Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Drugačiji pogled na RAD (posao)

Nismo došli preživljavati, nego živjeti u punini. Imamo unutar sebe sve kapacitete i sva znanja za to
Objava 08. rujna 2021. 0 komentara 1541 prikaza
posao
posao
pexels.com

Rad je jako važna tema u životima mnogih ljudi. I sve dok je važna, može biti jako sputavajuća i ograničavajuća. Ne kažem da ne bi trebala biti važna, jer sve je u našem životu važno i vrijedno. Kažem da ne bi trebala biti važnija od ostalih dijelova našeg života, kao i to da je dobro malo porazmisliti o temi rada, kako bi lakše odredilii prioritete. U to ime želim vam napisati kako ja gledam na rad sa željom da možda nekome bude od koristi.

Prije svega, moj je moto da učim od ljudi koji žive ono što govore ili pišu, pa stoga i ja pišem ono što kod mene djeluje, a ne što sam čitala u nekoj knjizi. Možda se to niti ne da nigdje pročitati, jer je došlo iz kombinacije učenja, iskustva i prakse.

Po završetku fakulteta sam se odmah zaposlila. Po meni je definicija posla – radiš nešto za nekoga sa svrhom da te taj plati kako bi mogao od pružanja svoje usluge, energije, znanja,... živjeti. Iz te definicije nekako se vrlo brzo posao pretvorio u moranje. Bilo je teško ustati ujutro, jedva sam čekala dnevnu pauzu, odlazak s posla je bio kao da me netko pustio iz zatvora, navečer sam odlazila na spavanje s grčem što se sutra moram rano probuditi, petak je bio najljepši dan na svijetu jer je ispred mene bio vikend, a povratci sa godišnjih odmora su bili noćna mora. Kao što sam rekla, govorim o svom iskustvu, jer za mene je posao bio "moram raditi da bih preživjela". Rezultat je bio stres, otpor, težina, te osjećaj kao da odrađujem život dok sam na poslu.

Kao što obično biva, vrlo brzo sam posao zamijenila karijerom. Živimo u društvu u kojem je karijera jako važna, jer se vrijednost čovjeka u hijerarhijskom društvu mjeri prema uspjehu na poslu, visinom konta ili materijalnim dobrima koje posjedujemo. Kako nisam imala ništa osim fakulteta, mozga i dvije ruke, odlučila sam, kako bih bila uspješna, izgraditi karijeru na poslu kojeg sam radila. Dakle, dupli stres, jer već sam radila nešto što nisam voljela, da bih preživjela, a onda sam još dublje potonula odlučivši se uspinjati hijerarhijski na tom istom poslu, misleći da mi je to sudbina i da sam tako uspješno biće. To je značilo da se odričem slobodnog vremena, slobodne volje, odmora, mira, ali i zdravlja, što sam naknadno shvatila. Svjesno sam se na to odlučila, nitko me nije tjerao. Mislila sam da je to normalno, jer normalno je biti ambiciozan i ostvariti se, nešto postići u životu. Tako sam odgojena, to sam gledala oko sebe, to mi je tada bilo prirodno, nisam znala za drugo. O duhovnosti se nije pričalo u mojoj blizini, život se živio prema onome što čitaš u novinama, gledaš na TV i svuda oko sebe. Oko mene su ljudi živjeli poput mene. Trudila sam se iz petnih žila, tjerala sebe da radim i preko svojih granica, učila sam, nastojala se motivirati što je jače moguće i ignorirala sam stres, umor, vapaj duše i kronično nezadovoljstvo vlastitim životom. Ne samo da sam ignorirala, nego sam i agresirala sama sebe razmišljanjem da sa mnom nije nešto u redu kad nisam sretna, a tako sam uspješna u svim segmentima života.

Onda je došao moj veliki prijatelj karcinom, koji je zaustavio sve, pa i karijeru. Ne kažem da mi je drago da sam dobila takvog prijatelja, ali da mi je koristio više nego ikoji drugi, to je činjenica. Natjerao me da počnem misliti vlastitom glavom, da si počnem postavljati pitanja za koja ranije nisam imala niti potrebe, niti vremena, da počnem gledati na život drugačijim očima. Pokazao mi je da nisam rođena za preživljavanje i da nisam tu da radim ono za što nisam stvorena, bez obzira što sam se za to školovala ili što mi to omogućuje materijalno dobar život. Pokazao mi je što su stvarne životne vrijednosti i da se one ne mogu kupiti, niti postići marljivim radom.

Što su stvarne životne vrijednosti? Za mene je to mir u duši, senzibilnost za svoje i tuđe potrebe, empatija, život prema savjesti, karakterne vrijednosti (samopouzdanje, odlučnost, istinoljubivost, mudrost, ...), činjenje dobrog sebi i drugima, životna radost i zahvalnost za sve što postoji. Počela sam izgrađivati svoj karakter i tražiti ono što mi pričinjava radost i ono što istinski iz duše volim raditi. To je ono što radiš sa lakoćom i kad to radiš prestaje postojati vrijeme. Postojiš samo ti i ono što radiš, potpuno si prisutan u trenutku i uživaš čitavim svojim bićem. To je ono što smo dobili rođenjem i što smo došli dati svijetu. Svako biće je došlo sa nekim darom koje je izabralo pokloniti svijetu. Svi, ali baš svi, ga imamo, jedino što je većina na to zaboravila. U nedostatku znanja ili vjere da je tome tako, mnogi još uvijek, poput mene ranije, biraju zanimanja ili poslove da bi preživjeli, jer im nitko nije rekao da to nije tako zamišljeno i da je to daleko od istine.

Nismo došli preživljavati, nego živjeti u punini. Imamo unutar sebe sve kapacitete i sva znanja za to. Međutim, izgubili smo sa njima poveznicu, jer smo povjerovali da moramo raditi da bismo živjeli. To nije istina. Dobili smo život na dar, kao i sve talente rođenjem. Naše je da živimo karakterno, zahvalno, radosno i mudro i kroz to ćemo otkriti što to radimo iz duše sa lakoćom. S vremenom će se naš život posložiti tako da će se sve oko nas organizirati tako da ćemo moći živjeti od nečega što se zove POSLANJE. Poslanje je ono zbog čega si "poslan" iz duhovnog u materijalni svijet. To je ono što imaš u sebi, sa čime si rođen i što si došao dati ljudima i životu.

Kad živiš svoje poslanje, onda više ništa ne moraš, a najmanje raditi. To ne znači da ne radiš, nego da živiš ono što voliš. Tada možda radiš i više nego kad radiš posao ili gradiš karijeru, ali nemaš osjećaj da radiš, nego da živiš ono što voliš. Kad živiš poslanje onda imaš mir, blagostanje, divne ljude oko sebe, radost bivanja i sve razloge da možeš reći da živiš predivan život put potencijala. Kad radiš posao ili gradiš karijeru, onda uvijek plaćaš cijenu, veću ili manju, jer to je tako zamišljeno. Samo kad ŽIVIŠ POSLANJE, ne plaćaš cijenu, nego DAJEŠ ŽIVOTU i život ti vraća. Sve ostalo je RAD, a rad ima svoju cijenu. Netko je plati nezadovoljstvom, netko osjećajem superiornosti, netko razvodom, netko zdravljem,....

Eto, to je moj pogled na rad i život. Ja ne radim, nego živim poslanje. Živim ga aktivno, što znači i da "radim" puno, ali to nije rad nego pjesma i radost bića. I svjedočim da mi život iz trenutka u trenutak govori hvala kroz sve razine blagostanja koje svjedočim u sebi i oko sebe. To sve i svima vama želim.

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.