na poruku, međutim vibracijski i na razini duše, čini ono što duši osobe koja mi je postavila pitanje, u ovom trenutku treba za njezin daljnji razvoj, u smislu razvoja svijesti.

Možemo se mi sada baviti time što se događa u životu prijateljice, kakva je ona osoba, da to nije pošteno, da je pogrešno, da ovo, da ono, ... međutim, to je potpuno bespotrebno i beskorisno. Time gubimo priliku da doista nešto naučimo o sebi i nastavljamo živjeti u svom začaranom krugu osjećaja bezvrijednosti. U ovoj priči uopće nije bitna prijateljica, jer je ona samo zrcalo. Ako nas ono što vidimo u zrcalu boli i čini da se osjećamo nelagodno, bezvrijedno,... nije zbog toga krivo ogledalo. Mi uvijek u ogledalu gledamo samo ono što mi jesmo u tom trenutku. Ne možemo vidjeti u ogledalu Maju, ako ispred njega stoji Janko. Nije moguće. Isto tako, ne možemo osjetiti bezvrijednost ako nam prijatelj ne odgovori na poruku, ako tu bezvrijednost ne nosimo u sebi. Osjećamo samo ono što nosimo u sebi. Što mislite, je li moguće da je osoba mogla osjetiti neku drugu emociju? Možda je mogla osjetiti radost zato što joj prijateljica ne odgovara, jer je možda u tom trenutku zaokupljena nečim što ju raduje. Možda je mogla osjetiti brigu da joj se nešto nije dogodilo? Scenarija ima bezbroj i svatko će iskrojiti svoj, ovisno o tome što nosi u sebi.

U ovoj situaciji osoba ima priliku osvijestiti svoj osjećaj bezvrijednosti. Jednako tako, čim ga osvijesti, ima ga priliku i riješiti. Međutim, da bi to mogla, treba prestati kriviti nekog drugog za osjećaj bezvrijednosti i shvatiti da se ona već davno prije identificirala sa tim osjećajem. Sve što se događa izvan nje joj samo pokazuje što nosi u sebi. Ono što nosimo u nama je naše i samo mi možemo odlučiti što ćemo sa time. Sami mi to možemo riješiti. Međutim, to ne možemo riješiti sve dok rješenja tražimo izvan sebe. U ovom primjeru, osoba je vjerojatno i zvala prijateljicu da se čuju jer se osjećala loše u svojoj koži. Tražila je pomoć izvan sebe, u prijateljici, da joj se izjada ili potraži rješenje. Frustracija i osjećaj bezvrijednosti se dodatno pojačao kad se prijateljica nije javila. Izgleda tragično, a ustvari je divno. Divno je zato što joj je život dao priliku okrenuti se prema sebi i shvatiti zašto joj se ovo dogodilo i što može učiniti da otpusti svoj osjećaj bezvrijednosti. Život joj je izmaknuo "štake" (prijateljicu), samo zato što može hodati sama. Niti je okrutna prijateljica, niti život. Sve nam uvijek služi. Svaki izazov ima smisla i za našu je dobrobit, koliko god nam izgledao nepravedno. Izgleda nam nepravedeno samo dok smo nesvijesni i tražimo spas izvan sebe. Onog trenutka kad preuzmemo odgovornost za sve svoje unutarnje sadržaje, krećemo sa buđenjem i putem prema sebi. Na tom putu se prestajemo identificirati sa svime što nismo da bismo u konačnici spoznali što jesmo. I za kraj, što mislite, što doista svi mi jesmo?! Neću vam odgovoriti na pitanje, samo zato da ga potražite unutar sebe, jer svi ga znate.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message