Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Božanska mudrost emocija

Objava 23. srpnja 2016. 1 komentara 2199 prikaza
unsplash.com
unsplash.com
emocije

U posljednje vrijeme više snimam videa nego što pišem, jer mi za pisanje bloga treba barem sat vremena mira, koji sve teže pronalazim u ispunjenoj svakodnevici. Jednako tako, inspirativnih tema je pregršt pa ih je puno lakše, onog trena kad ih doživim, izreći u kameru mobitela, nego čekati trenutak mira, kad obično i inspirativna muza zaspi i zaboravi na mene. Trenutno je 22.30 sati, rijedak je trenutak tišine i mira, pa ga koristim za pisanje, obzirom da mi se sve češće javljate mailovima i podsjećate da je vrijeme za novi blog. Zazvučati će čudno, ali temu još nemam. Odlučila sam krenuti pisati bez unaprijed određene teme i dozvoliti da se iznjedri sama tijekom pisanja uvoda, sa namjerom da bude onakva kakva je potrebna vama koji me čitate. Inače, ne znam da li ste znali, ali pisanjem uvodimo svoj mozak u alfa frekvenciju u kojoj smo povezani sa svojom podsvijesti. Iz tog razloga pisanje je super terapija, jer pisanjem osvještavamo ono što je potisnuto unutar nas. Krenete pisati o nekoj temi i ne prestajete dok više nemate što za napisati. Već tijekom pisanja, puno toga ćete osvijestiti, a ukoliko napisano pročitate za nekoliko dana, ostat ćete zatečeni napisanim. Činit će vam se kao da je to napisala neka druga osoba i pitat ćete se kako je moguće da ste toliko toga o sebi znali, a da toga uopće niste bili svjesni. Pokušajte!

Dok sam pisala uvod, pojavila se i tema. Eto alfe na djelu! Osjećam potrebu pisati o emocijama u kontekstu Božanske mudrosti. Postoje brojne emocije, no mi ljudi smo skloni željeti boraviti samo u pozitivnim i ugodnim, te se opirati i boriti protiv neugodnih. Često mi ljudi pišu i pitaju me kako da izađu iz negativnih emocija. Osjećam ih i vidim tada poput zatvorenika koji doživljavaju svoje negativne emocije poput tamničara koji ih drži zatvorenima u iluziji života. Negativne emocije su mnogima postale pozivnica za bitku i borbu do istrebljenja. Istog trena kada se pojavi neželjena emocija, pokušavamo pronaći objašnjenje koje bi opravdalo takvo stanje, prepiremo se sa njom, krivimo sebe ili druge zbog toga, te razvijamo dugotrajne strategije potiskivanja. Mnogi odlaze u razne ovisnosti, od pušenja, alkohola, prejedanja, shoppinga, beskrajnog ispijanja kava, neprestanog druženja ili telefoniranja, gledanja tv, beskrajnog čitanja svega što im se nađe pod nosom, u pokušaju da omame i uspavaju neprihvatljive emocije. Negativne emocije su postale krivci koje treba uništiti prije nego one unište nas. Uh, kako pogrešno!

Nije ni čudno što ne možemo iskusiti mir na dulje vrijeme kada smo često na ratištu boreći se protiv neprijatelja, koji nam sve dok smo živi neće dati mira. To je unaprijed izgubljena bitka i dobro je to shvatiti i zapitati se što drugo možemo učiniti. Naime, sve emocije su prirodni dio ljudskog bivanja i dolaze i prolaze, ne možemo ih spriječiti, niti ih borbom uništiti, iskorijeniti, istrijebiti. Borba protiv emocija je ono što nas košta mira. Želim da osvijestite nešto – kada ulažemo napor u borbu protiv negativnih emocija, ne preostaje nam dovoljno životne energije da bismo iskusili radost življenja!

Sve ono čemu se opiremo – opstaje! Zato što imamo fokus na tome. Tek potpuna predaja i prihvaćanje omogućuju emocijama da lagano dolaze, ali isto tako lagano i odlaze. Pogledajte na negativnu emociju kao na DAR. Sve su emocije, pa i negativne, ulaz u našu bit. One su pozivnica da se vratimo kući, u naše sebstvo. Naime, kada položite svoje oružje i pogledate svog tzv. neprijatelja u oči, vidjet ćete u njima sebe, jer između vas nema razlike. Ispred vas se nalazi najčovječniji od svih ljudskih bića. Vi gledate u oči prijatelja, a taj prijatelj je vaše Sebstvo. Sebstvo je čista ljubav, jer svi mi ljudi smo u svojoj suštini od nje satkani. Kada sa ljubavlju dopuštamo svemu što je dio naše ljudske prirode da bude, koliko god to negativno osjećali, tada se to utopi u ljubavi naše suštine. Tu ne govorim o tome da činimo loša djela, nego govorim o negativnim emocijama poput krivnje, osuđivanja, ogorčenosti, zavisti, mržnje, ljutnje, tuge, zabrinutosti, ... One su dio naše ljudske prirode i dolaziti će s vremena na vrijeme. Kada im se ne opiremo, nego ih mirno promatramo bez straha, iz sebe iznutra, one se stapaju sa nama iznutra, a sve što se stopi sa ljubavi, postaje ljubav. Kad kažem da su emocije DAR, onda na njih gledam kao na navigator koji nas uvijek navodi na isti putokaz, na izraz Božanskog u nama, na našu suštinu koja je ljubav. Iz tog razloga se ne treba bojati niti jedne, niti joj se opirati, jer cilj svakoj je isti – dovesti nas do naše suštine, našeg sebstva, Božanskog u nama. Emocije nisu tu da nas tlače i muče, nego da nas uvijek ispočetka podsjete na ono što mi jesmo u svojoj suštini. Kada to znamo, onda ne prijanjamo za pozitivne, niti se borimo protiv negativnih – jer nas i jedne i druge vode istim putem – do naše suštine.

Idući put kada osjetite negativnu emociju sjetite se Božanske mudrosti i nakratko zastanite i učinite nešto što inače ne činite – izrazite dobrodošlicu tom stanju, zagrlite ga, osjetite ljubav prema njemu u tolikoj mjeri da mu se predate, da se opustite u tom stanju. Zamislite tu negativnu emociju kao svog najboljeg prijatelja uz kojeg ste 100% sigurni i zaštićeni i samo ju zagrlite kao što biste zagrlili svog najboljeg prijatelja. Osjetite se uz nju kao što biste se osjetili uz najboljeg prijatelja, potpuno opušteni i sigurni. Znate li što će se tada dogoditi?! U samoj srži vaše negativne emocije pronaći ćete MIR! Kao što pronalazite mir u naručju najboljeg prijatelja, kao što dijete pronalazi mir u majčinom naručju, ... tako ćete i vi pronaći mir kada zaronite u dubinu svoje negativne emocije bez otpora, grča, straha i opiranja. Zašto?! Zato što u suštini svega stanuje LJUBAV.

  • wannabenovinari:

    Netko si je ovim tekstom skočio u usta i zapravo potvrdio sve što sam rekao na temu. Kako je lako pričati priče, ponavljati tuđe rijeći i maštati, no iz naših se prepiski (onih koje nisu obrisane!) lijepo moglo vidjeti kako ... prikaži još! ta "ljubav, predaja i prijateljstvo" izgledaju u praksi; iziritiranost, ad hominem napadi, želja da se otjera, ponizi, uzdigne sebe itd. itd. Ukratko, jad i bijeda new age "poduzetništva".