Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Iskazivanje i integriranje ljutnje

"Kad integriram u sebi sve ono što mislim da nisam, sve ono što ne želim osjećati, kad osvijestim sve negativne polaritete emocija, dobit ću slobodu izabrati i biti ono što želim živjeti. Taj izbor je ljubav. U tom jedinstvu je izražaj slobode i radost jer nema potrebe za bijegom od nečega. Sve biva spoznato i prihvaćeno kao savršeno, nedjeljivo jedinstvo izraženo suprotnostima."
Objava 03. kolovoza 2020. 1 komentara 837 prikaza
Foto: pixabay.com
Foto: pixabay.com
Da bismo se oslobodili lanca vezivanja za lijepa prošla iskustva, razmislite o osobama koje ste nekad voljeli, a sada više nisu sa vama ili o osobama sa kojima ste još uvijek povezani, ali vam sa njima više nije onako lijepo kao nekad.

Pitanje:"Čitala sam nedavno na tvojem blogu o depresiji i kako je to, zapravo, agresija usmjerena prema samome sebi. Upravo čitam knjigu "Bolest kao put", koju si nam također ti preporučila, zaista je zanimljiva. U njoj se spominju i osobe koje imaju želučanih problema te kako njima nedostaje sposobnost da se svjesno odnose prema svojoj ljutnji i svojim agresijama i time sukobe i probleme rješavaju odgovorno. One svoju agresiju ili uopće neće izraziti („žderat će se“) ili će pokazati pretjeranu agresiju. Ne znam kako s ostalima, ali ja se nikad nisam znala nositi s iskazivanjem ljutnje zbog nečega/nekoga i ne znam kako tu agresivnu crtu integrirati u sebe. Mislim da je to dosta bitno osvijestiti jer se uglavnom ljudi srame osjećati takvo što. Svi se volimo osjećati u onom drugom polaritetu, puni ljubavi, zahvalnosti, prihvaćanja."

Odgovor: Vrlo je važno dopustiti sebi svaku svoju emociju, pa i ljutnju. Ljutnja je emocija koju nam u djetinjstvu najviše osporavaju i zabranjuju. Malo je roditelja koji djeci dopuštaju da iskažu ljutnju, a posebice agresiju. Faza koja se zove "terrible two", u koju djeca fiziološki ulaze u dobi oko dvije godine, faza je u kojoj se djeca teško nose sa svojim emocijama i svime što se zbiva u njihovoj glavici pa imaju nekontrolirane ispade ljutnje i agresije. To se najčešće događa na "nezgodnim" mjestima, iznenada, dolazi kao grom iz vedra neba i ako roditelj nije upoznat s tom fazom i ako ne zna kako se u njoj postaviti, najčešće će reagirati kažnjavanjem djeteta ili ljutnjom i agresijom prema njemu.

Djeca su različita pa će osjetljivija odmah povezati pokazivanje ljutnje i agresije s nečim što je opasno, što se ne smije, što je sramotno, što se mora izbjeći po svaku cijenu itd. i svim će se silama truditi taj poriv i emocije "ubiti u početku". Djeca koja nisu tako osjetljiva mogu ući u suprotan obrazac stalnog iskazivanja ljutnje i agresije. Različiti su tipovi i roditelja i djece, no često se koplja slamaju baš u vezi s ljutnjom i agresijom jer djetetovu ljutnju i agresiju mirno može podnijeti samo roditelj koji je taj dio potpuno integrirao u sebe, kojem je kao djetetu bilo dopušteno da uđe u svoju ljutnju, da je osjeti, preživi, nauči se s njom nositi.

Koliko nas je doista na svijetu ili, još bolje, u našoj, još razmjerno konzervativnoj sredini, u kojoj je važno "što će drugi reći", koji doista s tim dijelom nemamo problema i znamo se nositi, koliko nas je doista koji smo ljutnju integrirali u sebe?! Zato što to najčešće nismo kvalitetno odradili u djetinjstvu, s ljutnjom imamo životni izazov. U svakoj situaciji koja nas izaziva na ljutnju ili agresiju učimo ulaziti u osjećaj ljutnje. Zato su te situacije, koliko god izvana djelovale teško - blagoslovljene, jer nas uče i vode prema integraciji ljutnje i agresije.

Postoje i drugi razlozi za neiskazivanje ljutnje, no ovaj spomenuti vrlo je čest. Većina razloga potječe iz djetinjstva. Jedan je od njih i upotreba različitih maski kako bismo se zaštitili od situacija s kojima se ne znamo nositi. Jedna od maski je tzv. maska ljubavi, kojom se vanjskom svijetu nastojimo prikazati u najboljem svjetlu, koje ne dopušta ljutnju, a sve zbog želje da nas SVI vole. Time smo privlačili pažnju roditelja – gledaj me, voli me, vidi kako sam dobar/ra. Takve si osobe ne dopuštaju ljutnju jer se boje da ih zbog toga neće voljeti.

Najbolji je način za integraciju ljutnje da si dopustimo biti ljuti. To možemo učiniti na nekoliko načina. Osobi koja ima problem s iskazivanjem ljutnje teško je biti ljutita impulsno. Zato je dobro to učiniti s namjerom, kad ste sami sa sobom ili uz pomoć terapeuta. Pritom morate biti spremni na to da će vas, nakon odrađivanja ljutnje, ispuniti golema tuga. Kad vas uhvati tuga, trebate je isplakati ili izraziti na način kako se pojavi i ona će za neko vrijeme nestati.

Kako sami možemo integrirati ljutnju? Tako da prije svega osiguramo da budemo sami ili nesmetani kod kuće ili u prostoru u kojem se osjećamo sigurno i gdje si možemo dopustiti vrištati ili glasno plakati. Prisjetimo se neke situacije u kojoj smo bili ljuti sve dok istinski ne osjetimo ljutnju. Ljutnju izražavamo lupanjem šakama po krevetu ili jastuku ili na neki drugi fizički siguran način i pritom izgovaramo sve što nam leži na duši. To može potrajati. Ako ste prepuni ljutnje ili se bojite da biste mogli izgubiti kontrolu, preporučujem da prvi put to učinite s terapeutom koji se time bavi. U jednom ćete trenutku iz goleme agresije i ljutnje ući u veliku tugu i ocean suza poteći će iz vas. To je iscjeljenje. Pustite i plačite i tugujte. To će trajati, no kad dođe smirenje, bit ćete preporođeni, prazni, sretni, ispunjeni, sve istovremeno.

Postoje i drugi načini i mnogobrojne tehnike.

U svojem videu na Youtubeu snimila sam vježbu disanja za izbacivanje ljutnje:


Pomaže i EFT ili tapkanje, metode PEAT i DP4, tehnika Ho'oponopono te mnoge druge. Djelotvorno je i da svim snagama boksate zrak rukama i nogama sve dok se ne umorite. Dobro je i vrištanje iz dijafragme svom snagom. Preporučujem učiniti i čišćenje jetre i žuči, terapeutski post, detoksikaciju... sve to pomaže izbaciti ljutnju i integrirati je u sebe. Nema krivog načina, no najvažnije je učiniti prvi korak, a to je osvijestiti i dopustiti si iskazivanje ljutnje. Treba prihvatiti odgovornost za svoj osjećaj ljutnje i agresije, razlog zbog kojeg se one javljaju te na kraju odraditi integraciju ljutnje i agresije. Integracija znači da smo ljutnju prihvatili i da smo slobodni iskazati je kad to bude potrebno, da nismo uvjetovani time da je moramo skrivati ili potiskivati kako bismo drugima bili prihvatljivi. Upravo ta sloboda u iskazivanju ljutnje s vremenom je čini gotovo nepotrebnom.

Za kraj citiram uvid jedne predivne duše koja želi ostati anonimna: "Kad integriram u sebi sve ono što mislim da nisam, sve ono što ne želim osjećati, kad osvijestim sve negativne polaritete emocija, dobit ću slobodu izabrati i biti ono što želim živjeti. Taj izbor je ljubav. U tom jedinstvu je izražaj slobode i radost jer nema potrebe za bijegom od nečega. Sve biva spoznato i prihvaćeno kao savršeno, nedjeljivo jedinstvo izraženo suprotnostima."

  • Prat:

    Nikakvo lupanje po jastuku neće te ispuniti zadovoljstvom kao kad sasuješ nekome u lice svoju agresiju i to trenutno. Naravno ako su zaslužili prema kakvim takvim povredama moralno- etičkog minimuma koji više ne postoji. No za to treba hrabrost koju ... prikaži još! ovo društvo klimavaca nema. Zato te i savjetuju da gutaš nepravdu(jer nekome tako paše-dobro zarađuje-globalistima u krajnjem vidu) a doma plaćeš i lupaš rukicama u jastuk. Jadno sve skupa.