Blogosfera Večernjeg lista
Blogosfera Put prema sebi

Kako nastaviti uživati u ostvarenim snovima

Mi ljudi smo bića ciljeva. Ciljevi nas motiviraju da kročimo kroz život i dobro ih je imati. Super je i kad se ostvare. To donosi zadovoljstvo. No, nakon prvotnog zadovoljstva, umjesto da nastavimo i dalje uživati u ostvarenom cilju i tako akumulirati osjećaj zahvalnosti i zadovoljstva životom, mi postanemo frustrirani jer bismo što je prije moguće željeli ostvariti slijedeći cilj. To je kao da smo upravo pojeli najbolji ručak na svijetu i još ga želudac nije počeo niti probavljati, a mi već padamo u frustraciju jer ne znamo što ćemo jesti za večeru. Mnogi ljudi tako žive svoje živote. Vodi ih žudnja, jer ne znaju zastati i biti u ovdje i sada. Odgajani smo kao bića čiji se uspjeh mjeri brojem ostvarenih ciljeva. I iako je u redu imati ciljeve, ne mjeri se naša vrijednost njihovim ostvarenjem.
Objava 18. kolovoza 2021. 0 komentara 661 prikaza
Johny
Johny
osobne slike

Nastaviti ću pisati crtice iz našeg života nakon povratka iz Njemačke u netaknutu prirodu podno Kalnika i povezati ih sa razumijevanjem života. Vjerujem da se tako može puno spoznati o životu. Naše je imanje još uvijek džunga i imamo jakooo puno posla, čak i godine, da ga stavimo u funkciju. Nabavili smo štene i nekoliko mačića. Rastu svi poput gljiva nakon kiše i velika su nam radost. Zajedno se igraju i slobodno istražuju po prirodi. Dok smo još živjeli u stanu, djeca su nas molila da nabavimo psa. Nismo od onih koji smatraju da su psi 100% zadovoljni u stanu, te smo odlučili da ćemo psa nabaviti kada će moći biti slobodan u prirodi. Konačno je došao taj trenutak. Trebali ste vidjeti koja je to radost bila kad smo ga vozili kući i prvih nekoliko dana. Nakon proteka vremena, strasti su se smirile i imati psa više nije bila želja, nego nešto potpuno obično i svakidašnje za našu najmlađu kćerku. Od sati provedenih u njegovoj blizini, vrijeme se pretvorilo u minute. Vidjeli smo kuda to vodi pa smo odmah djelovali. Točnije, moj je suprug djelovao.

Pozvao je malenu u krilo i pitao ju sjeća li se koliko je dugo maštala o psu. Kaže ona: "Oooo, tako sam ga dugo željela". I kaže on njoj: "Zamisli, sada ga imaš, tvoji su snovi ostvareni, živiš svoj san, kako je to divno, zar ne? Imaš psa i možeš sa njime raditi sve što si željela kada si o njemu sanjala. Imaš sada priliku od njega učiniti najboljeg prijatelja, sa njime provoditi puno vremena, ići sa njim u šetnje, igrati se sa njime, maziti ga, pričati mu, ... On će ti postati najbolji prijatelj, ako ćeš ti sada njemu biti najbolja prijateljica. Kakav sad odnos sa njime ostvariš, takav ćeš imati čitav život. Zamisli, kada ćeš imati 20 godina, on će još uvijek biti živ. Biti će sa tobom dok završiš osnovnu školu, pa srednju školu, pa upišeš fakultet. Biti će sa tobom kada si tužna i sretna, kada će te nešto brinuti i kad nećeš imati sa kime podijeliti tajnu, njemu ćeš moći sve ispričati. Sad imaš priliku živjeti svoje snove, a ti kažeš da ti je dosadno kad nema tvojih prijatelja, a imaš najboljeg pored sebe." Sluša ga ona, šuti i vidiš joj u očima da stvara slike. Shvatila je što joj je htio reći. U pravom trenutku joj je pomogao da nastavi živjeti svoj san u stvarnosti, a ne da on nakon ostvarenja postane neka prošla, nikad do kraja iživljena priča.

Mi ljudi smo bića ciljeva. Ciljevi nas motiviraju da kročimo kroz život i dobro ih je imati. Super je i kad se ostvare. To donosi zadovoljstvo. No, nakon prvotnog zadovoljstva, umjesto da nastavimo i dalje uživati u ostvarenom cilju i tako akumulirati osjećaj zahvalnosti i zadovoljstva životom, mi postanemo frustrirani jer bismo što je prije moguće željeli ostvariti slijedeći cilj. To je kao da smo upravo pojeli najbolji ručak na svijetu i još ga želudac nije počeo niti probavljati, a mi već padamo u frustraciju jer ne znamo što ćemo jesti za večeru. Mnogi ljudi tako žive svoje živote. Vodi ih žudnja, jer ne znaju zastati i biti u ovdje i sada. Odgajani smo kao bića čiji se uspjeh mjeri brojem ostvarenih ciljeva. I iako je u redu imati ciljeve, ne mjeri se naša vrijednost njihovim ostvarenjem. Naša je vrijednost u tome koliko smo ljudi.

Što to znači biti čovjekom? Kažu da smo stvoreni na sliku i priliku Stvaraoca, koji je ljubav. Biti čovjekom znači biti u ljubavi prema čitavoj kreaciji, prema svemu što postoji. To znači živjeti kroz sva svoja osjetila potpuno prisutno i ispunjeno u trenutku. Kad se tako živi, onda nas naše biće vodi kroz život. Ono vodi po prioritetima naše duše. Njegovi su ciljevi da razvijemo strpljenje, milost, poštovanje sebe i drugih, suosjećanje, hrabrost, poniznost, radost, zahvalnost, te da živimo po savjesti. To su jedini ciljevi koje bismo kao ljudi trebali imati. Kad su nam oni prioritet, onda nestaje žudnja za vanjskim ciljevima. I tek onda možemo uspješno i svjesno, sa puno lakoće, zahvalnosti i ljubavi ostvarivati i vanjske ciljeve.

Što je razlika u takvom pristupu ciljevima? Vanjski ciljevi iz dubine duše su uvijek za čitavu zajednicu, za sve što postoji. Oni uvijek u sebi sadrže više vrijednosti i nisu sebični, nego nesebični. Njih ne pokreće žudnja, nego plamen bića. Kod takvih ciljeva se nebo i zemlja otvore da ih ostvarimo i pritom uvijek kroz njihovo ostvarenje izgradimo karakter i dođemo u priliku upoznati slične ljude koji žive iz plamena svog vlastitog bića, a ne terora ega, koji vrišti glasno kroz govor žudnje koju ništa ne može ugasiti.

Naše je dijete kroz svakodnevnu životnu situaciju dobilo pouku o tome kako i zašto živjeti svoje snove, kako i zašto sanjati i kako biti zahvalan i zadovoljan ostvarenim snovima i pretočiti ih u nove, još veće i vrijednije za čitavo postojanje. To zovem nadahnućem i radost mi je podijeliti ga sa vama, kako biste i vi svojim životima nadahnjivali druge. Životne su priče najljepše priče iz kojih uvijek možemo mnogo naučiti. Živi bili! Živite po savjesti iz plamena vašeg bića!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.