Blogosfera Put prema sebi

Blagdanska osamljenost

Objava 21. prosinca 2014. 0 komentara 706 prikaza
brlici.hr
brlici.hr
darivanje

Dolazi blagdansko vrijeme, meni osobno veoma drago i posebno. Međutim, iz godine u godinu upoznajem sve više osoba koje zaziru od tih dana, prije svega zato jer se osjećaju samima. Mnoge već nekoliko mjeseci prije blagdana počinju praviti planove kako ublažiti patnju koju osjećaju dok svi imaju nekoga, a oni su sami ili se osjećaju samima. Vjerujem, a i znam da je njihova patnja ogromna, jer sam dio nje i sama osjetila tijekom svoje bolesti i prve godine nakon razvoda. Međutim, moram isto tako reći, temeljeno na vlastitom iskustvu, da je ta patnja fikcija i da traje onoliko dugo koliko ju sami hranimo, njegujemo i zalijevamo. Sve je onako kako sami želimo da bude. Vjerojatno oni koji sada pate vrte glavom i kažu, "možeš misliti, lako je njoj minorizirati našu bol kad ona ima sve što želi".

Svi, ali baš svi možemo imati ono što želimo, jednostavno i lagano. Da bismo to imali, potrebno je biti do kraja iskren prema sebi i znati što je to što želimo, kada i koliko to želimo, koja nam uvjerenja i stavovi stoje na putu ostvarenja, zašto želimo to što želimo, te što smo spremni učiniti da to ostvarimo. Mnogo je ljudi koji svjesno nešto žele, ali nesvjesno čine sve da to ne ostvare. Njima neće pomoći nikakva vanjska aktivnost, molitva, vizualizacija, zahvaljivanje, niti bilo što drugo, osim da se vrate tamo gdje se nalazi problem, odnosno u sebe same. Kad god vidite da nešto iskreno i jako želite, a da time ne ugrožavate nikoga drugoga, da ste sve učinili da to ostvarite, a da i dalje ništa od ostvarenja, tada je krajnje vrijeme da se pitate kakve misli gajite o tome što želite, kakve stavove oko toga nosite iz svoje prošlosti, što bi o tome mislili vaši roditelji ili ukućani, vjerujete li doista da to zaslužujete, da vam to pripada, da vam je to ostvarivo?! Ako ste iskreni prema sebi, sigurno ćete naići na nešto što će vam dati odgovor zašto još uvijek niste ostvarili to što želite. Ako niste, postavite si detaljnija pitanja o svojoj prošlosti, djetinjstvu, potražite uzorke ponašanja sebe i svojih bližnjih, bilo kakav osjećaj krivice, zavisti ili bilo koje druge negativne emocije koje ste možda gajili ili gajite prema osobama koje imaju to što vi želite, a nemate. Nemojte se bojati istine, jer istina oslobađa. Spoznaja vam daje priliku da se oslobodite tereta nepoželjnih uvjerenja ili razmišljanja i da time oslobodite put za ostvarenje željenog.

Ako niti tada ne možete ostvariti željeno, zapitajte se kako bi izgledao život da to doista imate, kako biste se osjećali u toj koži. Možda se iznenadite kada vidite da se toga možda bojite, da je preskupa cijena koju za to morate platiti, da nemate hrabrosti trenutno učiniti korak prema tome, da možda uopće ne možete zamisliti da to imate,...

Sada sam malo skrenula sa teme jer nisam htjela pisati o tome da možemo sve što hoćemo, nego o iluziji samoće tijekom blagdanskih dana, ali kako su te teme na neki način povezane, valjda je bilo korisno skrenuti sa glavne na sporednu na kratko.

Htjela sam reći da oni koji godinama žale sami sebe zato što su sami tijekom blagdana, nemaju obitelj, srodnu dušu, djecu, prijatelje,... ustvari sami na neki način hrane tu svoju situaciju, hraneći svoje negativne misli. Vjerojatno mnogi to niti ne primjećuju, ali ako se pronalazite u tome da već godinama, nekoliko mjeseci prije blagdana, zazirete od njih zato što ste na neki način sami, jeste li ikada pokušali na blagdane gledati drugačijim očima, kao na dane kada možete biti sa onima uz koje će vam biti ugodno, kada ćete moći činiti dobra djela, uljepšati nekome to vrijeme, dati nešto od sebe za druge, kao što je na koncu i onaj čiji rođendan slavimo dao život za sve nas. Slavimo rođendan onog koji nam je dao nešto svoje najvrijednije.

Kada na te dane gledamo na taj način, onda ne možemo biti tužni, niti se osjećati sami tih dana, jer je to iluzija. Sami smo onoliko koliko mislimo da smo sami. Ne treba nam srodna duša, obitelj, djeca, prijatelji, .... da bi blagdani imali smisla i da se ne bi osjećali samima. Koliko je onih koji sve to imaju, a opet se osjećaju sami. Ne treba nam ništa da bi osjećali puninu blagdana, osim punina u vlastitom srcu i stvarno razumijevanje smisla blagdana, dana darivanja drugih onim najboljim od sebe.

Zapitajte se što je to što možete ovih dana od sebe dati drugima, a da vas ništa ne košta. Je li to lijepa riječ, osmijeh, pomoć, razgovor, podrška, neko lijepo iznenađenje, kompliment, divna čestitka, pismo, nešto neočekivano,... Možda se možete uključiti u neki humanitarni rad, otići u koji hospicij, dom za napuštenu djecu, bolnicu, starački dom, javnu kuhinju,... ili bilo gdje gdje postoji potreba za pomoć. Postoje i različiti drugi načini organizacije društveno korisnog rada, npr. sakupite grupu ljudi i očistite naselje u kojem živite, sakupite novac i obojate izguljene ograde, prljava stubišta,... Možda pokucate na vrata susjedu i donesete mu kolač, ... ma nije bitno, mogućnosti su razne, potrebno je samo osjetiti da smo sami onoliko koliko želimo biti sami i živjeti u vlastitim filmovima samosažaljenja. Život će nam dati onoliko razloga za žaljenje koliko žalimo sami sebe. Jednako tako, dati će nam i onoliko razloga za radost, koliko radosti sami puštamo u svoj život.

Ako ste se pronašli u bilo kojem dijelu teksta, još nije kasno da osjetite puninu ovog blagdana dajući drugima najbolje od sebe. Te druge ne morate poznavati, ali ćete sigurno, ako krenete razmišljati i djelovati na taj način, naći mnogo onih koji će biti zahvalni za vaše davanje, a samim time više nikada nećete imati osjećaj da ste za blagdane sami. Radosni i blagoslovljeni blagdani svima.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.